Bijes stanovnika Gaze zbog naglog rasta cijena: Nismo došli da prosimo

Kad su zvukovi rata privremeno utihnuli s dolaskom prvog primirja između Izraela i Hamasa od 7. oktobra, tržnice u Pojasu Gaze bile su preplavljene kupcima, koji očajnički žele kupiti zalihe hrane i zimsku odjeću.

No cijene proizvoda su naglo porasle, posebno za osnovne prehrambene namirnice, što je izazvalo bijes i negodovanje među kupcima koji za visoke cijene krive vlasnike trgovina i štandova. [Ekipa Al Jazeere posjetila je jednu tržnicu dok je još trajalo primirje. U međuvremenu, zatišje je prekinuto, a izraelski napadi nastavljeni.]

Imm Abdullah, koja je prije mjesec dana raseljena iz svog doma u četvrti Nassr u gradu Gazi nakon što je Izrael naredio ljudima sa sjevera da se presele na jug, boravila je u jednoj od škola kojom upravljaju Ujedinjeni narodi u Deir el-Balahu sa 12 djeca i unuka. Rekla je da su uvjeti u školi postali očajni, da nema vode i jedva ima malo namirnica.

“Kada su nam Izraelci bacili letke iz zraka, otišla sam sa svojom porodicom samo u svojoj odjeći za molitvu”, rekla je. “U školi jedva dobijamo pomoć u hrani. Neki dan smo dobili konzervu tune. Kako bih s tim trebala nahraniti svoju porodicu?”

Imm Abdullah je došla na gradsku tržnicu da pokuša kupiti hranu i nešto toplije odjeće za sebe i svoje unuke, jer je zahladilo. No nakon što je obišla različite štandove kako bi potražila osnovne prehrambene proizvode, njeno je ogorčenje raslo.

“Ne vjerujem trgovcima kada kažu da su cijene izvan njihove kontrole”, rekla je. “Oni mogu regulirati cijene i imati obzira prema činjenici da prolazimo kroz izuzetna vremena, što nije nešto što bi trebali iskorištavati.”

Iznijela je popis proizvoda koji sada ne može priuštiti: flaširana voda, koja je prije bila dva šekela (0,50 dolara), sada je četiri ili pet šekela (0,80 – 1 dolara); kutija jaja je 45 šekela (12 dolara); kilogram soli, koji je prije bio jedan šekel, sada je 12 (3,20 dolara), dok je šećer 25 šekela (6,70 dolara).

“To je tako nepravedno”, rekla je Imm Abdullah. “Ne mogu više izdržati i nekim danima odem sjediti uz more i plakati jer ne znam kako prehraniti svoju porodicu. Ponekad poželim da smo ostali u svojoj kući i bili bombardirani umjesto da prolazimo kroz ovo.”

Milijarde izgubljene zbog blokade

Prema Palestinskom centralnom uredu za statistiku, stopa siromaštva u Pojasu Gaze dosegla je 53 posto, a jedna trećina (33,7 posto) stanovnika Gaze živi u ekstremnom siromaštvu.

Otprilike 64 posto kućanstava u Gazi nema dovoljno hrane, a nezaposlenost je 47 posto – jedna od najviših stopa u svijetu.

Prema Elhasanu Bakru, ekonomskom analitičaru sa sjedištem u Gazi, distorzija cijena je dovela do inflacije između 300 i 2.000 posto za razne proizvode.

Čak i prije 7. oktobra, 17-godišnja izraelska blokada obalne enklave rezultirala je gubitkom od 35 milijardi dolara za palestinsku ekonomiju.

“Posljednja izraelska agresija je još jedan ekser u mrtvački sanduk ekonomije Gaze”, rekao je Bakr za Al Jazeeru. “Direktni gubitak privatnog sektora premašio je tri milijarde dolara, dok su indirektni gubici veći od 1,5 milijardi dolara.”

Poljoprivredni sektor, dodao je, pretrpio je direktni gubitak od 300 miliona dolara.

“To uključuje čupanje i rušenje stabala voćki buldožerima u poljoprivrednim zemljištima na sjeveru i istoku u blizini izraelske ograde, što znači da će proći još nekoliko godina prije nego što poljoprivrednici budu mogli žeti ono što su posijali”, objasnio je.

“Govorimo o potpunoj paralizi ekonomske aktivnosti u Gazi. Postoji 65.000 ekonomskih objekata – od poljoprivrednih do uslužnih djelatnosti – u privatnom sektoru koji su ili uništeni ili prestali raditi zbog rata. To je rezultiralo velikim gubitkom radnih mjesta, što zauzvrat dovodi do potpunog nedostatka sigurnosti dostupnosti hrane.”

Nadalje, mala količina pomoći koju je Izrael dopustio da uđe u Gazu nije dovoljna da čak i samo jedan dan pokrije potrebe gotovo milion prognanika koji borave u školama UN-a.

“Od 22. oktobra do 12. novembra – u tih 20 dana – manje od 1.100 kamiona ušlo je u Pojas Gaze”, rekao je Bakr. “Manje od 400 kamiona prevozilo je prehrambene proizvode. Jedva 10 posto potreba prehrambenog sektora Gaze je zadovoljeno. To nije ni blizu dovoljno, pogotovo ako uzmete u obzir činjenicu da je prije 7. oktobra dnevno u Pojas ulazilo najmanje 500 kamiona.”

Pojas Gaze, dodao je, trebat će 1.000 do 1.500 kamiona dnevno kako bi zadovoljio potrebe 2,3 miliona stanovnika.

‘Morali smo prolaziti pored mrtvih tijela’

Na tržnici u Deir el-Balahu, Mohammed Yasser Abu Amra stoji nad vrećicama sa začinima i žitaricama koje je prodavao svakog dana dok je trajalo primirje.

“Rat je utjecao na sve, od troškova isporuke do opskrbe”, rekao je ovaj 28-godišnjak. “Šta god sada imam, nakon što bude gotovo, neću imati novca za kupovinu istih proizvoda jer će biti skuplji, tako da mi ne preostaje ništa drugo nego povisiti cijene kako bih bio na pozitivnoj nuli.”

Glavni razlog poskupljenja, rekao je, zatvaranje je graničnih prijelaza, zbog čega veletrgovci prodaju proizvode trgovcima po znatno višim cijenama.

“Leća je bila dva šekela (0,50 dolara) po kilogramu, a mi bismo je prodavali za tri (0,80 dolara)”, rekao je Abu Amra. “Sad je kupujemo za osam šekela (dva dolara) i prodajemo za 10 (2,60 dolara).” Vrećica boba prije je bila 70 šekela (18 dolara), a sada je cijena 150 šekela (40 dolara), dodao je, dok je prije vrećica kukuruznog brašna bila 90 šekela (19 dolara), a sada je 120 šekela (32 dolara).

Abu Amrin susjed, također trgovac, izgubio je svoj dom i skladište u izraelskom napadu, što je rezultiralo gubitkom proizvoda u vrijednosti od 8.000 dolara.

Još jedna osoba koja je došla u kupovinu, Imm Watan Muheisan, glasno je rekla – na žalost obližnjih trgovaca – da su trenutne cijene “luđačke”.

“Ako imate 1.000 šekela (270 dolara), možete kupiti samo nekoliko prehrambenih artikala”, odbrusila je. “Jedan kilogram krompira sada je 25 šekela (6,70 dolara), prije je bilo tri kilograma za pet šekela (1,70 dolara).”

Majka sedmero djece, koja je prije četiri sedmice napustila svoj dom u izbjegličkom kampu Shati (Plaža) istočno od grada Gaze, sklonila se u UN-ovu školu za djevojčice u Deir el-Balahu gdje, kako je rekla, ona i njena porodica jedva preživljavaju.

“Hodale smo ovamo i morale smo proći pored mrtvih tijela na ulici”, rekla je. “Na tržnici nosimo svoju najbolju odjeću… nismo ovdje da bismo prosili.”

Cijene crnog tržišta vladaju

Ahmad Abulnaja, 18-godišnji trgovac, počeo je početkom rata sa svojim starijim rođakom Alijem prodavati odjeću. Složio se da iza poskupljenja stoje veletrgovci.

“Trenerka se nekada prodavala za 20 do 25 šekela (5,30 – 6,70 dolara), a sada je 45 (12 dolara)”, rekao je. “Odnosno, trgovac od kojeg se opskrbljujem podigao je cijenu jer je zaliha sve manje.”

Povećanje cijena je izraženije na prehrambenim proizvodima nego na odjeći, ali potražnja za odjećom je također velika jer raseljeni ljudi pokušavaju kupiti toplu odjeću s dolaskom zime. Bili su prisiljeni napustiti svoje domove u sjevernoj Gazi bez mogućnosti da ponesu svoje stvari.

Abulnajin rođak, Ali, rekao je kako vjeruje da će neformalne cijene biti prisutne još dugo jer je obim razaranja u Gazi ogroman, a potražnja za proizvodima ne pokazuje znake opadanja.

“Proći će neko vrijeme dok ne budemo imali rješenje”, rekao je. “Čak i ako više proizvoda uđe u Pojas Gaze, ništa ne može spriječiti jednog trgovca da proda proizvod po cijeni koju je odredio, pogotovo jer je sjeverna Gaza odsječena od ostatka Pojasa.”

Tu je i problem nedostatka kompenzacije za poduzeća, rekao je ekonomski analitičar Elhasan Bakr. Ukazao je na činjenicu da je nakon prethodnih izraelskih ratova u enklavi, donatorska pomoć bila usmjerena na obnovu stambenih jedinica, a ne na podršku ekonomiji.

Prema procjenama UN-a, posljednje četiri izraelske ofanzive na Pojasu između 2009. i 2021. prouzročile su štetu procijenjenu na pet milijardi dolara, ali nijedna šteta do koje je došlo u ratovima 2014. i 2021. nije popravljena.

“Govorimo o devastaciji osnovne infrastrukture za čiju bi obnovu bili potrebni mjeseci, od cesta do komunikacijskih tornjeva do električnih instalacija i sanitarnih proširenja”, rekao je Bakr.

Palestinska ekonomija neće se oporaviti ako ne bude velikih međunarodnih napora u pomoći, a nivoi siromaštva i nezaposlenosti dostići će nove rekordne nivoe.

“Gaza u sadašnjoj fazi je takva da se u njoj ne može se živjeti”, rekao je Bakr, dodajući da je više od 300.000 ljudi izgubilo svoje domove. “Treba nam najmanje pet godina samo da se vratimo tamo gdje smo bili prije početka rata.”