Alžirski zakon koji kriminalizira francuski kolonijalizam

Piše: Abdelhakim Hadhaqa

”Tokom stoljeća i više, čovječanstvo je proživjelo jedno od svojih najstrašnijih razdoblja u kojem su zabilježene najmračnije stranice historije ispisane krvavom rukom francuskog kolonizatora koji je u Alžiru napravio pustoš i krvoproliće. Nijedna druga kolonijalna nacija prije njega nije počinila zločine i istrebljenje u Alžiru poput onih koji su zabilježeni njegovom zločinačkom rukom. Štaviše, do današnjeg dana se ponosi time, o čemu govori i otvaranje Muzeja čovjeka (Musée de l'Homme) koji još uvijek čuva lobanje boraca otpora protiv francuske mašinerije barbarstva i kolonijalizma.”

Ovim uvodom je 100 zastupnika alžirskog parlamenta opravdalo svoju inicijativu za prijedlog “zakona o kriminalizaciji francuskog kolonijalizma u Alžiru i njegovim pravnim implikacijama”, što je novi korak kojim se pokušava iskoristiti politička napetost s Parizom i nedostatak sličnih parlamentarnih inicijativa koje ranije nisu ugledale svjetlo dana.

Definitivni raskid

Uz obrazloženje razloga, nacrt zakona naglašava da Francuska nije samo ubila, ocrnila i iskrivila prošlost, već je pružila svoju ruku i na budućnost kako bi i nju zatrovala, perpetuirajući mentalitet arogancije i kolonijalizma. Francuski parlament je usvojio zakon koji veliča kolonijalizam 23. februara 2005. godine, a tome se podučavaju i djeca u francuskim školama.

Zastupnik Zakaria Belkheir, predstavnik podnositelja inicijative, rekao je da pitanje kriminaliziranja kolonijalizma znači, prije svega, zadovoljavanje narodnog zahtjeva za suverenitetom, diplomatijom i političkim životom Alžira i naroda u cjelini, koji je iznesen na protestima organiziranim 22. februara, a sažet je na okončanje francuskog tutorstva.

U izjavi za Al Jazeeru je rekao da je ovo pitanje “jasan ugovor o neopozivom raskidu između Alžira nakon protesta Hiraka i kolonijalne Francuske”. Ova država još uvijek nije usvojila lekcije iz historije i “ne može se riješiti kolonijalnog mentaliteta i grabežljive ekonomije prema svojim starim kolonijama”, rekao je.

Prema mišljenju zastupnika Belkheira, “nema bolje prilike od trenutne situacije, u kojoj Francuska prolazi kroz razdoblje iščezavanja s međunarodne scene, a posebno s afričkog kontinenta”.

Priznanje je neotuđivo pravo

Prema tekstu predloženog zakona, u koji je Al Jazeera imala uvid, zakon ima za cilj osuditi francuski kolonijalizam za sva krivična djela koja je počinio u Alžiru, te vratiti oteta prava, moralna i materijalna, kao rezultat oružane agresije na alžirski narod od 14. juna 1830. godine pa sve do vraćanja nacionalnog suvereniteta nad cijelom državnom teritorijom.

Nacrt zakona smatra francusku državu odgovornom za “sve zločine koje su njena vojska, agenti i plaćenici počinili nad alžirskim narodom tokom okupacije Alžira”.

Nacrt zakona je svrstao zločine francuskog kolonijalizma u Alžiru u pet kategorija: zločin agresije, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, zločin genocida i zločin protiv nacionalnog identiteta, kvalificirajući ih kao međunarodne zločine koji ne podliježu zastari.

Prema nacrtu zakona, Alžir preduzima sudsko gonjenje svih osoba koje su počinile zločine protiv čovječnosti, uključujući osobe u poznim godinama, Pied-Noirse (Crna stopala) i “harkije” (izdajnike), te da u ovim zločinima ne postoji zastara i nisu obuhvaćeni različitim ugovorima.

Država Alžir, u skladu s članom 21, radi na tome da primora francuske vlasti da priznaju svoju kolonijalnu prošlost u Alžiru, sve negativne historijske činjenice zabilježene u kolektivnom sjećanju, te priznanja koja su dala francuske civilne i vojne osobe, svjedoci i žrtve francuskih masakra u Alžiru.

U nacrtu je istaknuto da je priznanje svih historijskih činjenica pred međunarodnom zajednicom neotuđivo pravo alžirskog naroda.

Država Alžir također radi na tome da primora francuske vlasti da se izvinu alžirskom narodu za štetu koju su pretrpjeli tokom kolonijalne ere.

Potpisivanje bilo kakvog ugovora o prijateljstvu između Alžira i Francuske nalaže, uz prethodno navedene uvjete, ukidanje svih službenih tekstova koji veličaju i podržavaju francusko kolonijalno i barbarsko ponašanje u Alžiru.

Kazneni sud

Što se tiče instrumenata civilnog i krivičnog praćenja, u skladu s ovim zakonom, na području Alžira se osniva poseban kazneni sud koji će suditi svakoj osobi koja je počinila ili učestvovala u činjenju bilo kojeg zločina navedenog u ovom zakonu. U tekstu se spominje ”Kazneni sud”, a njegov rad se uređuje posebnim zakonom.

Sve žrtve zločina ili nosioci prava, kao i sve alžirske organizacije, udruženja i institucije navedene u članu 43. imaju pravo podnijeti tužbu Kaznenom sudu, a zahtjevi za odštetu mogu se podnijeti pred običnim sudovima.

Kazneni sud će se pridržavati, prilikom izricanja svojih presuda, nacionalnog sistema kaznenog prava koji je na snazi te načelima i odredbama međunarodnog kaznenog prava, s tim da ne podliježe zakonima o pomilovanju ili zastari.

U slučaju odugovlačenja francuskih vlasti s predajom optuženika ili inkriminirajućih dokaza i/ili dokumenata, čime se otežava rad Kaznenog suda, svako ko ima nadležnost ili interes može podnijeti tužbu pred nadležnim međunarodnim sudovima.

Nadoknada štete

Što se tiče nadoknade štete, u prijedlogu zakona je istaknuto da isprika podrazumijeva da francuske vlasti, kao legitimni nasljednik kolonijalne Francuske, isplati odštetu u novcu i naturi za zločine i tragedije počinjene nad alžirskim narodom.

Prema članu 33, alžirska država radi na tome da obaveže francuske vlasti da vrate imovinu opljačkanu nakon okupacije Alžira i tokom kolonijalne ere, kao i prokrijumčarenu prije sticanja nezavisnosti.

Također radi na tome da obaveže francuske vlasti da plate dugove Alžiru, koji datiraju još iz perioda prije okupacije, a francuska država ima obavezu da nadoknadi moralnu i materijalnu štetu koju je nanijela alžirskom narodu u različitim razdobljima agresije.

Član 36. propisuje da država Alžir radi na tome da, kroz svoje diplomatske kanale i/ili međunarodna pravosudna tijela, obaveže francuske vlasti da osiguraju pravednu i korektnu naknadu svim žrtvama francuskih nuklearnih proba u Alžirskoj Sahari.

Također, obavezuje francuske vlasti da predaju sve arhive koje imaju veze s nuklearnim zločinima, otkriju lokacije nuklearnog otpada i da poprave štetu prouzročenu okolišu i zdravlju. Također, da se kompenzira i nadoknadi šteta od nuklearnog zračenja i vratiti stanje kakvo je i bilo.

Alžirska država, udruženja i organizacije civilnog društva koje se bave ljudskim pravima i pitanjem žrtava francuskih nuklearnih pokusa i eksplozija i/ili žrtvama nuklearnog zračenja u Alžirskoj Sahari imaju pravo podnijeti zahtjeve za odštetu pred nacionalnim pravosudnim organima.

Žrtve mina naslijeđenih iz francuskog kolonijalnog doba također imaju pravo podnijeti zahtjeve za odštetu pred nacionalnim pravosudnim organima.

Francuske vlasti imaju obavezu dostaviti mape s miniranim područjima na linijama Challe i Morice, pod krivičnom odgovornošću i procesuiranjem pred međunarodnim kaznenim sudovima.

S druge strane, djeca i unuci svih Alžiraca koji su deportirani i raseljeni tokom francuske kolonijalne ere imaju pravo podnijeti zahtjeve za odštetu za zločine raseljavanja i prisilne deportacije, prema predloženom zakonu.

Svaka osoba i svaka zainteresirana strana čije je prezime izmijenila i/ili iskrivila francuska kolonijalna uprava ima pravo podnijeti zahtjev za naknadu štete pred nadležnim pravosudnim organima, u skladu s članom 41.

Veliki odziv

Što se tiče odjeka prijedloga zakona u kuloarima Parlamenta, zastupnik Zakaria Belkheir je objasnio da su reakcije bile vrlo pozitivne. Istakao je želju zastupnika da nacrt zakona prođe, jer nadilazi sve ideološke i političke granice i nije stranački obojen.

Otkrio je da se potpisi uzimaju direktno od zastupnika, bez obraćanja pažnje na njihovu stranačku pripadnosti i druge formalnosti, uz konsultacije sa parlamentarnim blokovima.

Predstavnik inicijative je naveo kako su njegove kolege ovoga puta optimistične u pogledu mogućnosti usvajanja zakona, s tim da su sigurni da će se pojaviti neke prepreke na tom putu, a najveći razlog su kolebanje i strah od reakcije francuske države.

“Ono što nam budi još veću nadu jeste stvarna volja službene alžirske vlasti da krene naprijed prema obnovi punog nacionalnog suvereniteta”, stoga ćemo se držati zahtjeva alžirskog naroda sve dok se ne ostvari nacionalni konsenzus kako bi zakon bio usvojen u bliskoj budućnosti.