Hitne službe u Gazi: ‘Pratimo oblake dima’

Bolničari i preživjeli pričaju za Al Jazeeru kako se nose s prekidima komunikacija dok izraelske snage bombardiraju cijeli Pojas Gaze.

Prekidi komunikacija su u više navrata spriječili hitne službe i vatrogasce da dođu do pogođenih predjela [Atiyah Darwish/Al Jazeera]

Kada je dom Youssefa Abdullaha u izbjegličkom kampu Nuseirat u središnjoj Gazi pogođen u izraelskom zračnom napadu, ubivši 17 članova njegove porodice, niko nije mogao pozvati hitne službe. Izraelske snage su prekinule telefonske linije i isključile internet već peti put.

Napad se dogodio „iznenada“, kazao je on Al Jazeeri. Dvoje od njegove djece, šestogodišnji Mohammed i osmogodišnji Omar, bili su među ubijenima. I on sam je bio teško ranjen.

Ustavši nakratko iz bolničkog kreveta, 35-godišnji Youssef Abdullah, je očito još bio u šoku kada je razgovarao sa Al Jazeerom ispred prometnog ulaza u bolnicu Al-Aqsa, jednu od nekoliko preostalih funkcionalnih ustanova u Pojasu Gaze.

Borio se da prikrije svoj slomljeni duh dok je šepao na jednoj nozi po dvorištu, odjeven u još prašnjavu odjeću.

Samo je sedam članova Abduallahove porodice preživjelo zračni napad na njegovu kuću, u kojem je poginulo dvoje njegove djece [Atiyah Darwish/Al Jazeera]

Osim povrede glave, Abdullah je slomio nekoliko rebara, koljeno i ima opekotine na ruci.

„Sjećam se da je prva stvar koju sam vidio kada sam uspio podići glavu bilo lice moje supruge. Polovina lica joj je bila izgrebana i prekrivena krvlju, ali je preživjela“, Abdullah je rekao Al Jazeeri. „Zagrlio sam je i počeo grozničavo dozivati djecu.“

Većina njegovih ubijenih članova porodice bile su žene i djeca, ispričao nam je. Među njima su bile njegove majka, sestra i sestrične, kao i otac i brat. Samo je sedam članova njegove porodice preživjelo.

Njegov rođak Bassam al-Hafy živi samo nekoliko kuća niže u kampu Nuseirat.

Al-Hafy kaže da je komšija pohitao do njega da ga obavijesti da se desio napad na Abdullahovu kuću, kako bi mogao „otići po pomoć“.

„Nije bilo načina da kontaktiramo bolničare ili bolnicu, pa sam odmah uzeo bicikl i požurio do najbliže bolnice Al-Awda“, al-Hafy je ispričao Al Jazeeri.

Bassam al-Hafy kaže da je biciklom odjurio po pomoć do najbliže bolnice kada je uništen dom njegovog rođaka u izraelskom zračnom napadu, u kojem je ubijeno 17 članova te porodice [Atiyah Darwish/Al Jazeera]

Ranije ove sedmice, Paltel, glavna palestinska telekomunikacijska kompanija, najavila je da će početi s „postepenim vraćanjem“ telekomunikacijskih usluga u centralnim i južnim dijelovima Gaze.

Najmanje pet puta do sada, zbog prekida komunikacija stanovnici Gaze bili su odsječeni od vanjskog svijeta, i jedni od drugih.

Sa svakim prekidom, vladin ured za medije u Gazi upozorio je na to da Palestinci koji su žrtve napada ne mogu kontaktirati timove civilne odbrane usred teškog bombardovanja.

Niko nije mogao doći do „mučenika i ranjenika“, kazali su prošle sedmice.

Prema Abdullahovim riječima, prekid telefonskih mreža i nestanak interneta definitivno su „udvostručili broj mučenika“ u njegovoj porodici.

„Muž moje sestre je bio živ, ali je umro jer je hitna stigla tek nakon 45 minuta“, kazao je.

To nije neuobičajeno, kažu radnici civilne odbrane.

Prekidi komunikacija, koji, upozoravaju grupe za ljudska prava, se koriste za prikrivanje potencijalnih izraelskih ratnih zločina, u više navrata su spriječili hitnu službu i vatrogasce da dođu do područja koja su napadnuta.

„Prije dvije sedmice dogodio se napad u Bureiju. Mi smo stigli tek sat kasnije i ljudi koji su čekali na mjestu napada negativno su reagovali na nas“, Al Jazeeri je ispričao Hatem Abu Taqeyeh, bolničar dobrovoljac u Palestinskom društvu Crvenog polumjeseca (PRCS).

„Prekorili su nas, pitali zašto toliko kasnimo. Ali, mi zapravo nismo ni znali da se desio napad“, kazao je ovaj 30-godišnjak.

Zvuci eksplozija u udaljenijim krajevima se „čak ni ne čuju“, što im povećava „stres i tjeskobu“ svaki put kada enklava uroni u digitalni mrak, kazao je Abu Taqeyeh.

Mnogi ‘ne izdrže’

Tokom prvog prekida komunikacija, nedugo nakon što je Izrael pokrenuo svoj najnoviji rat u Pojasu Gaze, Abu Taqeyeh nam je ispričao da su timovi civilne odbrane izvršavali tzv. „provjere stanja na terenu“, što znači da su se vozili po četvrtima i provjeravali jesu li negdje potrebni. Ali, to je postalo izuzetno otežano iz nekoliko razloga.

Nakon više od dva mjeseca bombardovanja iz zraka i kopnene invazije, putevi u Gazi su postali neprohodni za pješačenje, a pogotovo za automobile. Osim tog, postalo je opasno kretati se usred intenzivinog bombardovanja. Zbog nedostatka goriva, terenske provjere postale su sve rjeđe, dodao je Abu Taqeyeh.

Iz palestinskog Crvenog polumjeseca kažu da su u više navrata gubili kontakt sa svojim timovima koji djeluju na terenu u Gazi [Atiyah Darwish/Al Jazeera]

Izrael je blokirao ulazak prijeko potrebnog goriva od kada je na početku rata nametnuo potpunu opsadu već blokirane enklave, a dozvolio je samo ulazak veoma male količine pomoći preko graničnog prijelaza Rafah.

„Bez goriva… išli smo na lokaciju samo ako smo sto posto znali da je upravo napadnuta“, ispričao je Abu Taqeyeh. „U suprotnom, ostajemo ovdje.“

Abdulrahman Basheer, drugi volonter medicinske službe PRCS-a, rekao je da se timovi ne mogu koordinirati s bilo kojim međunarodnim tijelom bez interneta ili telefonskih linija. PRCS je u više navrata rekao da je izgubio kontakt sa svojim timovima koji djeluju na terenu u Gazi usred tih prekida.

Druge grupe, uključujući Ljekare bez granica (Medecins Sans Frontieres, ili MSF), Amnesty International i nekoliko agencija Ujedinjenih naroda također su izvijestili da su iznenada odsječeni od svojih timova u Gazi tokom prekida mreže.

Da bi premostili ovu prepreku, Basheer je kazao da članovi njegovog tima čekaju u bolnici u slučaju da ranjenici počnu pristizati u vozilima koja nisu vozila hitne pomoći.

„Obično dolaze u privatnim automobilima, u tuk-tukovima … ili na zaprežnim kolima koja vuku magarci“, Basheer je ispričao Al Jazeeri.

Bez pristupa interentu i bez telefonskih linija, čak i je nacionalni broj za hitne slučajeve nedostupan, kazao je Abdulrahman Basheer [Atiyah Darwish/Al Jazeera]

Volonteri zatim pitaju one koji dolaze u službu hitne pomoći o lokaciji i prirodi napada od kojeg su upravo pobjegli, i brzo šalju sanitete na mjesto događaja koristeći „bežične uređaje“ ili radio odašiljače, objasnio je.

U većini slučajeva, vozila hitne pomoći na kraju završe prateći „oblake dima ili zvuk eksplozije“, kazao je Basheer.

„To jedini način da bolničaru identifikuju i dođu na lokaciju koja je pogođena. Nema drugog načina usred prekida komunikacija.“

Bez pristupa internetu i bez telefonskih linija, čak je i nacionalni broj za hitne slučajeve nedostupan.

„To znatno produžava vrijeme koje je potrebno hitnim službama da stignu na lokaciju“, kazao je Basheer, dodajući da ljudi „često ne izdrže“.

Nemogućnost dolaska do ranjenika na vrijeme stvara dodatne medicinske izazove, objasnili su volonteri PRCS-a.

Mnogi od njih dolaze u bolnicu sa više slomljenih kostiju nego što su ih prvobitno zadobili jer nisu „ispravno pomjereni“, kazao je Basheer, dok drugi dolaze nakon što su „izgubili mnogo krvi jer nije bilo nikoga ko bi zaustavio krvarenje“.

‘Naša humanitarna dužnost’

Sa svakim prekidom komunikacija, popravke oštećenih telefonskih linija postaju teže zbog novih izraelskih bombardovanja.

Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) rekao je prošlog mjeseca da su izraelski zračni napadi ciljali nekoliko telekomunikacijskih postrojenja, uništavajući dvije od tri glavne linije za mobilnu komunikaciju.

Human Rights Watch je također utvrdio da su „akcije“ izraelskih snaga uključivale oštećenje „glavne komunikacijske infrastrukture“.

Uz nedostatak goriva i vozila hitne pomoći, postoji i ozbiljan nedostatak odgovarajuće opreme za pripadnike tima civilne zaštite koji su se okrenuli spašavanju žrtava ispod ruševina golim rukama.

„Nemamo odgovarajuću opremu. Na mjestu [napada] pratimo zvukove, glasove ljudi ispod ruševina i miris krvi, rekao je Abu Taqeyeh. „Ovako veliku količinu čiste destrukcije izuzetno je teško artikulisati, ne postoje riječi kojima se to može opisati“, kazao je.

Timovima civilne odbrane nedostaje adekvatna oprema, kazao je 30-godišnji bolničar doborovoljac Hatem Abu Taqeyeh [Atiyah Darwish/Al Jazeera]

Ubijeno je blizu 20.000 Palestinaca, većinom žena i djece. Blizu 60 posto svih stambenih jedinica u Pojasu je oštećeno ili 254.000 domova.

Članovi civilne odbrane kažu da su i sami često na meti izraelskih vojnika. Njih najmanje 35 su ubile izraelske snage od 7. oktobra, kazali su iz Ureda za medije u Gazi u utorak.

U izjavi su dodali da je do sada također direktno ciljano 102 vozila hitne pomoći.

Među ubijenima su trojica Basheerovih kolega sa sjevera Gaze.

„Naš glavni cilj je spasiti živote. To je naša humanitarna dužnost i to je sve što želimo raditi“, kazao je.

A u bolnici Al-Aqsa, Abdullah i njegov rođak al-Hafy, složili su se da su prekidi komunikacija „psihološki rat“.

„Čujete eksplozije i pitate se jesu li vam članovi porodice živi, čak i ako su u istom kraju ili naselju“, kazao je al-Hafy.

„To je veoma izazovno, rekao bih, čak izazovnije od samog rata.“

Izvor: Al Jazeera