Je li došlo vrijeme da Holandija dobije prvu premijerku?

Ponovo je u Holandiji došlo vrijeme izbora – u srijedu, 22. novembra održavaju se opšti izbori, prvi u 12 godina nakon kojih Mark Rutte neće biti premijer. Svih tih godina na vlasti je ista partija, s određenim malim padovima i usponima, te različitim koalicionim partnerima, ali uglavnom neoštećena iza svake afere, pa čak i one s uplatama dječijeg dodatka. Tada je vlada formalno pala, ali glasači nisu kaznili aktuelnog premijera.

Taj period čini Ruttea najdugovječnijim premijerom u holandskoj historiji, a jedini koji je pored njega na vlasti bio nepunih 12 godina je Ruud Lubbers, u ime partije CDA, mnogo prije samog Ruttea. Holandija inače bira vlast još od daleke 1848. godine, a za cijelih 175 godina na poziciji premijera nikada nije bila žena.

Na holandskim izborima mogu glasati i stranci, ali samo na lokalnim, dok su opšti rezervisani za državljane. Mnogo je izbora posljednjih godina, a polarizacija je sve veća, pa se čini kako je svaki put teže odabrati ko će obnašati vlast nego što je to bilo ranije.

Holandski parlamentarci se, čim budu izabrani, miješaju i u lokalnu, ali i globalnu politiku, a trenutno je vrlo malo onih koji se usude osuditi Izrael zbog agresije i ubijanja civila. Mnogi podržavaju izraelsko pravo da se brani, a oni koji stoje na drugoj strani su rijetko kad u medijima, pa se stiče utisak da cijela država podržava Izrael, a kada izađete na ulice, utisak se potpuno promijeni jer su gradovi puni palestinskih zastava na svakom koraku – i to ne samo u kvartovima gdje žive imigranti, nego i u centru Amsterdama, na samom trgu Dam.

Biti imigrant, a protiv imigranata

Politički spektar velikih partija se dijeli na desničare, centraše i ljevičare, ali svi oni vrlo često ulaze jedni drugima u njihov dio spektra, što glasači često zamjeraju i nakon toga kažnjavaju. Zbog toga su u Holandiji uvijek mogući padovi, odnosno nagli usponi određenih partija, mada se to dešava i zbog odlazaka vodećih i važnih članova, kao što je slučaj s novom partijom Nieuw Sociaal Contract (NSC), čiji je lider godinama bio u CDA. Ljudi s područja Zapadnog Balkana uglavnom podržavaju Radničku partiju i stranke slične njima, a mnogi kažu kako je to zbog blage politike prema migracijama kada su oni dolazili, devedesetih, dok je premijer bio Wim Kok. Danas je mnogo teže biti imigrant u Holandiji, a gotovo sve desničarske partije se protive dodatnim ulascima stranaca.

Jedna od onih koji se protive imigrantima je i Dilan Yeşilgöz Zegerius, vodeća na listi vladajućeg VVD-a (Narodne stranke za slobodu i demokratiju). Budući da Holandija nikada nije imala ženu na funkciji premijera, a takođe nikada nekoga sa muslimanskim imenom i prezimenom, mnogima se ova pojava čini dosta atraktivnom. Međutim, nije baš sve onako kako izgleda, pošto se Yeşilgöz veže i za druge stvari.

Razgovarali smo sa Samirom Delićem, čovjekom rođenim u Utrechtu, a porijeklom iz sjeverne Bosne, koji je godinama bio član Socijalističke partije, a nakon razočarenja ih je napustio jer se kao stranac više tamo nije dobro osjećao. Delić kaže kako ovaj put zaista ne vidi dobru opciju za glasanje, pa će samim tim odabrati onu lijevu partiju za koju misli da ima najviše šansi, a to su koalicija Radničke partije i Zelenih (PvdA/Groenlinks). Godinama prati holandsku politiku, i kaže kako je sve više i više razočaran mnogim potezima koje nude i vlast, ali i opozicija. Konkretno, za Fransa Timmermansa, nosioca liste PvdA/Groenlinks kaže kako je nekad bio izričito protiv briselskih birokrata, a onda je postao jedan od njih.

O njemu nema pozitivno mišljenje ni drugi jugoslovenski imigrant, Stanko Andrić, te kaže kako su ga naši u Holandiji prozvali Veliki Štrumpf, po uzoru na vođu iz crtane serije Štrumpfovi. Dodaje kako su obje najveće lijeve partije, Radnička i Zeleni, malo uradile za lijeve ideje, a mnogo za velike korporacije.

Delić se s tim slaže, te tvrdi kako je posebno problematično da se neko ko dolazi s imigrantskom pozadinom, kao što je vodeća na listi VVD-a, zalaže da se smanje useljenja u zemlju. Yeşilgöz je inače rođena u Ankari, kćerka je političkog prognanika Yücela Yeşilgöza kojeg mediji u Holandiji predstavljaju kao aktivistu za ljudska prava, ljevičara i sindikalistu, dok ga turski mediji povezuju s terorizmom, PKK-om, pa čak i trgovinom ljudima i droge.

Današnja ministrica pravde, Dilan Yeşilgöz Zegerius je ‘80-ih iz Turske brodom pobjegla na Kos, baš kao i mnogi drugi imigranti za koje danas nema dobrodošlice u slobodarskoj Holandiji. Ubrzo je dobila azil, a priča se i da je holandsko državljanstvo dobila po ubrzanoj proceduri. Za državnu televiziju kaže kako radi na tome da se odrekne turskog državljanstva, ali još čeka na potvrdu iz turske ambasade, te dodaje kako nikad nije imala turski pasoš, čak ni kada je živjela tamo. Interesantno je i reći kako je VVD četvrta partija čija je Yeşilgöz članica. Potekla je u Socijalističkoj partiji, te preko Zelenih i Radničke partije stigla u desničarski VVD.

Mnogo stranaka blizu vlasti

Ukoliko ipak VVD ne bude najveća partija, ili nekim slučajem ne uspije formirati vlast, po anketama im je najbliži novoosnovani Nieuw Sociaal Contract, osnivača Pietera Omtzigta, čovjeka koji je otkrio aferu s dječijim dodacima, te lijeva koalicija PvdA/Groenlinks. U vrhu će sigurno biti i Wildersova Partija za slobodu, ali je veliko pitanje da li će iko s njima htjeti u vlast, s obzirom da su u prošlosti jednom već oborili Vladu. Nekoliko mjesta u Parlamentu će vjerovatno imati i D66, kojima se zbog desničarenja predviđa veliki pad, te CDA, FvD (Forum za demokratiju), SP, Hrišćanska unija (Christen Unie), Partija za životinje, BBB (partija kojoj se predviđa pad nakon uspjeha na provincijalnim izborima), VOLT i DENK. DENK, stranka inače sastavljena mahom od etničkih Turaka, je jedina stranka koja je otvoreno stala na stranu Palestine tokom trenutne izraelske agresije, te su čak i na svoju Facebook stranicu postavili istorijsku mapu ove zemlje, koja nikako ne uključuje Izrael.

Partija za životinje (Partij van de Dieren) ovaj put ima na listi i jednu kandidatkinju koja bi mogla biti prva članica Parlamenta s područja bivše Jugoslavije. Ta stranka sve više i više postaje bitan faktor u Parlamentu, pa im se predviđa čak i do pet ili šest mjesta. Ines Kostić, rođena Mostarka, izbjegla je u Holandiju 1995. godine, a već dugo je aktivna u politici i nalazi se na drugom mjestu liste PvdD-a.

Kaže kako će PvdD ući u vlast pod uslovima da se vlada ozbiljno pozabavi klimatskim promjenama, te da se ukine intenzivno stočarstvo. Svakim danom se u Holandiji ubije 1,7 miliona životinja, a to smatra jednim od najvećih uzroka klimatskih promjena. Ne vidi razlog da za to plaćaju građani, nego upravo veliki zagađivači koji su i doveli do toga da 50 posto zemlje zauzima stočarstvo.

O Yeşilgöz nema baš najbolje mišljenje, iako smatra da jeste vrijeme za ženu na mjestu premijera, ali bi tu radije vidjela Esther Ouwehand, nosioca liste njene partije. Za Yeşilgöz tvrdi da slijepo slijedi svog muškog kolegu Marka Ruttea, pogodujući korporacijama, a obračunavajući se sa imigrantima i ljudskim pravima. Koncept lijeve i desne politike smatra staromodnim, te je mišljenja kako je velika stvar da jedna osoba s Balkana konačno bude članica holandskog Parlamenta. To se prije nje nikad nije desilo, a kako njenoj stranci ankete predviđaju stagnaciju i jednak broj mjesta, trebalo bi da postane članicom Predstavničkog doma. PvdD se inače bori za više organske ishrane, humaniji pristup životinjama, odgovoran pristup klimi, te pristupačnije stanovanje, koje je u Holandiji inače sve skuplje i skuplje.

Kostić dodaje kako je skandalozna činjenica da je Holandija bila suzdržana o UN-ovoj rezoluciji o primirju u Gazi, te smatra kako je potrebno što prije napraviti prekid vatre, prestati s ubijanjem civila, i to ne samo u Gazi, nego i na Zapadnoj Obali. Za nju je višedecenijsko ugnjetavanje Palestinaca neprihvatljivo, a njena će se partija zalagati da se svi vrate za pregovarački sto.

Nikad više izbora, ali i više polaziracije

Polarizacija se posebno vidi jer na svakim izborima ima više partija nego na prethodnim. Zbog toga će biti teško sastaviti vlast, a vjerovatno i odlučiti kome dati glas, jer nekako se čini da sve stranke idu u sličnom smjeru.

Sama činjenica kako skandal s dječijim dodacima nije ni okrznuo vladajući VVD dosta govori o holandskom glasačkom tijelu, bez obzira što su vrlo moguće uništili mnoge porodice, raselili ljude, te neke od njih još nisu obeštetili. Pored toga, porodicu su stavili prilično nisko na listi prioriteta, jer su obećanje o besplatnim vrtićima za sve prolongirali čak za 2027. godinu, što znači da su možda neke porodice i direktno oštetili koje su računale na to. Jedna od rijetkih partija koja govori o tome je SGP, ali oni su od svog osnivanja u opoziciji, pa i nema baš nade da će se nešto uskoro promijeniti na tom polju.

Holandija je zemlja u kojoj uglavnom vlada blagostanje, a ona manjina koju bogataši okrznu mnogima nije važna, tako da se o tome jedno vrijeme priča, ali se i vrlo brzo zaboravi. Žena ili ne na čelu države očigledno neće značiti neku veliku promjenu, osim ako vlast ne bude zavisila od nekih radikalnijih partija, pa da se nešto zaokrene, ali je ovaj put teško vjerovati u to.