Danilo Turk: Zapad bi najveću pažnju trebao posvetiti BiH

Glavna odgovornost za rješavanje političke krize u Bosni i Hercegovini je na političkim liderima te zemlje, a potom i na susjedima – Srbiji i Hrvatskoj, kaže za Al Jazeeru Danilo Turk, bivši slovenski predsjednik. No, kako Bosna i Hercegovina ostaje glavni poligon balkanske problematike, Turk dodaje da bi i Zapad toj zemlji trebao posveti veliku pažnju.

Zemlja, koja je prije 26 godina izašla iz krvavih sukoba, ponovo hoda po ivici, nakon što je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i de facto čelnik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik najavio povlačenje tog entiteta iz ustavnopravnog poretka BiH. To su zapadne zemlje ocijenile kao podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i narušavanje stabilnost u Bosni i Hercegovini i regiji.

• Politička situacija u zemljama Zapadnog Balkana je dosta teška. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt je rekao da je sasvim realna mogućnost i povratka sukoba u toj zemlji, a to bi potencijalno značilo širenje nasilje i dalje u regiji. Imaju li Zapad dovoljno interesa, ali i kapaciteta da spriječi najgori scenario?

– Situacija je stvarno zabrinjavajuća. No, Zapad je uvijek imao ograničeni interes za rješavanje problematike Balkana, regije koja se nalazi na periferiji Evrope. Rat u Bosni i Hercegovini trajao je više od tri godine. Dejtonski sporazum je obustavio rat. Međutim, ozbiljnije mjere za jačanje mira su izostale. Sjećam se mojih razgovora sa pokojnim Richardom Holbrookom. Kao što je poznato, on se povukao iz javne službe SAD-a skoro poslije Daytona da bi krajem decenije (1999), tada u svojstvu ambasadora SAD-a kod UN-a u New Yorku, priznao da je njegovo rano povlačenje bilo pogrešno. Pokušao je ispraviti situaciju i pozvao je predsjedništvo BiH u Savjet bezbjednosti UN-a. Postigao je njihovu saglasnost sa “Njujorškom deklaracijom” u kojoj se predviđao dalji razvoj BiH kao jedinstvene države. Međutim, bilo je već kasno. Razvoj je već krenuo u pravcu jačanja entiteta i nezadovoljstva Hrvata u BiH. Pitanje je da li vanjska pomoć uopće može riješiti taj problem.

Glavna odgovornost je na političkim liderima u BiH a potom i na susjedima – Srbiji i Hrvatskoj. BiH ostaje glavni poligon balkanske problematike i zato bi Zapad trebao, da joj posveti najveću pažnju. Pokušaji za stvaranje uslova za članstvo BiH u EU su bili iskreni ali nedovoljno jaki. Zapadu se čini da može spriječiti najgori scenario, a napor za trajni mir i napredak ostaviti kao zadatak za lidere svake od zemalja u regiji. Taj prilaz je moguće tumačiti kao oportunizam ili čak kao cinizam – ali s druge strane i kao realizam.

• Mnogi zamjeraju da Washington ili Brisel uopće pregovaraju sa nacionalistima na Balkanu. Imaju li međunarodni predstavnici sada uopće izbora?

– Pregovaraju sa ljudima na vlasti. Nacionalizam je na Balkanu dominantna karakteristika politike. No, treba razumjeti da u Evropi, SAD-u i drugdje u svijetu nacionalizam nije nešto nepoznato. Naprotiv, u posljednjim godinama vidimo jačanje nacionalističkih tendencija u Evropi, pogotovo u njenom istočnom dijelu i u SAD-u (Trump). Nacionalizam je izuzetno jaka ideologija koja se može veoma brzo mobilisati i koju je veoma teško obuzdati. U nekadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji to je donekle uspijevalo. Tada je i svijet bio drugačiji. A danas čak su i vakcine protiv COVID-a 19 predmet nacionalističke prakse. Međunarodni predstavnici bi morali definisati jasne alternative nacionalizmu. Nisam siguran da postoji sposobnost za artikulaciju takvih alternativa. Pozivanje na “evropske vrijednosti” je površno, više retorika nego praktična politika. Trebalo bi shvatiti da nacionalizam neće donijeti prednosti nikome. Nadam se da će ovo saznanje biti moguće bez novih oružanih sukoba.

• Fokusirajmo se na Bosnu i Hercegovinu, jer je tu situacija čini se najkomplikovanija. Milorad Dodik kaže da će biti još radikalniji ako mu Zapad uvede sankcije. Kako biste se Vi postavili prema tome?

– Ne vjerujem u “magičnu moć sankcija”. Sankcije su u mnogim slučajevima surogat politike ili izražaj neuspjeha politike. Čini mi se da bi u slučaju sankcija Zapada Dodik imao dovoljno podrške drugdje, tj. van Zapada. I unutar Zapada bi se našli oni koji bi imali interes i znanje da zaobiđu sankcije.

Pored toga treba imati u vidu još jednu okolnost – Bosna i Hercegovina je još na dnevnom redu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i u tom smislu područje na kojem imaju glavnu riječ velike sile. Nije tajna da su njihovi međusobni odnosi sada loši. To stanje paralizira Ujedinjene nacije i skoro sva pitanja na njihovom dnevnom redu, uključujući BiH. Očekivanja da će problem riješiti velike sile neće biti od koristi. BiH se može pretvoriti u još jedan od “zamrznutih konflikata” (“frozen conflicts”) kakve vidimo u drugim regijama svijeta.

Bolja rješenja su moguća. Međutim, ona zavise od ponašanja glavnih političkih aktera BiH. Oni su u krajnjoj liniji odgovorni za sudbinu BiH i svih, naglašavam, svih naroda i etničkih grupa i svih građana u BiH. Zato bi trebalo iskoristiti sadašnji napor Evropske unije da pomogne u pravcu ustavne i izborne reforme. Prijedloge za reforme treba razvijati, a ne odbijati.

• Dodik pokušava održati veze sa premijerom Janšom, zatim sa premijerom Orbanom. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović kaže da Dodik čak i nije najveći problem u BiH. Mislite li da bi oni u konačnici i podržali Dodika da nasilno odvoji entitet Republiku Srpsku od BiH?

– Mislim da ne. A možda se ne bi naročito jako protivili takvom scenariju. Pored toga treba imati u vidu i razlike među njima. Hrvatska je neposredni susjed BiH i ima veliki uticaj na hrvatsko stanovništvo u BiH. Ona snosi posebnu odgovornost. Ostali imaju manje značajnu ulogu. Njihovi pragmatični interesi, posebno ekonomski su značajan dio njihovog interesovanja za BiH.

• Jesu li tenzije koje vidimo u zemljama Zapadnog Balkana direktna posljedica odugovlačenja uključivanja tih zemlja u Evropsku uniju. Svi se slažu da je Uniji potrebno proširenje, ali je taj proces evidentno zaustavljen.

– Tenzije o kojima je riječ su samo djelimično vezane na pitanje evropske perspektive Balkana. Problemi BiH i drugih država Zapadnog Balkana se neće moči automatski riješiti uključivanjem u Evropsku uniju. Vidimo da su sve nove države članice EU donijele u Uniju svoje probleme. To vide i prvobitne države članice pa su zato dodatno rezervisane. Pored toga, ne mislim da se svi slažu da je Uniji potrebno dalje proširenje. U Evropskoj uniji u to vrijeme nema velikog interesa za dalje proširivanje. To se jasno vidjelo na nedavnom samitu na Brdu kod Kranja.