Migrantska drama: Bitka za Lipu ili spašavanje vojnika Selme

Ministarstvo sigurnosti BiH u klasičnim zimskim uvjetima u debelom ‘cajtnotu’ traži rješenje za golgotu migranata kojoj su zajednički kumovi ‘pogubljena’ državna vlast i zvaničnici IOM-a.

Autobusi su otišli sa Lipe i ostavili očajne ljude na zimskoj vjetrometini na planinskoj visoravni okovanoj minusima, piše autor (Reuters)

Ako je za Selmu Cikotića, državnog ministra sigurnosti BiH i generala ARBiH, migrantski haos u Krajini krajem decembra (slučaj “kamp Lipa”) u političkom kontekstu ravan Bici na Neretvi, onda je Selmo u ovoj mirnodopskoj migrantskoj epopeji prošao kao njemački general Alexander Lohr, a po toj povijesnoj analogiji krajiška izvršna vlast je Tito, Josip Broz.

Narod ih zdušno podržava, oni brane svoj narod, čast i ponos, pa, ako hoćete, i teritoriju, od političkog šikaniranja u kojem državnoj vlasti, gle čuda, pomažu i međunarodni zvaničnici, kabinetskom brigom za golgotu migranata, a svu odgovornost svaljuju na Krajinu.

Zgodna bi bila i druga analogija, također sa povijesnom inverzijom iz ratno-partizanske tematike, gdje bi uloga Valtera bila dodijeljena premijeru USK Mustafi Ružniću ili policijskom komesaru Muji Koričiću, ministar Cikotić bi, eventualno, bio njemački obavještajac Kondor, a međunarodni zvaničnici IOM-a ili Evropske komisije mogli bi se kandidirati za uloge von Dietricha, Bischoff ili potpukovnika Hagena.

Ali, haj'mo se uozbiljiti i pustiti epohe na miru.

Zaustavite decembar

Posljednjih dana pred Novu 2021. godinu pred humanitarnim hororom u kojem se našlo oko 1.300 migranata iz kampa Lipa, Ministarstvo sigurnosti BiH u klasičnim zimskim uvjetima u debelom “cajtnotu” traži rješenje za golgotu migranata kojoj su zajednički kumovi “pogubljena” državna vlast, zvaničnici IOM-a i ostala pripadajuća “posluga”.

Dojam o ludačkom “cajtnotu” je nepogrešiv, kao kad na laptopu sa jedan posto baterije pokušavaš spokojno poslati važnu obavijest. Migranti potrpani u 20 autobusa u razvaljenom kampu Lipa provode besanu noć, jer su se “rješenju” koje je u zimskom magnovenju pronašao ministar Cikotić, vojnom objektu u Bradini kod Konjica, suprotstavila lokalna vlast Konjica i mještani Bradine. Da tragedija bude veća i dan kasnije migranti i autobusi su na Lipi koja je potpuno opustošena – IOM je “pokupio svoje stvari”, šatore i ostalu logistiku i ostavio migrante na zimom okovanoj ledini.

Očigledno je – razrađen plan transporta i smještaja migranata sa potrebnim saglasnostima “domaćina” ne postoji. “Domaćini”, načelnik Konjica i građani, su za taktički potez ministra Cikotića skrojen u kabinetu saznali putem medija. Naime, Ministarstvo sigurnosti je u svom saopćenju 29. decembra, dok upaljeni autobusi sa migrantima satima turiraju na “ugašenoj” Lipi, saopćilo da će se tražiti da Ministarstvo odbrane uputi zahtjev Predsjedništvu BiH da lokaciju u Bradini koju osiguravaju Oružane snage BiH ustupi Službi za poslove sa strancima na četiri mjeseca za privremeni smještaj migranata, dok se, pazite sad, “kamp Lipa ne uredi i opremi za dugotrajni smještaj”.

Oni se igraju saopćenjima i proceduralnim zahtjevima u karikaturalno-ponižavajućoj situaciji za sve – EU “grmi” o ljudskim pravima migranata u BiH, kompetencije državne vlasti u praksi doživljavaju krah, Bradina pa i živiničke Ciljuge postaju pandan bihaćkoj Biri sa ogromnom razlikom – Krajina tri godine “u ime države” podnosi migrantski teret i tri godine ljudski traži i moli da bude rasterećena neprihvatljive uloge kao jedina migrantska enklava.

Briselski zaključci, mrtvo more

Čitaoci i javnost zaslužuju činjenični pregled događaja oko Bire i Lipe, koji su kulminirali tragičnim ćorsokakom. U Briselu je u junu 2019. zaključeno da se privremeni migrantski kampovi u BiH, konkretno u USK, trebaju izmjestiti iz urbanih centara.

EU je prije godinu i po jasno ucrtala rutu praćenja i kontrole migrantske populacije u BiH. Izvršna vlast USK nakon višemjesečnih zahtjeva i molbi “prema Sarajevu” 30.septembra 2020. godine iseljava migrante iz privremenog prihvatnog kampa Bira, nakon čega doživljava simultane medijsko-političke napade međunarodnih zvaničnika (apostrof je na navodnoj nehumanosti Krajišnika) i Ministarstva sigurnosti BiH.

Prije toga, u aprilu 2020. godine USK i Grad Bihać uradili su svoj dio posla i predali prostor privremenog kampa Lipa na uređenje i upravljanje Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) u BiH. Lipa funkcionira punih osam mjeseci, IOM i “Sarajevo” ne čine ništa na pripremi Lipe za zimske uvjete, iako su svjesni da šatori sa ostalom logistikom ne mogu podnijeti planinsku snježnu klimu.

Benevolentan odnos tokom proljeća i ljeta i jeseni stvara napetu situaciju kod učesnika u procesima praćenja migrantske situacije, čini se, najmanje u kabinetu ministra sigurnosti Selme Cikotića. U USK slute čudnu igru oko Lipe. Pogrešna procjena da će izvršna vlast Krajine i nakon tri godine biti servilna u pogledu želja i zahtjeva iz Brisela i Sarajeva donijela je prvi septembarski šok, iseljavanje Bire.

I tada je bilo dovoljno vremena da se kamp Lipa, koji je nesmetano funkcionirao, priprema za zimu. U Biri je ostalo 260 kontejnera u kojima su do tada bili smješteni migranti. Bilo je više nego očigledno da se igra na kartu “muzičke” želje da se migranti opet vrate u Biru, no zakonodavna  i izvršna vlast USK uz građane koji su blokirali ulaz u Biru ostala je dosljedna stavu da industrijska hala u centru Bihaća neće više primiti migrante.

Operativna grupa za koordiniranje aktivnosti na nadzor nad migrantskom krizom na području USK 26. oktobra, sluteći još veće nevolje, traži od nadležnih tijela (čitaj, Sarajeva) da kamp Lipa bude proglašen privremenim prihvatnim centrom i da svi zajedničkim snagama rade na “unapređenju uvjeta boravka i funkcioniranja ovog kampa”. Puna dva mjeseca, prije šokantnih događaja na Lipi, no “država šuti”,dok se IOM priprema na zatvaranje Lipe. Za to vrijeme 260 kontejnera u Biri i dalje čeka. Gradsko vijeće Bihaća 6. novembra daje saglasnost za privremeni smještaj na lokaciji Lipa.

Evo nas u drugoj polovini decembra. Dana, 21. decembra, na vanrednoj 37. sjednici Vijeća ministara BiH, donesena je Odluka o uspostavljanju privremenog prihvatnog centra za smještaj migranata Lipa na području Bihaća, koji će biti montažni objekt kontejnerskog tipa i kapaciteta 1.500 osoba, dio je teksta saopćenja Ministarstva sigurnosti BiH. Odluka je stupila na snagu “odmah”. Istovremeno, na Vijeću ministara nema konsenzusa  za uspostavljanje privremenog prihvatnog centra Ciljuge, općina Živinice.

Djed Mraz u Krajini

Pritisak se nastavlja Instrukcijom Ministarstva sigurnosti BiH dan kasnije, kojom se traži privremeno premještanje ilegalnih migranata iz šatorskog kampa Lipa u kamp Bira u Bihaću.

“Vojnik” i ministar Selmo Cikotić i dalje u premijeru USK Mustafi Ružniću vidi Djeda Mraza i nada se novogodišnjem poklonu koji se zove Bira. No, ta je celofanska želja majka gubitka. Naprosto, postavlja se pitanje na čemu je ministar Cikotić temeljio iluziju o “reanimaciji” zatvorenog kampa u centru Bihaća, a kampom Lipa služio se kao alatkom za uvjetovanje? No, premijer Ružnić, sve i kad bi “poludio” i pogazio sopstvenu riječ, ne može protiv volje zakonodavne vlasti i građana. Na vanrednoj sjednici Skupštine USK jednoglasno je rečeno “ne” ponovnom otvaranju Bire.

“Ponavljam da niukom slučaju nismo protiv migranata i izbjeglica, nego da samo štitimo građane Bihaća. Kad su u pitanju događanja na Lipi, mi za to ne možemo biti odgovorni, budući da smo na ovo upozoravali devet mjeseci. Vijeće ministara po tom pitanju nije apsolutno uradilo ništa od aprila”, izjavio je nakon sjednice Skupštine USK gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić. Njegova izjava je sažetak jedinstvenog stava svih u Krajini o ovom pitanju.

Međunarodna organizacija za migrante (IOM) 23. decembra se i zvanično povukla iz migrantskog kampa Lipa, migranti iz protesta pale šatore, a njih oko 500 kreću pješice prema Bihaću. Na pola puta intervencijom MUP-a USK bivaju vraćeni.

Peter Van der Auweraert, šef Misije IOM-a u BiH, 23. decembra daje slijedeću izjavu: “Ovo je grozan dan za migrante, za njih 1.359. Oni više nemaju nikakav alternativni smještaj i oni moraju da idu. Također je grozan dan i za lokalno stanovništvo, jer će migranti početi da se naseljavaju u napuštene kuće, objekte i šume, okolinu Bihaća i USK. Mislim da je ovo grozan dan i za BiH kao zemlju, jer cijela međunarodna zajednica i međunarodni mediji gledaju ovo, a ovo je bilo nepotrebno”.

Mada, ruku na srce, “naš” Peter, koji, nezvanično, odlazi u novu misiju u jednu “malu, ali nimalo beznačajnu zemlju” itekako je ugradio svoj mandat u dramu migranata u Krajini.

Gradonačelnik Bihaća je, međutim, konsekventan.

“U Biru migranti ne smiju ući zato što je Gradsko vijeće reklo da to ne može, zato što je Skupština Kantona rekla da to ne može, zato što vlasnik Bire nema ugovor o smještaju migranata, ima nešto sasvim drugo. Građani pred Birom moraju biti zamijenjeni sa policijom. Policija USK mora da stoji pred Birom i osigura da se ova odluka provede”, kaže Fazlić.

Gdje su ‘spavali’ milioni?

Kao nikada oštar je i rezolutan premijer Ružnić.

“Danas se pozivate na humanost. Daleko ste svi od humanosti, ali jako blizu vašem zajedničkom kolaču zvanom Bira. I Ministarstvo sigurnosti BiH i IOM, počnite već jednom poštovati naše domove, naše porodice, našu imovinu, naše dostojanstvo, a i dostojanstvo migranata na njihovom putu u EU”, grmio je dobroćudni premijer.

I dodao još oštrije, upućujući strijele sumnji na moguću korupciju: “Svi samo pričaju o Biri, a Brisel je prošle godine u julu rekao, nema više privatnih prihvatnih centara, moraju se pogasiti. Zašto je Bira nečiji interes, to ćete morati pitati one koji insistiraju na Biri. Mi smo sve o Biri rekli 30. 9. Neka oni objasne zašto cijelo vrijeme Bira, kada je Brisel naredio da se Bira i slične Bire moraju zatvoriti. Neka odgovore oni koji insistiraju konstatno na Biri!”

Tog 23. decembra Ministarstvo sigurnosti sa inače ekstenzivnom produkcijom saopćenja na službenoj stranici objavljuje (čak) dva saopćenja u vezi sa Lipom i Birom uz obavještenje javnost da ima intenzivnu komunikaciju da lokalnom vlašću i međunarodnim zvaničnicima u traženju rješenja za 1.300 migranata koji su na ulici.

Saopćenja su u funkciji novog ubjeđivanja Krajine da prihvate mamac – otvorite Biru do aprila 2021. godine do kada će se osposobiti kamp Lipa koji je i službeno Vijeće ministara BiH prihvatilo kao privremeni prihvatni centar kontejnerskog tipa dva dana ranije. Naravno, novca ima, kažu u Vijeću ministara. Dakako, april 2021. je samo nečija “en passant” procjena iz “katakombi” Vijeća ministara ili Ministarstva sigurnosti. No, Krajina odbija da ministru Cikotiću i ostalim domaćim i međunarodnim institucionalnim partnerima da ponovni alibi za nerad i trajno adaktira slučaj Bira.

“Kantonalna vlast odustala od dogovora da se migranti iz kampa Lipa prebace u kamp Bira”,izjavio je ministar sigurnosti prije tri dana.

Izvršna vlast u USK nije međutim nakon 30.septembra nikada nije ni htjela razgovarati o ponovnom aktiviranju Bire.

Zanimljivo je kako odjednom Vijeće ministara BiH ima pet miliona konvertibilnih maraka (2,5 miliona eura) za migrantski centar Lipu plus još 500.000 eura od Evropske komisije. Gdje su tokom ljeta bili ovi milioni? I gdje je osam mjeseci od aprila do danas, otkako je Lipa sa šatorima bila u funkciji, bila sva ta državna ministarska “koterija” koja doduše izvrsno funkcionira “od Poljina do Marin Dvora”, da u suradnji sa IOM-om pripremi Lipu za migrantsku zimu.

Potencijalna dohvatljivost odgovora na ova pitanja efemerna je i nebitna ako znamo da je drama sa oko 1.000 migranata sa Lipe dostigla svoj arkadijski vrhunac u trenucima dok se ovaj tekst privodi kraju (veče, 30.decembra).

Autobusi su otišli sa Lipe i ostavili očajne ljude na zimskoj vjetrometini na planinskoj visoravni okovanoj minusima. Za sutra, 31. decembra, najavljena je nova telefonska vanredna sjednica Vijeća ministara BiH. Da pogađamo, biće to novi pokušaj “spašavanja vojnika Selme” i novi pritisak na Krajinu.

Izvor: Al Jazeera