Digitalni nomadi: Regija treba slijediti primjer Hrvatske

Do 2035. godine u svijetu će gotovo milijardu ljudi raditi od kuće, a svaki od njih je i potencijalni putnik, odnosno digitalni nomad, koji ostaje duže od klasičnih turista.

Digitalni nomadi su nova vrsta radnika koji će u narednim desetljećima sve više dominirati tržištima rada (EPA)

Hrvatska je od ove godine postala dio malobrojnih zemalja u Evropi koje su legalizirali status digitalnih nomada, rastuće populacije visokokvalificiranih i dobro plaćenih radnika, kojima je razvoj tehnologije omogućio mobilnost u radu i prilike kakve do prije samo nekoliko godina nisu bile zamislive.

Potez Hrvatske, smatraju sagovornici Al Jazeere, trebale bi slijediti i ostale zemlje i što prije se pozicionirati na svjetsku mapu privlačnih destinacija za ovakve stručnjake.

Prema službenoj definiciji hrvatskih vlasti, digitalni nomad je državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za kompaniju ili vlastitu kompaniju koja nije registrirana u Hrvatskoj i ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području Hrvatske.

Sve sviše nomada sa Balkana

Generalno govoreći, digitalni nomadi su osobe koje posao mogu obavljati iz svakog kutka svijeta, pod uvjetom da je internet dostupan i dovoljno brz, pa iz tog razloga vole mijenjati mjesta i države iz kojih rade. Najčešće se radi o visokokvalificiranim IT stručnjacima iz zemalja Zapada, no sve je više poslova koji se mogu obavljati na daljinu zbog tehnološkog napretka te razvoja online alata, a zajednici digitalnih nomada svakim danom se pridružuje sve veći broj radnika sa Balkana.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić, direktor udruženja Multi i predavač na IPI akademiji u Tuzli, smatra da se radi o odličnoj inicijativi Hrvatske, koja opet prati Estoniju – evropskog lidera po pitanju digitalnih reformi. Na ovaj način se zemlja prilagođava trendovima 21. stoljeća, odnosno novoj vrsti radnika, koji će u narednim desetljećima sve više dominirati tržištima rada, dodaje.

Ekonomski stručnjak smatra da bi i Bosna i Hercegovina trebala slijediti primjer svog susjeda, jer ima izuzetnog potencijala za privlačenje digitalnih nomada. Blizina Evropske unije, niski troškovi života, turistički privlačne destinacije – sve navedeno su samo neki od razloga zbog kojih bi se digitalni nomadi mogli i trebali odlučiti za dolazak u Bosnu i Hercegovinu.

Shodno navedenom, kaže Čavalić, uvođenje vize za digitalne nomade bi bio dobar potez za domaće vlasti i korisno za domaću ekonomiju, ali je skeptičan da će do toga uskoro doći.

Tromost i nerad donosilaca odluka

“Ovo smo i predložili u izvještaju COVID-19, ekonomske posljedice za Bosnu i Hercegovinu, mjere i rješenja, koji je izašao u aprilu prošle godine. Riječ je o zakonskom rješenju koje ne narušava određene (političke, ekonomske) interese, ali svejedno mislim da ga državne vlasti neće implementirati. Razlog je opšta tromost i nerad donosilaca odluka”, navodi direktor udruženja Multi.

Crna Gora, poput Hrvatske, uveliko se oslanja na prihode turizma. Samim tim, privlačenje stranca koji bi donosili svježu stranu valutu u zemlju bez opasnosti po radna mjesta lokalnog stanovništva je potez koji može donijeti samo dobrog.

Doktor Vasilije Kostić, profesor na Fakultetu za menadžment u Herceg Novom, navodi da očekuje da država Crna Gora, “ugledajući se” na svoje interese, regulira pitanje statusa digitalnih nomada odnosno freelancera. Potreba za uređivanjem ove oblasti je razumljiva, jer samo procesi kojima se upravlja, a ne oni koji se odvijaju stihijski, mogu proizvesti strateške koristi za zemlju.

“Imajući u vidu motive koji opredjeljuju digitalne radnike ili radnike znanja da biraju destinaciju sa koje će raditi, vlada svake, pa i naše, države treba da se pobrine da obezbijedi širok dijapazon podsticaja u tom smislu, mada ni tada ne postoje garancije da će to biti dovoljan motiv da se ‘nomadi’ stacioniraju na vašoj destinaciji. Jer, ipak, motivi su mnogostruki: od ljepota same zemlje, nivoa sigurnosti,  političke stabilnosti, pa do cijene koštanja boravka na određenoj lokaciji. U svakom slučaju, riječ je o nečemu čiji je neto efekat uticaja svakako pozitivan i kome se treba posvetiti. Mislim da generalna odrednica u tom smislu može biti: svaka zemlja treba da potencira  svoje  strateške prednosti”, smatra Kostić.

I dobar imidž, i lijepa zarada

Ono u čemu se struka slaže jeste da dolazak digitalnih nomada donosi niz prednosti i koristi, uz nikakve ili minimalne negative efekte. Prema riječima Čavalića, digitalni nomadi će trošiti značajan dio svog dohotka u Bosni i Hercegovini u slučaju da dođu raditi iz te zemlje, odnosno novac će trošiti gdje god budu smješteni, te na taj način doprinijeti ekonomiji. Pored toga, na ovaj način se jača pozitivan imidž zemlje, naročito po pitanju investiranja.

“Digitalni nomadi, također, vrše prenos korisnih znanja, know-how, u sredini u kojoj borave. Ovo se radi nenamjerno, spontano, kroz običnu interakciju s okolinom. Postoji niz ekonomskih istraživanja koji pokazuju da stranci imaju pozitivan uticaj na lokalnu ekonomiju u smislu unapređenja kreativnosti, inovativnosti, odnosno prenosa ideja”, kaže predavač na IPI akademiji u Tuzli.

Uz navedeno, Kostić ističe i jednu karakteristiku dolaska digitalnih nomada koja se ne može lako kvantificirati, ali koja uopćeno doprinosi napretku.

“Ono što je generalno najveća i najznačajnija potencijalna korist jeste prilagođavanje opštedruštvene strukture digitalnim zahtjevima savremenog načina života, što u konačnom znači novi, viši nivo društvene kulture življenja”, navodi stručnjak Fakulteta za menadžment u Herceg Novom.

A sve ove prednosti dolaze bez gotovo nikakvih pratećih efekata.

Posao sa egzotičnih destinacija

“Izuzev određenih zloupotreba vize, u smislu neispunjavanja uslova i slično, ne vidim neke negativne strane legalizacije statusa digitalnih nomada”, kaže Čavalić.

Sarajevski programer Nedim Deliahmetović jedan je od digitalnih nomada, koji je prednosti mobilnosti koristio da posao obavlja sa udaljenih i egzotičnih destinacija, poput Maldiva, Sjedinjenih Američkih Država i drugdje. Samim tim, upoznat je s potrebama, ali i željama rastuće mobilne zajednice visokokvalificirane radne snage.

Prema njegovim iskustvima, Bosna i Hercegovina, ali i ostatak regije, bila bi izuzetno zanimljiva destinacija za takozvani remote rad. Radi se o sigurnim zemljama, s velikim prirodnim i turističkim bogatstvima, uz odličnu gastronomsku ponudu, a cjenovno pristupačnim za život.

“Sve su ovo razlozi zbog kojih bi neko želio živjeti i raditi iz Bosne i Hercegovine. Slična, ili čak bolja, situacija je u susjednim državama”, govori stručnjak iz Sarajeva.

Zbog navedenog, ali i zbog koristi koje bi zemlje imale od digitalnih nomada, smatra da bi trebalo regulirati status uvođenjem privremenih viza za rad na godinu dana, kako bi u regiji mogli živjeti i raditi, umjesto da se oslanjaju na tromjesečne turističke vize, kako je to do sada praksa.

Produžena turistička sezona

“Na taj način bi živjeli u našoj zemlji i trošili svoj zarađeni novac”, smatra Deliahmetović.

Prema procjenama od prije pandemije korona virusa, do 2035. godine u svijetu će gotovo milijardu ljudi raditi od kuće, a svaki od njih je i potencijalni putnik, odnosno digitalni nomad, koji ostaje duže od klasičnih turista, koji se ujedno i ne prilagođava godišnjim dobima te samim tim produžava turističku sezonu.

Aktuelna zdravstvena situacija je samo ubrzala taj trend, gdje sve više ljudi radi s udaljenih lokacija, odnosno van svojih ureda. Privlačenje digitalnih nomada, samim tim, može biti izuzetno korisno za svaku ekonomiju svijeta.

Izvor: Al Jazeera