Kako lobisti u Briselu utječu na donošenje pravila o hrani na štetu potrošača

Lobističke grupe imaju veliki utjecaj na donošenje zakona i odluka u institucijama EU. To je činjenica na koju godinama upozoravaju brojni novinari, intelektualci, aktivisti…

Lobističkog utjecaja na kreiranje zakonskih politika u Briselu nije lišen ni poljoprivredno-prehrambeni sektor. Njihov novac i lak pristup kreatorima zakona omogućili su im da oblikuju i u značajnoj mjeri utječu na pravila Evropske unije o hrani.

Kada je uredba o informacijama o hrani za potrošače (FIC) prvi put bila na stolu prije više od deset godina, prehrambena industrija pokrenula je intenzivnu i konačno uspješnu kampanju lobiranja za blokiranje nutritivne oznake označene bojom na prednjoj strani pakiranja za cijelu EU (FOPNL).

Predviđalo se da bi do kraja 2023. godine moglo doći do uvođenje takvog alata, odnosno donošenja odluke. Emma Calvert, viša službenica za prehrambenu politiku pri Evropskoj potrošačkoj organizaciji (BEUC) u Briselu, koja je prethodno šest godina radila u Evropskom parlamentu za članove Evropskog parlamenta u Odboru za okoliš, sigurnost hrane i javno zdravlje kaže u autorskom tekstu za BEUC da bi, nažalost, i druga prilika mogla doživjeti istu sudbinu.

Evropska komisija trebala je predstaviti prijedlog o obaveznom FOPNL-u za cijelu EU do kraja 2022. Ipak, usred niza lobiranja i žestokih protesta poljoprivredno-prehrambenih interesa, prijedlog još uvijek skuplja prašinu u briselskim ladicama.

Jasna neravnoteža

Kampanja protiv oznake nutritivne vrijednosti hrane na nivou EU-a, posebno one najučinkovitije, interpretativne boje označene ‘Nutri-Score’, bila je otvorena i glasna. Manje je jasno ko je iza kulisa lobirao kod kreatora politike ili samo ono što su govorili. Međutim, zahvaljujući zahtjevu za pristup dokumentima od strane Foodwatch EU, koji pokriva sastanke glavnih uprava Komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj (DG AGRI) i Komisije za zdravlje i sigurnost hrane (DG SANTE) u 2022. godini, imamo malo bolju ideju o tome šta se događalo iza zatvorenih vrata.

„Jasna neravnoteža između komercijalnih aktera i civilnog društva iskače: broj sastanaka s industrijom daleko nadmašuje one s nevladinim organizacijama. Dok je sastanak s dioničarima iz sektora prehrambene industrije održan 17 puta 2022. godine, bila su samo dva sastanka s civilnim društvom, a jedan od njih bio je jednostavno prisustvovanje službenika Komisije nekom događaju“, podsjeća Calvert.

Najjači protivnici

Zapisnici sa sastanaka također su malo rasvijetlili pritiske i argumente upućene kreatorima politike privatno. To nije uvijek u skladu s onim što se govorilo u javnosti. Ona navodi primjer na koji način su talijanski lobisti lobirali za zakone koji idu njima u korist.

„Bilo da se radi o slanoj šunki iz Parme ili obrađenim čokoladnim grickalicama iz Ferrera, određeni talijanski proizvodi ne bi postigli vrhunske ocjene od etikete označene bojom. A talijanska vlada i njeni poljoprivredno-prehrambeni lobiji bili su najžešći protivnici Nutri-Scorea“, kaže Calvert.

Ona dodaje kako je zaista, ponekad teško znati gdje završavaju talijanske vlasti, a počinju poljoprivredno-prehrambena udruženja. U oktobru 2022. stalni predstavnik Italije pri EU-u čak je zatražio zajednički sastanak s Federalimentareom (Talijanska federacija prehrambene industrije) i šefom kabineta u DG AGRI. Predstavnik Federalimentarea bio je jedan bivši talijanski ambasador.

„Taj su sastanak s vladom dobili samo tri sedmice kasnije, 27. oktobra. Zapisnik pokazuje da su vladi rekli da nema naučnih dokaza koji bi podržali Nutri-Score i da nije koristan za potrošače. Ipak, značajan broj nezavisnih naučnih istraživanja, više od 100 recenziranih radova, jasno pokazuje da je to najučinkovitiji i najkorisniji FOPNL za potrošače“, navodi ona.

Talijanska etiketa NutrInform, koju je talijanski stalni predstavnik opisao kao ‘ima snažnu naučnu osnovu’, naprotiv, bila je predmet neznatne četiri studije, tri koje je finansirao Federalimentare. Coldiretti, talijanski poljoprivredno-prehrambeni lobi, navijao je za NutrInform u javnosti, ali je na sastanku s DG SANTE u septembru 2022. priznao da ‘još nije pravilno prilagođen i nije tako jednostavan za korištenje’.

Tajni sastanci

„Kabinet komesara nije javno objavio da je sastanak 27. oktobra uopće održan. Iako sastanci s predstavnicima država članica ne moraju biti objavljeni, trebalo je barem izjaviti da se kabinet sastao s Federalimentareom, prema odluci Komisije iz 2014. o objavljivanju informacija o sastancima članova Komisije s organizacijama ili samostalnim organizacijama zaposlenih pojedinaca“, kaže Calvert.

Sljedećeg dana, dodaje ona, neuobičajeno, održan je novi sastanak između zaposlenika DG AGRI, talijanskog stalnog predstavništva i Federalimentarea, na kojem su izneseni isti obmanjujući argumenti. Međutim, u zapisniku se navodi da je analiza oznake DG AGRI bila “manje radikalna” i da bi “Nutri-Score mogao biti prihvatljiv ako bi se postojeći nedostaci u algoritmu mogli popraviti”.

Ipak, 4. novembra šef kabineta u DG AGRI jasno je dao do znanja svom kolegi u DG SANTE da komesar za poljoprivredu, Janusz Wojciechowski, ne podržava Nutri-Score, tvrdeći da bi ‘jedan rezultat bio obmanjujući i površan’. A prijedlog, koji je stigao samo nekoliko sedmica kasnije, nikada se nije pojavio.

Neophodan alat

„Dokazano je da Nutri-Score, uključujući i ispitivanja u supermarketima, ima mali, ali opipljiv učinak u poboljšanju nutritivne kvalitete potrošačkih korpi za kupovinu. Informiranje potrošača ključan je alat za prevenciju pretilosti i postoji mnogo hrabrijih radnji koje vlasti hitno moraju poduzeti kako bi potrošačima pomogle u odabiru zdravije i održivije prehrane“, kaže ona.

Od ograničavanja marketinga nezdrave hrane djeci do promjene načina na koji supermarketi guraju određenu hranu i pića kupcima i rješavanja pristupačnosti zdravije hrane, potrebna je ozbiljna ambicija da se promijeni naše prehrambeno okruženje, dodaje Calvert.

Prema njenom mišljenju, to što obmanjujuća kampanja lobiranja iza scene znači da Komisija ne može ni objaviti prijedlog oznake hrane je u najmanju ruku razočaravajuće.

Sada kada Komisija nije uspjela ispuniti vlastito obećanje, krajnje je vrijeme da državama članicama dopusti slobodu uvođenja vlastitog obaveznog FOPNL-a, tako da barem neki potrošači mogu imati koristi od ovog korisnog alata kada kupuju hranu, zaključuje Calvert.