Licemjerna hrvatska politika protiv progresivne Evrope

Unatoč sporu oko INA-e i MOL-a, nizu incidenata s kartama “velike Mađarske” i slično, Budimpešta od Zagreba dobiva uglavnom podršku na europskoj sceni, iako mnoge akcije Vlade premijera Viktora Orbana izazivaju “dizanje kose na glavi” vodstvima u Bruxellesu, Berlinu, Parizu…

Posljednji primjer je mađarski zakon kojim se, između ostaloga, ograničava pristup mladima sadržajima s lezbijskim, homoseksualnim, biseksualnim i transordnim pitanjima, kojeg više od polovice članica smatra protivnim temeljnim europskim vrijednostima.

One su potpisom osudile Mađarsku zbog diskriminacije i pozvale Europsku komisiju da iskoristi sva raspoloživa sredstva kako bi se osiguralo poštivanje europskog zakonodavstva. Hrvatske, koja stalno ističe privrženost europskim vrijednostima, nema među potpisnicama.

Sjedenje Andreja Plenkovića na dvije stolice

Senada Šelo Šabić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, članica Upravnog odbora Foruma za vanjsku politiku, komentira da hrvatski premijer Andrej Plenković sjedi na najmanje dva stolca istovremeno.

“Tvrdeći, s jedne strane, da je europejac ili zaštitnik europskih vrijednosti, a istovremeno, barem za ovu situaciju s Mađarskom, kaže: ‘Zašto bi se mi javno deklarirali, zna se što mi mislimo.’ U principu se ne zna i treba mu jasno reći – nismo se svrstali s Njemačkom, Francuskom, Italijom, Španjolskom… nego smo se svrstali s Mađarskom, Poljskom, Slovenijom… Dakle, jasno smo rekli gdje stojimo i po meni su to stvari koje treba gledati, a ne ono što deklarativno premijer ili nebitno koji naši političari izgovaraju”, navodi Šelo-Šabić.

No, Hrvatska, ističe, nije izgubljena, nego se radi o licemjernoj, dvostrukoj politici,u kojoj pokušava maksimalno za sebe iskoristiti ono što smatra da treba dobiti, a istovremeno uživati prednosti članstva u EU.

“Dobivati europske fondove, imati zaštitu, ali ne moramo doprinositi u vrijednosnom smislu, ne moramo se mijenjati, ne moramo se boriti protiv korupcije i ne moramo štititi manjine, jer, eto, i neki drugi to ne rade. Mislim da je još uvijek naše članstvo u EU nedovoljno osviješteno da mi zaista tu organizaciju pokušavamo učiniti stabilnom i snažnom – mi od nje imamo koristi, ali joj istinski ne pridonosimo na način kako bi se od nas, ja barem smaram, očekivalo.”

Približavanje Orbanu (ne)će donijeti posljedice

Zagreb se, smatra, svojim postupcima ozbiljno približava Orbanu svrstavanjem uz vrijednosti koje iznose on i blok zemalja sličnih stajališta, no zasad ne treba očekivati posljedice.

“Zato što EU u ovome trenutku nema neko jasno i čvrsto vodstvo i to pokušavaju iskoristiti ovi koji unose neke nove vrijednosti, ili, zapravo, redefiniraju cilj i temelje na kojima je uspostavljena EU – čvrsta liberalna demokracija, jake institucije, depolitizirane institucije, snažno pravosuđe, snažna zaštita manjina, dakle sloboda… Mi naprosto kao društvo još uvijek nismo zreli za te vrijednosti.”

No, zato bi se od političara, kaže, očekivalo da budu nositelji progresivnih ideja i pokazuju ispravan put.

“Pa i ako nam treba više vremena, da dopustimo to vrijeme, a ne da se skrivamo iza nekih narativa, floskula, deklaracija o vrijednostima, a u suštini živimo vrlo konzervativno i zapravo snažimo konzervativnu politiku u svojim društvima. To mi se čini licemjernim i ne mislim da će to jako dugo trajati, jer već se bude glasovi u Europi koji jasno kažu: Ovako dalje više ne ide, ne možemo s Orbanom koji je ovakav.,”

Nakon što je na vlast u Sloveniji došao Janez Janša, iznimno blizak Orbanu, Zagreb i Ljubljana unaprijedili su odnose, što je, kaže, za pozdraviti, no upozorava da su Slovenija i Poljska jedine koje su javno stale na stranu Mađarske.

‘Non-paperi’ Janeza Janše i shizofrena situacija

“Politika Slovenije pod premijerom Janšom, gledajući i ovaj ‘non-paper’ u kojem su predlagane promjene granica na Balkanu, isto tako je politika koja ima veliki otklon od neke ranije slovenske politike, koja je bila usko vezana za Bruxelles i, recimo, Njemačku i zemlje zapadne Europe. Ovo je sada otklon prema Istoku i onda smo i mi na istom tom ‘fonu’.”

Plenković se, smatra, odmiče od Angele Merkel, a to, kaže, čini zato što ona odlazi s vlasti, sa Zelenima nije blizak, izbori slijede i u Francuskoj – da je situacija u Europi drugačija, Hrvatska se ne bi, kaže, usudila toliko “solirati”. A dok Budimpešta dobiva potporu, Zagreb zauzvrat, smatra, ništa nije dobio, a pitanje je i što očekuje.

“Ako je pozadina nekih naših diplomatskih podrški Mađarskoj u Europskom parlamentu bila vođena idejom da će se oni ‘smilovati’ u odnosu prema INA-i i tom sporu koji imamo, to se nije desilo. Javnost možda ne zna, ja stvarno ne mogu spekulirati da li postoje neki dogovori o kojima mi ništa ne znamo, pa je to razlog zbog čega mi podržavamo Mađarsku u situacijama u kojima ona otvoreno podriva europske vrijednosti. Mi istovremeno tvrdimo da snažno zagovaramo europske vrijednosti, a realno stajući na stranu Mađarske ih opovrgavamo. To je vrlo shizofrena situacija”, zaključuje Šelo Šabić.

Politolog Damir Grubiša, bivši hrvatski veleposlanik i diplomat, kaže kako Hrvatska kao da je onoga trenutka kada je ušla u EU zaboravila pripremni proces europeizacije i usvajanja europskih vrijednosti.

Grubiša: Oportunističko i dvolično ponašanje

“Nakon nekoliko godina kad se promijenila i vlast u Hrvatskoj, krenula putem tiše podrške ovoj skupini zemalja koja se naziva Višegradska skupina, a pogotovo Mađarske i Poljske. I tu se, zbog raznoraznih razloga i interesa u prvom redu, Hrvatska ponaša ne samo oportunistički, nego i dvolično. To znači da je na djelu jedna politička hipokrizija – s jedne strane prihvaćamo i dijelimo mnoge vrijednosti koje dvojac na čelu EU-a gura i promovira – to su Njemačka i Francuska – a s druge strane potiho slijedimo suverenističku i populističku politiku koju provodi ne samo mađarsko vodstvo, nego i poljsko, a sada vidimo čak i Slovenija”, navodi Grubiša.

Na taj se način pozicionira u taj konzervativni blok koji je, smatra, prihvatio EU samo formalno, da im ona potvrdi da su se te zemlje “demokratizirale”, iako pod demokratizacijom one, ističe, ne podrazumijevaju klasičnu liberalnu demokraciju .

“To je, zapravo, koncept nacionalne demokracije, koji se sve više širi istočnom Europom. Nisu više samo u pitanju zemlje Višegradske skupine, nego i baltičke zemlje, i taj se blok, nažalost, ponaša vrlo destruktivno, ne vodeći računa da je EU zajednica progresivnih vrijednosti, u kojoj je u prvom redu mir osnovna vrijednost, blagostanje, sudjelovanje građana u odlučivanju i demokracija koja kapilarno prožima cijelu Uniju. U tom smislu Hrvatska je tu na začelju među ovim zemljama i očigledno slijedi kurs protiv struje.”

Nacionalistička politika Hrvatske demokratske zajednice

Ta dvolična politika hrvatskog vodstva, navodi, naštetit će najviše Hrvatskoj i hrvatskim građanima, koji će “zaglaviti” na začelju Europe, bez obzira na to što deklarativno Vlada sudjeluje na svim summitima i sastancima.

Na vidjelo, kaže, izlazi prava bit politike Hrvatske demokratske zajednice (HDZ),  da je to nacionalistička politika vezana uz najkonzervativnije vrijednosti koje se danas mogu zamisliti u Europi i vezana je uz klerikalnu struju u Hrvatskoj.

“Crkva u Hrvatskoj ima ambicija da vodi politiku i da na osnovu onog konkordata koji je sklopila s državom ima odlučujuću riječ u nekim područjima, pa tako i u područjima ne samo vjerskoj odgoja, nego odgoja uopće i u drugim stvarima koje utječu na stvaranje i prihvaćanje vrijednosti u edukativnom, u odgojno-obrazovnom procesu i uopće u javnom životu i u medijima.”

Vanjska orijentacija Hrvatske, navodi, u prvom je redu rezultat unutarnjih silnica te se radi o suverenističkoj i populističkoj politici zatvaranja u vlastite granice te hinjenja podrške Njemačkoj i drugim članicama – to je podrška riječima, a zapravo se radi o politici protiv općih tendencija koje se artikuliraju u EU, Europi i svijetu.

Istovremeno, u mađarskoj službenoj politici, ističe, prevladava agresivnija vanjska politika prema susjedima i mađarskim manjinama u drugim zemljama, koja, kaže, reflektira plan stvaranja “velike Mađarske”.

Mađarski interesi i zabrinutost u Evropskoj uniji

U tome ona vodi računa, u prvom redu, o svojim ekonomskim, ali i političkim i kulturnim interesima – INA je u mađarskim rukama, a ta politika manifestira se, navodi, i na drugim gospodarskim planovima.

“Gdje mađarski kapital nastoji penetrirati i ući u Hrvatsku i povezano s time je i ta mađarska propaganda prema zemljama koje je okružuju i lansiranje ideje o tome da je Mađarska Versajskim mirom zakinuta i da je izgubila nekoliko milijuna svojih stanovnika.”

Kad se to poveže s elementima suverenizma, populizma i sličnih pojava u Mađarskoj, radi se o procesima koji izazivaju zabrinutost u EU i Europskoj pučkoj partiji (EPP). U isto vrijeme, Hrvatska se, kaže, ponaša oportunistički, očekujući od Mađarske podršku za vlastitu konzervativnu politiku, a trebala bi, ističe, voditi proeuropsku politiku jačanja EU-a.

“Da potiče integraciju i udruživanje ostalih zemalja jugoistočne Europe, odnosno Zapadnog Balkana, i da vodi politiku koja je u prvom redu ne samo dobrosusjedstva, nego doista de facto integracije u ujedinjenu Europu”, zaključuje Grubiša.