‘Pogrešna procjena Moskve’: Poraz ruske Crnomorske flote

“Ruski ratni brod, j…. se!”, fraza je koja datira iz prvih dana rusko-ukrajinskog rata, koji je iznjedrio bezbrojne memeove i naljepnice za automobile.

To je ono što su ukrajinski vojnici stacionirani na otoku Zmijni ili Zmijskom otoku u Crnom moru odgovorili na poziv ruskog ratnog broda da se predaju.

Ali, do početka 2022. godine činilo se da je ruska crnomorska flota sa sjedištem na anektiranom Krimu stekla apsolutnu kontrolu nad ukrajinskim teritorijalnim vodama u Crnom moru i njegovom manjem, plićem bratu Azovskom moru.

Njeni veći brodovi granatirali su glavnu ukrajinsku morsku luku Odesu i druge južne gradove projektilima i bespilotnim letjelicama, ubijajući civile i uništavajući stambene zgrade, vojne objekte i lučku infrastrukturu.

Manji brodovi ruske mornarice zaustavili su i službeno pregledali trgovačke brodove koji su prevozili žito i suncokretovo ulje, ključne izvozne artikle Ukrajine.

‘Nećemo im dopustiti da se odmore’

Ruska mornarica osjećala se ugodno u cijelom sjevernom dijelu Crnog mora, ali nakon gotovo 600 dana rata stvari su se promijenile.

“Pogrešno su procijenili”, rekao je za Al Jazeeru general Ihor Romanenko, bivši zamjenik načelnika Generalštaba ukrajinskih oružanih snaga.

“Nećemo im dopustiti da se odmore, a nećemo se ni mi odmoriti dok u potpunosti ne vratimo našu teritoriju.”

Satelitski snimci pokazuju da je najmanje deset ruskih plovila, uključujući fregate s navođenim projektilima, desantne brodove i podmornice, brzo premješteno iz glavne baze u Sevastopolju, na anektiranom Krimu.

Većina je premještena u rusku luku Novorosijsk, više od 300 kilometara istočno od Sevastopolja, ili u druge, manje baze ili zaljeve na istoku Krima ili duž ruske obale Crnog mora.

Britanski ministar odbrane James Heappey uporedio je “funkcionalni poraz Crnomorske flote” s oslobađanjem Harkovske oblasti prošle godine.

“Flota je bila prisiljena raspršiti se u luke iz kojih ne može utjecati na Ukrajinu”, rekao je u utorak.

Premještanje slijedi nakon niza odvažnih ukrajinskih napada krstarećim projektilima zapadnih snaga i domaćim zračnim i pomorskim bespilotnim letjelicama koje su uništile veće i manje brodove, pa čak i usidrenu podmornicu.

Također su uništili dva napredna protuzračna odbrambena sistema S-400, stvarajući pozamašne “rupe” na nebu iznad Krima.

Veliki dio brodova flote premješten u Novorosijsk

I, što je najvažnije, oštetili su veliko brodogradilište sa suhim dokom, koji je bio neophodan za popravak desetljećima starih ruskih brodova.

“Ono što je bilo kritično za Rusiju nije bila šteta na brodovima, već na brodogradilištu”, kazao je kijevski analitičar Ihar Tiškevič za Al Jazeeru.

“To je razlog zašto je veliki dio brodova Crnomorske flote premješten u Novorosijsk.”

Dana 22. septembra Kijev je napao i djelomično uništio štab flote u snježnobijeloj staljinističkoj zgradi u Sevastopolju.

Napadi su dramatično smanjili mogućnosti Rusije da iskrca trupe u blizini Odese i podrži okupacijske snage u južnoj regiji Herson, rekli su analitičari.

“Ukrajinske radnje uskratile su Rusiji kontrolu nad ukrajinskim zapadnim teritorijalnim vodama i spriječile Crnomorsku flotu da zaprijeti Odesi amfibijskim napadom ili pruži taktičku paljbu i logističku podršku ruskim snagama u Hersonu”, kazao je za Al Jazeeru penzonirani general američke vojske Gordon Skip Davis Jr.

Uspjeh se čini još nevjerovatnijim s obzirom na to da je minijaturna ukrajinska mornarica izgubila većinu svojih brodova tokom aneksije Krima 2014. godine i sastoji se od dvadesetak zastarjelih plovila koja sva mogu stati u mali zaljev.

Ironija je u tome što je cijela Crnomorska flota mogla biti ukrajinska da nije bilo pacifizma njenih ranih vođa i teške ekonomske situacije u Ukrajini 1990-ih.

Pobjeđivala u pomorskim bitkama i ratovima

Osnovana u Sevastopolju 1783. godine, flota je pobjeđivala u pomorskim bitkama, ratovima s otomanskom Turskom, borila se protiv nacističke Njemačke i često se sukobljavala s NATO-om u Sredozemlju.

Ukrajina je proglasila nezavisnost 24. augusta 1991. godine, a samo nekoliko dana kasnije Moskva je imenovala admirala Igora Kasatonova za čelnika velike flote, koja je zapošljavala oko 100.000 vojnika i 60.000 pomoćnog osoblja, koji su opsluživali 833 ratna broda i stotine aviona.

Flota je imala baze u današnjoj Rusiji, Moldaviji i Gruziji, a sovjetske mornaričke ispostave u Siriji i Libiji bile su joj podređene.

Kasatonov je stigao u Kijev početkom 1992. godine, kako bi se sastao s prvim postsovjetskim predsjednikom Ukrajine Leonidom Kravčukom i obećao vjernost Ukrajini, rekao je svjedok.

Ali, sastanak nije prošao dobro, a on je sa njega istrčao “potpuno lud”, kazao je fotograf Efrem Lukatski za Al Jazeeru.

“Počeo mi je pričati o sebi i rekao da [Kravčuku], kako se pokazalo, nije potrebna flota”, rekao je.

Odluka se tada činila logičnom, jer Ukrajina jednostavno nije mogla priuštiti održavanje flote, a Kasatonov je 4. januara 1992. godine obećao vjernost Rusiji.

Moskva i Kijev odlučili su zajednički upravljati flotom jer su neiskorišteni brodovi zahrđali i često su prodavani u staro željezo.

Podmornice mogli kupiti i narkokarteli

Kružile su glasine da bi čak i kolumbijski narkokarteli mogli kupiti malu podmornicu za krijumčarenje kokaina.

Tek 1997. godine Moskva i Kijev su podijelili flotu – vrlo neravnomjerno: Kijev je dobio 30 brodova, jednu podmornicu, 34 pomoćna broda i 90 aviona; Moskva je dobila 338 ratnih brodova, 106 aviona i helikoptera te je pristala zakupiti nekoliko baza u i oko Sevastopolja i nekoliko drugih lokacija na Krimu.

Zakup je Rusiju koštao gotovo 100 miliona dolara godišnje, a flota je ostala najveći poslodavac u Sevastopolju.

Od staljinističke deportacije nekoliko krimskih zajednica – Tatara, Grka, Armenaca i Bugara – 1944. godine Moskva je preselila stotine hiljada etničkih Rusa na poluotok.

Uglavnom su ostali oni lojalni Moskvi i tvrdoglavo su se opirali pokušajima Kijeva da podstiče ukrajinski kao jezik uprave i obrazovanja.