Da li će Putinova ‘unija za plin’ propasti?

Uzbečki zvaničnik zvučao je kao da govori o slobodi svoje nacije.

„Nikada nećemo kompromitirati naše nacionalne interese“, izjavio je ministar energetike Žurabek Mirzamahmudov za portal Kun.uz, uzbekistanski medij, 7. decembra.

„Nećemo dozvoliti nikakvo političko uvjetovanje da bude zauzvrat nametnuto“ za pridruženje „uniji za prirodni plin“ sa Rusijom i Kazahstanom, dodao je.

Krajem novembra su Uzbekistan i njegov (bivši sovjetski) susjed Kazahstan počeli pričati o mogućoj „uniji za prirodni plin“. U nekim dijelovima Uzbekistana nije stabilno dopremanje ovim energentom što je dovelo do narodnih demonstracija.

Iako ima manje od 20 miliona stanovnika, Kazahstan je deveta po veličini država svijeta i malo je manji od Argentine. Njegove sjeverne regije su blizu Rusije i lako može dobiti isporuke mrežom plinovoda.

Ova unija bi mogla pomoći bivšim sovjetskim republikama i najvećim ekonomijama Centralne Azije da koordiniraju izvoz plina i isporuke domaćim potrošačima. Kako je objavljeno 27. novembra, ona (unija) bi mogla dovesti i do bližeg uvezivanja – ekonomskog, političkog i odbrambenog. Odbrana je naročito važna nakon invazije na Ukrajinu, kao iz zbog maskiranih prijetnji koje je Kazahstan nedavno dobio od nekih javnih ličnosti iz Rusije.

No, Kremlj je odmah odlučio da se umiješa u cijelu priču.

Dan nakon što je objavljen okvir „unije“, ruski predsjednik Vladimir Putin je kazao svome kazahstanskom kolegi Kasim-Džomartu Tokajevu kako Moskva treba biti dio „unije za prirodni plin“ kako bi se razvili mehanizmi dostave plina između tri države – i sa Kinom.

Moskva je počela hvaliti predloženi dogovor govoreći kako Kazahstan može uštedjeti „desetke milijardi dolara“ kupovinom ruskog plina za sjeverne provincije umjesto da pravi vlastite plinovode koji bi mogli biti dugi hiljade kilometara.

Početni odgovor Tokajeva? Zašto ne.

Bez integracije

Posmatrači situacije navode kako Moskva očajnički želi biti dio bilo kakvog oblika integracije strateške regije od 60 miliona ljudi koja se proteže između Kine, Afganistana, Irana i Rusije, a gdje nema direktnog utjecaja Kremlja.

„Nije teško pogoditi da je Putinova inicijativa bila odgovor na vijest da Uzbekistan i Kazahstan stvaraju uniju koja bi mogla biti osnova za nezavisnu integraciju Centralne Azije, naročito kada je riječ o odbrani“, kazao je za Al Jazeeru Alisher Ilkhamov, šef think-tanka iz Londona Central Asia Due Diligence.

„Takvo nešto ne odgovara Kremlju“, dodao je.

Moskva se često miješala u centralnoazijske poslove. Prvi predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev je 1994. nadošao na ideju o „Euroazijskoj Uniji Nacija“ koja bi mogla ojačati ekonomske veze njegove države, Rusije i Bjelorusije. Moskva je rado pristala iz straha od konkurencije EU-a i SAD-a koji su investirali milijarde u razvoj naftnih i plinskih polja Kaspijske ploče 1990-ih.

Na kraju je Rusija preuzela čelno mjesto Euroazijske Unije i pretvorila blok slobodne trgovine u savez u kojem dominira Kremlj. Pridružili su se siromašni Tadžikistan i Kirgistan jer su milioni njihovih državljana radili u Rusiji i dotok novca te dijaspore održava ekonomije domovina u životu.

Uzbekistan je svoje članstvo suspendirao 2008. godine.

Glavni prekidač

Ovaj put su iz Kremlja pohitali da razuvjere Uzbekistan od sumnji u novu „uniju za prirodni plin“.

„Niko ne govori o političkim uvjetima“, odgovorio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov 8. decembra nakon istupa Mirzamahmudova.

No, historija kao da govori drugačije.

Tokom 1990-ih, Moskva je upravljala protokom prirodnog plina iz Centralne Azije ka Europi jer je kontrolirala jedini plinovod u regiji, što je značilo da može diktirati cijene sve dok nije energijom izgladnjela Kina nije finansirala rute do svojih zapadnih provincija.

Posmatrači smatraju kako je Putinov pokušaj uključenja u teorijsku „uniju“ način da ponovo kontrolira tok plina, od Rusije i Centralne Azije do Kine.

„Rusija želi držati glavni prekidač i svoj utjecaj na tržište plina dok je pod sankcijama, kao i da ne dozvoli Kini da sa ruskog pređe na centralnoazijsku plinovod“, za Al Jazeeru je naveo analitičar iz Kijeva Aleksej Kušč.

„Unija“ bi mogla biti prilika da se „utisne“ nešto ruskog plina u plinovod koji finansira Kina, a koji ide iz Centralne Azije.

Ruski izvozi su dramatično opali jer je Europa odlučila odvojiti se od ruskog dotoka energenata, u znak odgovora na invaziju na Ukrajinu. Ove godine je EU počela dopremati znatno manje ruskog plina, nametnuti ograničenje na cijenu ruske nafte i staviti embargo na izvoz ruske sirove nafte morem.

Udio u kineskom tržištu

Zbog sankcija Zapada, Peking je postao najveći kupac ruskih energentskih izvoza. Skoro je udvostručio količine kupljene nafte, plina i uglja iz Rusije u odnosu na period prije rata – i platio blizu 60 milijardi dolara za to. Početkom decembra, Kina je završila izgradnju plinovoda kojim ruski plin ide do Šangaja. Kinesko-ruski istočni plinovod protezat će se više od 8.000 kilometara.

Kremlj želi još više prodati, ali su sjeverozapadna polja plina Rusije predaleko od postojećih plinovoda do Kine. No, oni se lako mogu povezati sa mrežom iz sovjetskog doba.

„Moskva želi iskoristiti sve alatke koje ima na raspolaganju da preuzme koliko god je moguće plinskog tržišta Narodne Republike Kine“, smatra Temur Umarov, sinolog i ekspert think-tanka Carnegie Politika čije je sjedište nekad bilo u Moskvi.

Iako je ruski prijedlog da se pridruži uniji iznenadio Kazahstan, Uzbekistan ga je posuo sa dovoljno hladne vode i odagnao sve sumnje.

„Taškent je jasno poručio kako mu ta ideja ni najmanje nije interesantna“, navodi Ilkhamov.

U međuvremenu, Kazahstan je objavio kako još „procjenjuje“ prijedlog i ističe zapadnjačke sankcije Rusiji kao glavni kamen spoticanja.

„Kazahstan neće dozvoliti da se njegova teritorija koristi kako bi se zaobilazile sankcije“, nedavno je izjavio zamjenik ministra vanjskih poslova ove države Roman Vasilenko.