Žive u 21, a porađaju se kao u 19. vijeku

Po zaleđenim sokacima u skopskoj općini Šuto Orizari kližu se i grudvaju djeca. Šesnaestogodišnja Jildiz ih posmatra i razmišlja kako će ovdje, za nekoliko mjeseci, donijeti na svijet još jednu djevojčicu. Treća najgušće naseljena makedonska općina dobit će još jednog stanovnika.

Jildiz ne zna tačno u kojem je mjesecu trudnoće. Redovne preglede nije imala. Nije mogla priuštiti prijevoz do svog matičnog ginekologa koji se nalazi u drugoj općini. Jedina opcija su joj bile najosnovnije kontrole ginekologa kojeg su dovodili aktivisti nevladinih organizacija. Snijeg koji je pokrio ulice i temperature u dubokom minusu su je dodatno spriječili da normalno prati trudnoću.

„Zbog neredovnih kontrola, prvu bebu sam prije 10 mjeseci rodila sa infekcijom na licu. Strahujem da se ne ponovi isto, zato što nemam urađene potrebne testove i briseve. Obavila sam samo jednu krvnu pretragu i to je bilo to“, kaže ona.

Dočekala nas je ispred svog doma, stare kuće u lošem stanju. Ovdje, od 50 eura mjesečno, živi osam članova porodice. Ranije, kaže, švercala se u autobusima, a sada joj ni to ne dozvoljavaju prijevoznici. Kada bi Šutka (kako skraćeno nazivaju svoju lokalnu zajednicu) imala matičnog ginekologa, to bi joj bilo veliko olakšanje. Ne samo za nju, nego i za veliki broj Romkinja u sličnoj situaciji.

To nije jedina briga koja muči Jildiz. Bez lične karte, u strahu je da neće biti otpuštena iz bolnice nakon porođaja, ili da će joj neko uzeti bebu.

„Sa mužem često pričam šta ćemo da radimo sa još jednom bebom, kada već sada jedva preživljavamo. On mi samo kaže da ovako, [pošto smo] oboje bez posla, čeka da postanem punoljetna, da dobijem ličnu kartu i da pobjegnemo iz ove zemlje“, priča Jildiz.

‘Fantom’ iz Ulice Volt Dizni

U Ulici Volt Dizni u Šutki nije nimalo bajkovito. U iznajmljenoj baraci od svega nekoliko kvadratnih metara, pored peći, svaki dan se okupljaju 26-godišnja Badema, njen suprug i troje djece. Nedavno rođenoj Adeli curi nos. Ali bez zdravstvenog osiguranja, odlazak ljekaru za ovu porodicu je pravi luksuz.

„Nisam išla na kontrole tokom trudnoće. Pa ne idem ni sada kod ljekara. Svaki pregled košta pet eura, plus lijekovi – najmanje 10 eura za jednu kontrolu. I liječimo se sami kod kuće, zato što nemamo novac. Plaćamo rentu, socijalnu pomoć nemamo, nismo prijavljeni“, kaže Badema.

Badema ne može ostvariti nijedno institucionalno pravo jer nema nikakvih dokumenata. Za prvi porođaj je platila 500 eura, drugu kćer je rodila kod kuće, a za treću bebu je bila riješena da ponovo rađa van bolnice ukoliko joj traže novac. I pored toga što je prema zakonu u Makedoniji vođenje trudnoće besplatno, ona se prisjeća da nije platila pregled i porođaj samo zbog urgencija nevladinih romskih aktivistica koje su je pratile u bolnicu.

„Želim samo da se prijavim, ništa drugo. Da dobijem državIjanstvo i da prijavim svoju djecu. Ja sada nemam državu. Traže mi oca, majku, nemam pojma gdje su oni… Samo da mi neko pomogne da prijavim djecu i sebe. Ne mogu dobiti ni socijalno, zdravstveno osiguranje, ne mogu raditi bez dokumenata. Nemam ni pasoša da izađem iz zemlje. Da sutra umrem, ne bih mogla ni osmrtnicu da dobijem“, opisuje Badema situaciju u kojoj se nalazi.

Ovakvi „fantomi“ bez dokumentacije, nisu rijetki među makedonskim Romima. „Kada nešto traže od države – oni ne postoje. Ali kada bi nešto uradili nelegalno, za njih odmah postoji zatvor“, komentiraju ironično mještani.

Badema je ogorčena što političari i nadležne službe nikada nisu pokazali interes za njen problem.

„Ništa nas ne usrećuje, ništa nam ne daje nadu. Živimo samo za ovu djecu. Niko ne pita da li imamo da nešto jedemo danas. Kao – oni su Romi – neka krše glavu. Mi jesmo Romi, ali imamo dušu. Imamo i mi srce. I mi imamo djecu“, govori razočarano.

Rođen u toaletu

Mali Fermando se rodio u toaletu. Njegova majka, Emina, danima je imala bolove u stomaku i stalno išla u zahod, ali pošto joj je ginekolog na zadnjoj kontroli poručio da je još rano za porođaj, ona je mislila da se radi o nečemu bezopasnom. U jednom od tih napora rodila je sina.

„U tom trenutku sam mislio samo da ih spasim. Mogla je da umre i ona i beba. Ušli smo u taksi i otišli kod ljekara“, prisjeća se njen suprug.

Dok je bila u drugom stanju, tokom svake posjete ginekologu, suprotno zakonu, traženo joj je da plati između tri i pet eura za dodatne neophodne testove.

„Tražili su mi da platim kako bih dobila eho sliku moje bebe. A novac ne stiže ni za pelene, ni za prehranu. Evo, najmanji već pije dva litra mlijeka dnevno. Svi se žale zbog toga što nemamo matičnog ginekologa ovdje, svima nam je teško“, priča Emina.

Ona i njen suprug su nezaposleni i jedina primanja su im 140 eura mjesečno državne pomoći za treće dijete. 

Aktivistica Kasandra Abdula, iz Inicijative žena iz Šuto Orizari, kaže da je velik broj Romkinja neinformiran o pravima i da se to često zloupotrebljava. Nedostatak matičnog ginekologa i nezakonito naplaćivanje pregleda su najveći problemi, ali ove žene ne posjećuju ni patronažne sestre, čija svrha je da savjetuju trudnice prije i nakon porođaja. Posljednja terenska anketa koju su uradili pokazala je da je samo dva posto trudnica dobilo ovu uslugu prije porođaja prošle godine.

„Ostavljene su kao u Survivor rijalitiju. Čovjek da se zapita da li se one nalaze u 21. ili u 19. vijeku. Puno njih kaže – ‘nemam dokumente, porodit ću se kući’ – a postoje mjere koje bi mogle da iskoriste. Ali, one nemaju ni informacije ni volju za to. Sigurno da je za to kriv i odnos prema njima. Imali smo prijavu da je jednu Romkinju vrijeđala medicinska sestra, pa i slučaj kako je žena dobila šamar u toku porođaja“, kaže Abdula.

U ovoj romskoj općini, prema procjenama, živi približno osam hiljada žena u reproduktivnom periodu.

Ozbiljna reforma umjesto slikanje za TV

Prije pola godine, kritike makedonskoj Vladi su stigle i od Komisije Visokog komesara za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Predstavnicima vlasti izričito je rečeno da trebaju učiniti sve kako bi obezbijedili dostupnost ginekologa u svim općinama, naročito u Šuto Orizari. Preporučeno je i da se istog trenutka obustavi nezakonita naplata zdravstvenih usluga.

„U Makedoniji postoji deficit ginekologa, ali općina Šuto Orizari je važna zato što je ogroman procenat njene populacije ranjiv i socijalno isključen. Od ispitanih 100 trudnih žena, samo dvije su zaposlene. Žive ispod ruba siromaštva u nepodnošljivim uslovima. Zato je ova općina urgentni slučaj u kojem država mora hitno intervenirati“, objašnjava Elizabeta Božinoska iz Asocijacije za zdravstvenu edukaciju H.E.R.A., koja je prisustvovala ovoj sjednici Komisije.

Ona kaže da vlasti do danas nisu našle način kako bi riješile ovaj problem. Smatra kako se radi o sistematskoj nebrizi za najbitniji zdravstveni problem. Kaže da se treba naći način kako privatne ginekologe vratiti u javne ustanove, dok je dugoročno, potrebna ozbiljna strategija i jak obrazovni sistem.

„Majke i djeca nam umiru u 21. vijeku. I to treba da bude prioritet. Ljudi odlaze iz zemlje. Ginekolozi koje sada imamo, idu u mirovinu. Neće biti nikog da nas liječi u budućnosti. Država na to mora strateški odgovoriti. Da se popuni minimalni broj ginekologa za sve žene u Makedoniji, kako bi imali razvoj, a ne da se vraćamo vijekovima unazad. Ozbiljna reforma! Ne samo zakonska rješenja, ne populističke mjere, ne slikanje za televiziju, već ozbiljan pristup kojem će svi biti posvećeni“, ističe Božinoska.  

Romske aktivistice iz Šutke već duži period protestuju zbog nedostatka ginekologa, kao i mjera koje su vlasti najavile, ali ne funkcionišu na terenu. I pored toga što ne zaboravljaju na novinare kada treba da promovišu neki projekat, iz Ministarstva zdravstva nisu nam odgovorili na postavljena pitanja.

Pitanja su ignorisali i iz Ministarstva truda i socijalne politike. Upravo aktuelni ministar Ibrahim Ibraimi, po nacionalnosti Rom, predvodio je Vladinu delegaciju pred Komisijom UN-a i u ime Vlade prihvatio preporuke za poboljšanje životnih uvjeta u općini Šuto Orizari.

Prema Eurostatu, smrtnost dojenčadi u Makedoniji je gotovo tri puta veća od evropskog prosjeka. Prema analizama UNICEF-a ona je i 25 posto veća među romskom populacijom u zemlji.
Izvor: Al Jazeera