NATO je 1995. godine doprinio opstanku Republike Srpske

Ruski predsjednik Vladimir Putin u godišnjem obraćanju Parlamentu poručio je da je za rat u Ukrajini kriv isključivo Zapad, te najavio rusko povlačenje iz sporazuma o nadzoru nuklearnog oružja. Američki predsjednik Joe Biden je odgovorio kako nema nikakve zavjere od strane Zapada, te da Sjedinjene Američke Države i NATO ne žele uništiti Rusiju.

Gostujući na Hrvatskoj televiziji, dr. Gordan Akrap sa Instituta za istraživanje hibridnih sukoba Sveučilišta Sjever, obrazložio je teze koje se plasiraju u javnost u vezi odgovornosti NATO-a za rat u Ukrajini. Podsjetio je tom prilikom da se u NATO ne ulazi pod prisilom već dobrovoljno, te da bi Rusija davno napala baltičke zemlje da nisu u NATO-u.

U tom kontekstu značaj pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u smatra se ogromnim. Naravno, ima onih koji ne misle tako i tvrde da u cijelu priču o NATO-u treba ući hladne glave i kroz dijalog i razmatranje suprotstavljenih mišljenja i stavova, doći do konačnog rješenja.

“Kada razgovaramo o NATO i EU putu, javnost u Bosni i Hercegovini uključi emocije i razgovara iz pozicija emocija, a ne iz pozicija razuma i logike, šta bi bilo najbolje i najviše bi odgovaralo. A kada uključimo emocije, onda dolazimo do onog odgovora “NATO je tu da nas brani”, “NATO nas je bombardovao” i tu se završava sva priča.

Međutim, to pokušavam da vratim na logiku šta mi to dobijamo, a šta gubimo. Smatram da Bosna i Hercegovina nema potrebnu za bilo kakvim vojnim savezom. Zašto to kažem? Ne smatram da bilo koji vojni savez Bosni i Hercegovini donosi bilo kakvu stabilnost”, mišljenja je Lučiano Kaluža, magistar za međunarodne odnose i ekonomsku diplomatiju te nekadašnji generalni konzul Bosne i Hercegovine u Frankfurtu.

Polarizacija svijeta na dvije strane

Dodaje kako je neophodno razdvojiti evropski i NATO put Bosne i Hercegovine koji su različiti i odvojeni, te da se često govori o euroatlantskim ili euro-NATO-integracijama.

“Moramo da govorimo o evropskom putu koji je potpuno nezavisan od NATO puta. NATO je formiran kao vojni savez i kao takav danas egzistira. S druge strane, kada govorimo da NATO donosi određenu vrstu ekonomske stabilnosti, mora se pročitati i pogledati što to u uslovima, tih uslovno rečeno NATO integracija, znači ta ekonomska stabilnost, taj tzv. ekonomski benefit. Onda ćemo vidjeti da se taj ekonomski benefit poklapa sa ovim evropskim putem”, kaže Kaluža.

Sukob u Ukrajini se godinu dana od izbijanja intenzivira i procjenjuje se da bi ove godine trebalo doći do raspleta situacije. Nekada se stiče dojam da Zapad pomalo potcjenjuje snagu Rusije, pogotovo u vojno-strateškom smislu. Bez obzira što Ruskoj Federaciji dosadašnji tok agresije nije išao po zacrtanom planu da ga završe u kratkom vremenskom roku, Zlatko Miletić, delegat u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, smatra da bi Ruska Federacija u konačnici mogla upotrijebiti sredstva koja imaju veću razornu moć i koja mogu vrlo ozbiljno uključivati, pored dosadašnjeg konvencionalnog oružja, i neke druge oblike naoružanja kao što su hemijska i biološka naoružanja, pa čak i nuklearno naoružanje jer neće dopustiti da olako izgube rat.

Cijela situacija se može preliti, smatra, i na Zapadni Balkan, a samim tim i na Bosnu i Hercegovinu. U tom kontekstu, ističe, treba posmatrati i napore Rusije da izvrši destabilizaciju prostora na Balkanu što, pokazalo se, uspješno čine na razne načine.

“To se može vidjeti u nekoliko zemalja Balkana kao što su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, dijelom i Republika Hrvatska, pa čak i Slovenija dok se Janez Janša pitao. Bosni i Hercegovini najveći problem predstavlja aktuelno rukovodstvo entiteta Republika Srpska što govore svi potezi, prvenstveno Milorada Dodika, uključujući ono posljednje odlikovanje Vladimira Putina i javno pozivanje da je on na strani Rusije.

Na to očigledno ukazuje i ponašanje ruskog abasadora [u Sarajevu] koji se ne libi, a to je radio u nekoliko navrata, da pokušava uređivati unutrašnje stvari i rješavati unutrašnje probleme u Bosni i Hercegovini, pa čak i da prijeti institucijama, novinarima i raznim drugim osobama, što je sa aspekta Bečke konvencije nedopustivo”, smatra Miletić.

S njim se ne slaže Kaluža, koji je stava da prisustvo NATO snaga i članstvo u NATO-u ne daje kolektivnu sigurnost, već Dejtonski mirovni sporazum kojeg treba svi da poštuju u smislu međuinstitucionalnog, međuentitetskog ili međuetničkog dogovora ili kako ga već ko doživljava.

“To je jedini sporazum gdje postoji paraf i potpis. Nama neće prisustvo bilo kakvih vojnih snaga, niti bilo koga omogućiti bilo kakvu stabilnost ili mir, ako mi to ne želimo. Nama jedino Dejtonski mirovni sporazum može to garantovati jer smo se na njega obavezali.

Oružane snage BiH trenutno u Partnerstvu za mir izvode i unapređuju svoje standarde kroz različite forme oružja, spremnosti, edukacije i obuka. Sve te obuke i edukacije, prisustvovanja seminarima i treninzima, prisustvo svemu onome što organizuje, između ostalog i NATO, Bosna i Hercegovina ne plaća. Učešće u NATO-u, pored onih dva posto koje bi morali plaćati za članstvo unutar NATOa, morali bi odvajati dalje i to su ogromni novci koje Bosna i Hercegovina nema. Čak ga nemaju ni evropske zemlje”, pojašnjava Kaluža.

Donald Trump je, dok je obnašao funkciju predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, tražio da se unutar NATO-a ispoštuje obaveza plaćanja dva posto od ukupnog bruto-društvenog proizvoda jer gotovo niko ne plaća učešće.

Neophodno je odabrati stranu

Ekonomski analitičar Admir Čavalić, ujedno i zastupnik Stranke za BiH u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, je mišljenja da je sada pravi trenutak za Bosnu i Hercegovinu da postane partner, pa onda i NATO saveznik, jer polarizacija svijeta na dvije strane, onu koju predstavljaju Sjedinjene Američke Države i drugu koju predstavljaju Rusija i Kina, postaje sve jača, te je neophodno odabrati stranu u cilju zaštite od nekih većih problema i mogućih sukoba.

“Vjerovatno će doći do daljnje političke, ekonomske i druge vrste polarizacije i sada je izuzetno bitno imati dobre saveznike, a nema boljeg vojnog saveza od NATO-a. Dokaz navedenom je činjenica da se nikada u historiji od njegovog osnivanja do danas, nije desilo da bude napadnuta jedna članica NATO-a od bilo kakve vojne sile. Istina, NATO ne može braniti ljude od unutrašnjih sukoba, ali činjenica je da apsolutno garantuje sigurnost od vanjske agresije i to je suština cijele priče”, smatra Čavalić.

Miletić podsjeća političke predstavnike iz entiteta Republika Srpska, da je upravo NATO odigrao ključnu ulogu u zaustavljanju rata u Bosni i Hercegovini i to u momentu kada su HVO i Armija BiH silovito napredovale ka Banjoj Luci.

“Nadam se da ćemo istrajati na tom putu, uvažavajući činjenicu koju zaboravljaju predstavnici entiteta Republika Srpska, a to je da je NATO 1995. godine pred sami kraj rata doprinio opstanku Republike Srpske. Ko zna kako bi se taj rat završio i na koji način da je NATO pustio da se sve to odigra do kraja. Ne želim nikome zlo, niti srpskom narodu, ali mislim da oni trebaju to posmatrati iz jedne druge prizme i da jednostavno kroz taj garant sigurnosti trebamo građanima Bosne i Hercegovin pružiti tu satisfakciju i da sve ono što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, uslovno rečeno zaboravimo i okrenemo se budućnosti”, poručuje Miletić.

Jedan od način da se to učini, kaže, upravo je ulazak u NATO i evropske integracije, te da Bosna i Hercegovina postane članica Evropske unije.

“Ne radi formalnog članstva u tim organizacijama, već radi benefita koje ćemo imati kroz njih, prvenstveno da usvojimo demokratske standarde i da svaki pojedinac u ovoj zemlji bude podjednako važan, da ima ista prava i obaveze, ali u tom smislu i da bolje živi nego sad”, stava je Miletić.

Premostiti razlike oko ovog pitanja

Za razliku od Miletića, stav Kaluže je da ne treba žuriti sa odlukama jer Bosnu i Hercegovinu niko ne sili u pravcu ulaska u NATO i da je neutralnost koju trenutno imamo dobra stvar. Mišljenja je da treba forsirati veće učešće u mirovnim misijama u čemu se naša zemlja dobro pokazala.

“Suviše smo mi propatili i suviše je velika patnja ljudi ovdje bila da bi učestvovali u bilo kakvim vojnim operacijama. Ako sukob u Ukrajini potraje još godinu dana, ubijeđen sam da će početi slati i vojne formacije tamo. Šta to znači? To znači da učešćem u bilo kakvom vojnom savezu, u slučaju bilo kakvih ratova i vojnih formacija, ne bi prvo išli Nijemci i Francuzi već bi išli ljudi iz Bosne i Hercegovine, jugoistoka Evrope i sl. Zbog toga smatram da je ovaj status u kojem se mi sad nalazimo najbolji status što se tiče bilo kakvog učešća unutar NATO-a.”

Dodaje kako iznosi jednu stranu  argumenata, te da neko vjerovatno sa druge strane iznosi neku drugu vrstu argumenata i na osnovu svega toga treba razmišljati i donositi zaključke.

“Smatram da je Bosna i Hercegovina na dobrom putu što se tiče evropskog puta. Generalno, moramo da dogovaramo taj put uz svih 14 prioriteta i da ih ispregovaramo i dogovaramo, da vidimo šta je najbolje za nas i mislim da tu postoji konsenzus. S druge strane, kada je u pitanju članstvo u bilo kojem vojnom savezu ma kako se zvao i čiji god bio, isuviše smo mali da se bilo gdje svrstavamo”, zaključuje Kaluža.

Bosna i Hercegovina, kao zemlja koja se asocijativno veže za konflikt, u komparaciji sa ostalim zemljama Zapadnog Balkana, zemlja je koja ima najveću potrebu za NATO-om mišljenja je, s druge strane, Admir Čavalić.

“Zbog toga je bitno premostiti neke unutrašnje razlike i viđenje NATO-a, te odlučnije krenuti ka tom putu. Trošak neulaska Bosne i Hercegovine u NATO je daleko veći jer se ulaskom u NATO smanjuju bilo kakvi rizici od konflikta, što pozitivno utječe na ekonomiju. Tako da je eventualni trošak za članstvo u NATO-u od dva posto izdvajanja iz BDP-a zanemariv u u odnosu na koristi od učlanjenja, u smislu privlačenja direktnih stranih investicija i to nije samo teorijski dokazano već i praktično, posebno po pitanju zemalja Baltika i Istočne Evrope”, poručuje Čavalić na kraju.