Euforiju praznika ubrzo će zamijeniti ‘gorka’ svakodnevica

Doček nove kalendarske godine, u pravilu, prate velika očekivanja, a u proces neke vrste svođenja računa nerijetko se upuste i oni koji su suštinski imuni na takav način razmišljanja.

Veliki broj ljudi s nastupanjem nove kalendarske godine postavlja sebi određene zadatke, neki nastoje raskrstiti sa lošim životnim navikama, a većina ima pozitivna životna očekivanja od budućnosti. Valjda je to razlog što se uvijek zaželi sretna i berićetna nadolazeća godina.

Novogodišnji praznici su nerazdvojivi sa jednim važnim simbolom potrošačkog društva, svojevrsnom bajkom kapitalizma – Djeda Mrazom.

Simpatični, vitalni starac sa dugom sijedom bradom i muklim glasom donositelj je dobrih vijesti i materijalnog blagostanja, a njegovi pokloni važan su dio odgoja djece, koja se uče nekim pozitivnim ljudskim vrijednostima, ali i vrijednostima potrošačkog društva.

Koliko je psihologija „prijelomnih datuma“ zastupljena u svakodnevnom životu običnog čovjeka svjedoči i činjenica da se simbolički život pojedinca u zapadnim društvima dosta povezuje sa velikim datumima.

Kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini pitali smo psihologa Ibrahima Prohića koji je govoreći o tom fenomenu, ipak, insistirao na racionalizaciji našeg pogleda na stvarnost. Bosna i Hercegovina se nalazi u izuzetno teškom stanju – političkom, ekonomskom, moralnom – i to je jedan od razloga zašto su građani skloni upirati pogled u određeni datum sa očekivanjem da se nakon njega dese neke kvalitativne promjene.

Očekivanja od ‘prijelomnih datuma’

„Nikada svijet nije živio teži period, izuzimajući naravno ratne kataklizme, ali nikada svijet nije išao tako u pogrešnom smjeru kao što ide sada. Što se tiče Bosne i Hercegovine, ona već 30 godina živi u izmještenom realitetu, u realitetu koji je suprotan autentičnim ljudskim potrebama. U takvoj situaciji čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se uzda u neku ludu sreću – zato su nam kockarnice pune, da se uzda da će neka virtualna međunarodna politička ili diplomatska snaga riješiti naše probleme – što se naravno ne dešava, ili da će se nešto desiti samim tim što će se desiti neki datum. Dakle, čovjek je generalno slab, a u kriznim situacijama je posebno slab, i zato očekuje od nekih okruglih ili prijelomnih datuma da će se nešto novo desiti“.

Čak i na najelementarnijem nivou, onom čestitke za Novu godinu, može se primjetiti kako ljudi svoja nadanja polažu u radikalnu promjenu koja dolazi izvana.

Nakon prazničnog i euforičnog raspoloženja u novogodišnjoj noći, pojašnjava Prohić, u pravilu nas čeka „gorko“ otrežnjenje koje dolazi 1. i 2. januara.

„Uostalom pogledajte čestitke za Novu godinu. Želim da iduća godina bude bolje nego što je ova. Dakle, stanje je depresivno i ljudi se brane i to je neka vrsta odbrane ega odnosno odbrane egzistencije što ljudi misle da će promjena nekog datuma nešto promijeniti. Da napravim malu digresiju. Šta se promijenilo kod naših susjeda time što su prije 10-ak i više godina ušli u EU? Mislim na Sloveniju i Hrvatsku, a pogotovo se to odnosi na Rumuniju i Bugarsku. To je također bila neka simbolička stvar, simbolički momenat. Zanoćiš na Balkanu, a probudiš se u EU, ali se život ne mijenja tim nekakvim jednostranim potezima ili sa nekim datumima. Ostaje nam gorka realnost i 1. januara, i 2. januara“.

Djed Mraz, simbol potrošačkog društva

Simbol nerazdvojan od novogodišnjih praznika je i Djed Mraz. Fenomen Djeda Mraza je psiholozima sasvim jasan i razumljiv, to je jedna vrsta „slatke iluzije“, kaže Prohić, iluzije u koju mnogi prihvataju da vjeruju jer nosi neke pozitivne vrijednosti.

„Jel’ mislite da postoji Djed Mraz (smijeh)? Ova šala je moj ozbiljan odgovor. Nekada se na šaljiv način daju jako ozbiljni odgovori. Svijet je pun iluzija, pun je slatkih prevara, pa svi smo mi gutali bajke kada smo bili djeca, a bajka je također jedna prevara, doduše lagana i fina. Bajka doduše ima etičku dimenziju, postoje neke univerzalne vrijednosti u bajkama, ali je ona također laža neka i mi znamo da je to laža i čitamo je, i čitamo je našoj djeci. A ovo oko Djeda Mraza i čitava parada oko toga… i ona ima neke pozitivne stvari“.

Psihologija ima za ovu vrstu pojava i tačno određen termin, dodaje Prohić.

„Postoji u psihologiji termin koji se zove kontrolirana regresija, a to znači kada se vraćate na neki prethodni period u svome individualnom i emocionalnom i socijalnom razvoju i znate da je to vraćanje ali pristajete da se povremeno na određeni rok ili u određenoj situaciji vratite korak ili dva unazad u svom individualnom razvoju. Djed Mraz je upravo to“, kaže Prohić.

Korijeni fenomena Djeda Mraza su poznati kao što je neupitno da je to komericijalni simbol koji treba da motiviše ljude za potrošnju.

„Znamo svi da se Djed Mraz naslonio na jednu religijsku pojavu, na svetog Nikolu koji je bio prije Djeda Mraza – on je stariji. Djed Mraz jeste čista komercijalizacija. Kapitalizam ima kao svoju suštinsku karakteristiku da se profit uvećava bez obzira na cijenu. I smišljena je čitava industrija ili čitava filozofija zabave koja ide za potrošnjom, odnosno prepariranjem ljudi da oni u potrošnji nalaze zadovoljstvo i nalaze sopstvenu potvrdu“, kaže Prohić.

„Djed Mraz je zavodljiv zato što djeci daje poklone. Nije nimalo slučajno što su djeca fokus i jedne i druge paradigme. Iz dva razloga. Prvi je razlog je što se djeca lako uhvate na poklone i drugo što na taj način osiguravate i odgajate buduće potrošače“.

Ljudska emocija je oružje kapitalizma

U novogodišnjoj noći možda će se malo opuštenije slaviti, očekivanja će biti veća nego što bi realno trebala biti. U prazničnim danima trošiće se više i trgovci će biti zadovoljni.

Koliko potrošnja i kratkoročni snažni izliv emocija može biti temelj za dugoročniju i suštinskiju potragu za srećom drugo je pitanje.

Psihologija na ova pitanja daje svoje odgovore, naučno utemeljene i racionalne, ali oni koji se bave kreiranjem marketinških strategija i potrošačkih navika stanovništva dobro znaju da je ljudska emocija najsnažnije oružje u rukama kapitalizma.