Zašto počne rat kojeg niko ne želi?

Razgovarala: Naida Kurdija

U julu 1991. godine, ispred i u dvorani Zetre, desetine hiljada ljudi je zajednički proslavljalo mir – bio je to posljednji atom snage jedne višenarodne države i njenog otpora kojeg je pružao jedan snažan mirovni pokret kojeg se danas rijetki sjećaju. Dvadeset i pet godina kasnije “Crowdsourcing-Projekt Zetra”, čiji je inicijator novinar Danijel Višević, traga za tadašnjim posjetiocima koncerta i njihovim pričama.

Cilj je sakupiti što je moguće više ljudi kako bi se podijelila njihova sjećanja i kako bi se pritom pronašao odgovor na pitanje: Zbog čega počinje jedan rat kojeg niko ne želi?

• Gospodine Višević, u medijskim istupanjima ste izjavili da ste za projekat “Projekt Zetra” bili motivirani Yutelovim koncertom za mir koji je održan 28. jula 1991. godine u dvorani  Zetra. Zašto taj koncert, zašto ta priča, zašto baš sada i zašto baš vi?

– Baš taj koncert zato što je bio kulminacija pokreta za mir u Jugoslaviji. Koncert Yutel za mir je ljudima dao nadu, a i sigurnost da će mir opstati. Najpoznatiji muzičari onog vremena su bili na pozornici – Crvena Jabuka, Merlin, Plavi Orkestar, Zabranjeno pušenje, Hari Mata Hari, Bajaga, Goran Bregović itd. Ovu sam priču izabrao jer je cijeli pokret za mir pao u zaborav, a s njim i svijest da su ljudi, skoro svi, željeli mir, mir i samo mir.

A zašto baš ja? To se i ja pitam. Kad sam naišao na snimak koncerta na Youtubeu, uopće mi nije bio cilj napraviti išta šta ima veze s ovom regijom, plan mi je bio raditi na sasvim drugim temama. Snimak koncerta traje skoro dva i po sata, a ja sam taj snimak gledao od početka do kraja. Osjetio sam nadu ljudi, toliku pozitivnu energiju, vjeru u mir i ljubav. Taj snimak mi je preokrenuo pogled na ljude na Balkanu. Kao žurnalist sam prepoznao veliku temu i čudio se da niko o ovom koncertu ne piše iako će za koji dan biti 25. godišnjica.

• U sinopsisu projekta stoji: „Mi stvaramo jedno virtuelno mjesto na kojem će se 25 godina docnije ponovo sretati posjetioci koncerta, kako bi nam dali odgovor na pitanje kako je uopće moglo doći do rata u Jugoslaviji iako su skoro svi bili protiv rata“. Pokret za mir u bivšoj Jugoslaviji je ustvari bila ideja Yutela. Vi ćete Projektom Zetra pokušati oživjeti ideju pokreta za mir, pokušavati okupiti učesnike i one koji su bili na koncertu? Kako ste zamislili realizaciju i kako ona do sada teče? Koja su Vaša općenita očekivanja i cilj?

– Ja prakticiram/realiziram jednu vrstu žurnalizma koji je danas moguć zahvaljujući internetu i socijalnim mrežama poput Facebooka. To je kooperacijski žurnalizam. Nije više potrebno da žurnalist nešto sam istraži, da vi taj članak pročitate i gotova stvar. Danas je mnogo jače i bolje istraživanje uz pomoć publike.  Zajedno možemo raditi! Surađivati! Žurnalist može biti najpametnji na svijetu, ali ako surađuje s publikom pronaći će i postići puno više nego ako radi sam. Krajnji cilj projekta je, znači, na taj, novi, inovativan način, naći odgovor na pitanje kako je moglo doći do rata. To radimo uz pomoć ljudi koji su bili na koncertu.

Roman o posljedicama rata

Danijel Višević je radio kao urednik i tv reporter za Deutsche Welle, Krautreporter, RBB, N-TV i RTL. Njegova porodica potiče iz jednog regiona Bosne kroz koji je u vrijeme rata prolazila linija fronta.

Kao novinar Danijel Višević se specializirao za posljedice rata i na tu temu je realizirao nekoliko priloga. Nakon pet godina o tome je napisao jedan roman i nalazi se na kraju njegovog istraživanja priče o Zetri.

Pored teme rata, Danijel Višević se specijalizirao i na mlada internet-poduzeća (Startups). Njegov
serijal od osam dijelova “Startup Berlin – Grad ideja” bila je 2013. nominovana za Njemačku nagradu
za privredni film.

Želimo da nam se jave i da nam ispričaju svoju priču, čega se sjećaju te večeri, kako su živjeli sve ove godine od tad i kako su danas, da li imaju neku poruku za nas. Njihove priče želimo prezentirati u lijepom obliku na našoj web stranici koja starta online 28.juna tekuće godine. Tad tek počinje oficijelni poziv, jer će ljudi sami na stranici moći ‘uploadovati’ svoje materijale – videa, slike i sjećanja. U ovom trenutku aktivne su facebook stranice na njemačkom i BHS jeziku i e-mail adresa zetraprojekt@gmail.com.

• Obzirom na ne tako davna stravična dešavanja na Balkanu i cjelokupnu priču o raspadu Jugoslavije, u regiji koja je žedna mira i spokoja u svemu, u regiji u kojoj se u zraku stalno osjeća predznak novih ratnih dešavanja i razdvajanja po svakoj mogućoj osnovi, važnost projekata koji šire ideju mira i suživota tim još značajnija. Da li su danas javna riječ, javna borba uopće svrsishodni i da li je moguće boriti se protiv sistema bezumlja?

– Ja ne živim na ovim prostorima i stvarno ne mogu procjeniti nikakve opise. Ali, eto, taj se dojam možda može dobiti preko nekih medija ovdje u regiji i ako se slušaju samo neki političari, ali je moj dojam gdje god dođem ovdje ovakav: niko ne bira svoje prijatelje po religiji ili nacionalnosti. Svima je to baš svejedno. Možda ja baš uvijek naiđem na ljude koji su otvoreni i vide u čovjeku čovjeka a ne Srbina, Hrvata ili Muslimana. Ali moj dojam je zaista, da je jedna stvar šta se priča, a druga stvar šta se radi. U svakodnevnici ljudi mogu dobro živjeti jedni s drugima, ali ako se desi nešto drugačije, čak glupo, o tome svako priča i zbog toga se može dobiti dojam da je to normalno. Ali nije. I baš zato što nije svi o tome pričaju. Ali mi moramo znati da je normalno ono kako se ponašamo svaki dan, i eto, kako ja to procjenjujem – svi smo mi ljudi, očevi, majke, kćeri i sinovi, i svima je to u stvari i jasno ovdje u BiH a i u Hrvatskoj i Srbiji.

• Već imate jake reference projekta. Ko je već podržao projekat od učesnika organizacije koncerta 1991. godine?

– Porazgovarali smo već sa : Enes Terzić, Boris Šiber, Želimir  Čičak, Milomir Kovačević, Zoran Čatic, Milan Trivić, Emir Morina, Abdulah Sidran, Senka Kurt…

• Završili ste i roman o ratu, tačnije raspadu Jugoslavije. Da li je projekat Zetra preteča objave romana i kakvu konkretno ratnu priču obrađuje? 

– Roman će izaći tek za godinu dana mada sam ga završio prije pola godine. To je normalno u Njemačkoj, po riječima mog agenta. Kad je počeo rat i ja sam se htio boriti i braniti domovinu svoje porodice. Ali, srećom, sa 14 godina sam za to još bio premlad. Da sam bio tri godine stariji, da li bih i ja bio otišao u rat? Ta me misao vodila kad sam počeo pisati svoj roman 2011 godine. Dvojica mojih poznanika iz Frankfurta su tada imala 17 i 18 godina – i to su učinila. Obojica su se nekoliko mjeseci kasnije vratila smušena, isprepadana i potpuno promijenjena.

Glavni protagonist mog romana je Michael, Nijemac čiji roditelji, kao i moji, potiču iz Livna. Kada taj kraj u aprilu 1992. godine napadnu srpske postrojbe Michael ubija u rovu jednog srpskog vojnika. U njegovom novčaniku pronalazi sliku njegove porodice – supruge i dvoje djece. Dvadeset godina kasnije Michael i sam ima dvoje djece. Kada njegova supruga Inga u kuću dovede ‘bejbisitericu’, Michael vjeruje da je riječ o kćeri čovjeka kojeg je ubio.

Otkako sam pisao ovaj roman redovno posjećujem svoju rodbinu u Hrvatskoj i Bosni, posebno ujaka Zorana. On je sudjelovao u borbama  za odbranu Livna 23. aprila 1992., koje Hrvati danas slave kao historijsku pobjedu. Prilikom svečanog obilježavanja njihove obljetnice preko svoga ujaka sam upoznao i druge veterane i saznao puno o ratu, PTSP-u, o razorenim porodicama i djeci koja su izgubila nadu. Bio sam i u Beogradu. Tamo sam sreo Srbe koji su bili na drugoj strani bojišta, ljude s PTSP-om, razorene obitelji i djecu koja su također izgubila iluzije.

• Kako oni koji žele, a bili su na Jutelovom koncertu 1991. godine, mogu uzeti učešće u projektu?

– Mogu se javiti na fb.com/zetraprojekt ili preko e-maila zetraprojekt@gmail.com ispričati svoja sjećanja i poslati poruku po želji. Ponavljam, od 28.6. 2016. godine to će to moći i preko naše web stranice koja starta online.

Izvor: Al Jazeera