Da li je SAD sigurno mjesto za izbjeglice?

Bio je početak aprila 2017, kada je Nedira Mustefa, žena porijeklom iz Etiopije koja je od djetinjstva živjela u SAD-u ali nije imala status imigranta, stigla do kanadske granice tražeći zaštitu.

Nakon 30 sati ispitivanja, kanadski službenici su je vratili, ukazujući na sporazum između ove dvije susjedne države koji omogućava Kanadi da vrati većinu tražitelja azila koji dođu do njene granice iz SAD-a.

Nazad u SAD-u, Mustefa je bila zadržana u pritvoru u njujorškom popravnom domu mjesec dana, uključujući jednu sedmicu u samici, što opisuje kao „iskustvo koje je užasavajuće, koje vas izoluje i psihološki je traumatično“. Kaže da su je hranili svinjetinom, što se kosi s njenim uvjerenjima kao muslimanke, nije joj bilo dozvoljeno da koristi ćebad iako je bilo veoma hladno i nije znala kada će biti puštena na slobodu.

Njeno iskustvo je bilo uključeno u pravni postupak koji pokušava poništiti bilateralni Sporazum o sigurnoj trećoj državi (STCA), za koji zagovornici za ljudska prava kažu da krši prava izbjeglica i kanadski Ustav, poznat kao Kanadska povelja prava i sloboda.

Ali Federalni žalbeni sud je u četvrtak stao na stranu kanadske vlade i podržao je ovaj sporazum, prisilivši parničare da odluče da li će zatražiti od najvišeg suda u državi da preuzme ovaj slučaj i odluči da li je SAD sigurno mjesto za izbjeglice.

Suci su kazali da je sud niže instance pogriješio presudivši prošle godine da je STCA neustavan.

„Veoma smo razočarani“, kazao je Justin Mohammed, učesnik kampanja za ljudska prava pri kanadskom Amensty Internationalu, jednoj od grupa uključenih u ovaj pravni postupak.

„Bez sumnje, postoje ljudi koje vraćaju u SAD i koje američke vlasti podvrgavaju ozbiljnim kršenjima ljudskih prava“, Mohammed je kazao Al Jazeeri, dodavši da Amnesty International i drugi parničari razmatraju naredne korake, uključujući i mogući zahtjev za žalbu Vrhovnom sudu Kanade.

Sporazum

Prema STCA, potpisanom 2002, tražitelji azila moraju tražiti zaštitu u prvoj državi u koju dođu, bilo da je to SAD ili Kanada. Ideja koja je u osnovi ovog sporazuma je da su obje države „sigurne“ i nude ljudima pristup poštenim sistemima određivanja izbjegličkog statusa. U praksi, to znači da većinu ljudi koji pokušaju preći u Kanadu, vraćaju u SAD.

Ali kanadski zakon dozvoljava tražiteljima azila da apliciraju za zaštitu kada dođu u Kanadu, i ova rupa u zakonu je nagnala hiljade ljudi da se odluče na nekada opasan prelazak pješke duž 6416 km kopnene granice između SAD-a i Kanade.

Godinama borci za ljudska i prava izbjeglica izražavaju zabrinutost da Kanada krši svoje obaveze na osnovu svog Ustava, kao i prema međunarodnom pravu, tako što se poziva na STCA. Trenutni slučaj nije prvi koji traži da ospori ovaj sporazum, nakon što je nastojanje od prije više od 10 godina u konačnici propalo.

Pa ipak, kako su hiljade tražitelja azila prešle iz SAD-a do Kanade nakon 2017, nagnani većinom antiimigrantskim politikama američkog predsjednika Donalda Trumpa, još jedan pravni slučaj je pokrenut protiv ovog sporazuma. U julu 2020, Federalni sud Kanade je presudio da STCA krši prava izbeglica na život, slobodu i sigurnost, kao i njihovo pravo na ravnopravnost, zagarantovano poveljom.

Ove sedmične je žalbeni sud poništio tu presudu, što znači da sporazum ostaje na snazi.

„Mislim da je stvarnost koju ljudi doživljavaju potpuno ignorisana u ovoj odluci“, kazala je Jamie Liew, imigraciona advokatica i profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Ottawi, dodavši da je žalbeni sud rekao kako su dokazi „individualizirani i pojedinačni“.

„Ovo zaista izaziva zabrinutost zbog budućih slučajeva gdje ljudi mogu tvrditi da su njihova ustavna [prava] prekršena. Šta je sada prag? Ovo postavlja veoma visoku ljestvicu za bilo koga ko je osjetio utjecaj vladine odluke na svoje živote“, Liew je rekla Al Jazeeri.

Također je dodala: „Mislim da je ovo odluka na koju se može uložiti žalba. Mislim da će se stranke žaliti, i mislim da postoji veoma dobra šansa da će ostanak biti odobren.“

‘Korak unazad’

Kanadska vlada je pozdravila ovu odluku žalbenog suda, rekavši da je „STCA dobro služio Kanadi 16 godina, osiguravši da naša zajednička granica ostaje dobro regulisana“.

„Kanada je i dalje čvrsto posvećena održavanju poštenog i suosjećajnog sistema zaštite izbjeglica i STCA ostaje sveobuhvatan način za suosjećajno, pošteno i uredno upravljanje zahtjevima za azil kanadsko-američkoj kopnenoj granici“, kazali su u izjavi iz kanadske vlade.

Ali Maureen Silcoff, predsjednica Kanadskog udruženja izbjeglička advokatica, rekla je da ova presuda „predstavlja korak unazad za ljudska prava u Kanadi“ jer dokazi predstavljeni na sudu niže instance pokazuju rizike s kojima se izbjeglice suočavaju kada ih pošalju nazad u SAD, uključujući mnoge koji su zatvoreni pod okrutnim okolnostima.

Američki azilanstki sistem je restriktivniji od kanadskog, posebno za ljude koji bježe od rodno zasnovanog nasilja, objasnila je ona, dok izbjeglice moraju podnijeti zahtjev u toku prve godine po dolasku, što je uslov koji mnogi ne uspijevaju zadovoljiti.

Silcoff je rekla Al Jazeeri da „postoje ozbiljni nedostaci u američkom azilantskom sistemu“ i trajna trauma koju mnoge izbjeglice osjećaju trebala bi potaknuti Kanadu „da bude pažljiva da ne zatvara grupama ljudi vrata pred nosom, samo zato što azilantski sistem postoji u SAD-u“.

Mali broj vraćenih tražitelja azila na osnovu STCA-a u novije vrijeme – 4400 ljudi je istjerano između 2016. i kraja septembra 2020, prema vladinim podacima objavljenim prošle godine –  također ukazuje na to da Kanada ima resurse da procesuira zahtjeve na granici, dodala je.

„Oni predstavljaju veoma mali postotak sveukupnih zahtjeva za azil u Kanadi, ali za svaku osobu, činjenica da im se zalupe vrata pred nosom na granici je odluka koja mijenja život, nekada sa ozbiljnim posljedicama.“