Žene primorane na prisilne pobačaje u programu vojske

Ova svjedočanstva dolaze dok nigerijska komisija za ljudska prava održava saslušanja o istrazi Reutersa koja je otkrila tajnu šemu pobačaja usmjerenu na žene koje su oteli i silovali naoružani pobunjenici u Nigeriji.

Dok nigerijska komisija za ljudska prava održava saslušanja o izvještajima o masovnom vojnom programu prisilnog pobačaja na ratom razorenom sjeveroistoku zemlje, još dvije žene potvrdile su Reutersu da su bile podvrgnute pobačaju u vojnom pritvoru bez njihovog pristanka.

Izjave dviju žena, koje su rekle da su se slučajno srele na vjenčanju izvan Nigerije, podržavaju svjedočanstva više od 30 drugih žena i djevojaka koje su za Reuters rekle da su izdržale prisilne pobačaje tokom gotovo 14-godišnjeg rata vlade protiv pobunjenika. Njihove priče također se poklapaju s iskazima vojnika i zdravstvenih radnika uključenih u tajnu vojnu šemu.

Reuters je u decembru otkrio da je najmanje 10.000 trudnoća prekinuto među ženama i djevojkama koje su zatrudnjele nakon odnosa sa pobunjenicima od 2013. godine.

Binta Yau i Rabi Ali, dvije žene koje su nedavno razgovarale s novinarom Reutersa, rekle su da su se upoznale prije otprilike godinu dana i ubrzo otkrile da imaju zajedničko bolno iskustvo: obje su bile zarobljene i zatrudnjele. I obje su doživjele prekid trudnoće nakon što su ih nigerijski vojnici priveli i dali im neidentificirane tablete i injekcije.

“Počela sam se osjećati kao da smo sestre”, rekla je Yau, koja je, kao i Ali, rekla da ima 30-ak godina. Rekla je da želi da se njihove priče ispričaju. “Ako svijet čuje šta nam se dogodilo i postoji mogućnost da organizacije za ljudska prava ili druge organizacije zaustave loše stvari koje nam je nigerijska vojska učinila, možda se to više neće ponoviti u budućnosti.”

Iskazi žena nevjerovatno su slični onima 33 nigerijske žene i djevojke koje je Reuters intervjuirao u decembru. Mnogi od pobačaja učinjeni su bez pristanka žena ili čak njihovog znanja u to vrijeme. Neke su imale samo 12 godina. Neke su žene i djevojke bile vezane, drogirane kako bi bile podložne ili podvrgnute zahvatu uz prijetnju oružjem, otkrio je Reuters.

Izvještaj se također oslanjao na vojne i bolničke dokumente, kao i na razgovore s pet civilnih zdravstvenih radnika i devet vojnika i drugih sigurnosnih dužnosnika koji su učestvovali u programu. Većina svjedoka razgovarala je s Reutersom pod uslovom anonimnosti, navodeći strah od odmazde vojske. Ali Yau i Ali, koje sada žive izvan Nigerije, pristale su biti imenovane, kao i druge dvije žene u priči iz decembra koje su napustile zemlju.

Izjave Yau i Ali izlaze na vidjelo dok Nacionalna komisija za ljudska prava (NHRC) koju je imenovala vlada istražuje niz priča Reutersa koje su razotkrile program pobačaja i obrazac ciljanja i ubijanja djece u vojsci, od dojenčadi do tinejdžera, u borbenim operacijama.

Među obrazloženjima koja su navodili vojnici koji su učestvovali u ovim operacijama bilo je uvjerenje da su djeca u regiji povezana s pobunjenicima ili da rade s njima. Program pobačaja djelimično je bio vođen pretpostavkom unutar vojske da su djeca pobunjenika predodređena da jednog dana dignu oružje protiv nigerijske vlade.

Brigadni general Tukur Gusau, glasnogovornik štaba odbrane, odbio je komentirati i uputio sve upite vijeću NHRC-a, navodeći da je istraga u toku. NHRC nije odgovorio na zahtjeve za komentar.

Nigerijski vojni čelnici prethodno su odlučno poricali postojanje programa pobačaja i namjernog ubijanja nenaoružane djece.

“Ne u Nigeriji, ne u Nigeriji”, rekao je general major Christopher Musa, tada glavni komandant protupobunjeničke kampanje u sjeveroistočnoj Nigeriji, u novembru u intervjuu za Reuters koji se bavio programom pobačaja. “Poštujemo porodice. Poštujemo žene i djecu. Poštujemo svaku živu dušu.”

Upitan o komentarima vojske na program, Yau je odgovorila: “Ovo mi se dogodilo, a oni to negiraju. Iskreno, osjećam da imaju nešto zlo u svojim srcima, da poriču ono što su nam učinili.”

Ali, koja je odvojeno intervjuirana, odgovorila je slično. “Znam da je nigerijska vojska radila te stvari, jer se to dogodilo meni. Sigurna sam da sam izgubila bebu zbog pobačaja koji su mi dali i tretmana koji su mi pružili. Također mojoj prijateljici Binti.”

Yau je rekla da je pobačaj obavila prije otprilike tri godine u kasarni Giwa, pritvorskom centru u Maiduguriju, najvećem gradu na sjeveroistoku Nigerije i komandnom centru vladinog rata protiv ekstremista. Još tri žene bile su prisiljene na pobačaj u istoj sobi s njom, rekla je Yau.

Yauin iskaz je u skladu s onima drugih žena i zdravstvenih radnika koji su Reutersu rekli da su pobačaje obavljali u grupama, od šačice do 50 ili 60 odjednom. Četiri od gotovo tri grupe žena s kojima je razgovarao Reuters izjavile su da su se njihovi pobačaji dogodili u kasarni Giwa.

Zona sukoba

Program pobačaja odvijao se u sjeveroistočnim državama Yobe, Borno i Adamawa, gdje se nigerijska vojska bori protiv pobunjenika gotovo 14 godina. Satelitska slika pokazuje lokaciju mjesta u Maiduguriju gdje su se obavljali pobačaji.

Detalje o Yauinom pobačaju potvrdila je još jedna žena koja je Reutersu rekla da je bila među onima u sobi s Yauom u kasarni Giwa. Rekla je da su vojni liječnici dali Yau više injekcija.

Ali je rekla da se njezin pobačaj dogodio prije otprilike pet godina, kada je bila oko tri mjeseca trudna, u bolnici u Maiduguriju čijeg se imena ne može sjetiti. Rekla je da je imala previše bolova da bi primijetila jesu li i druge žene oko nje također imale zahvate.

U početku je vojska odbila pozive da istraži Reutersove izvještaje o pobačaju i ubistvu djece. Ali usred rastućeg međunarodnog negodovanja, uključujući dužnosnike SAD-a i Ujedinjenih naroda, načelnik Štaba odbrane Lucky Irabor popustio je kasnije u decembru i pristao sarađivati s istragom koju je proveo NHRC.

NHRC, opisan na svojoj web stranici kao “vansudski mehanizam za poštivanje i uživanje ljudskih prava”, ima upravno vijeće od 16 članova koje imenuje predsjednik, a potvrđuje senat. Komisija je imenovala zasebnu komisiju koja će proučiti nalaze Reutersa i dati preporuke. Sedmeročlano vijeće pokrenulo je istragu u februaru; vrijeme njegovih određivanja je nepoznato.

Ranije ove godine, osam osoba upoznatih s historijom Komisije, uključujući advokate i istraživače, reklo je Reutersu da nisu upoznati ni s jednim većim slučajem u kojem su nalazi Komisije doveli do kaznenog progona visokih nigerijskih dužnosnika. Taj nedostatak odgovornosti naglašen je u prošlim izvještajima UN-a i američkog State Departmenta. Komisija je, međutim, osigurala finansijsku naknadu za neke žrtve zlostavljanja.

Iako su saslušanja NHRC-ova panela o nalazima Reutersa zatvorena za javnost, komisija je objavila sažetke svjedočenja na Twitteru i na svojoj web stranici. U postovima se navodi da vojni čelnici i vladini dužnosnici poriču da su učestvovali u bilo kakvom programu pobačaja ili da takav program postoji.

Komisija je 29. marta na Twitteru objavila izjavu u kojoj se poziva na Reutersove izvještaje i u kojoj stoji da su tri bivša člana militantne grupe Boko Haram “oslobodila (od) vojnika”. Taj je post izazvao kritike nekih zagovornika ljudskih prava i međunarodnog stručnjaka za Nigeriju, koji je primijetio da komisija možda preuranjeno komentira postupak ili koristi svjedoke koji nisu bili u poziciji iz prve ruke saznati za dotične događaje.

“Pomalo sam iznenađen što komisija daje komentare u hodu, jer istraga još uvijek traje”, rekao je za Reuters Vincent Foucher, stručnjak za Nigeriju koji je naučnik u Francuskom nacionalnom naučno-istraživačkom centru. “Možda je bilo prikladnije pričekati da se ispita dovoljno svjedoka prije nego što se da izjava koja čisti ugled vojske.”

Yau je rekla da nije čula za istragu NHRC-a, ali da bi bila spremna svjedočiti “u bilo kojem trenutku”.

Druge žene i djevojke koje su razgovarale s Reutersom prije prikazivanja serije u decembru rekle su da su traumatizirane i da se boje istupiti. Neke su rekle da su im prijetili batinama ili smrću ako otkriju šta im se dogodilo. Pobačaj je u Nigeriji protiv zakona, za žene i njegovatelje, osim za spašavanje života majke. Osim toga, tema je tabu u mnogim krugovima u kulturno konzervativnoj zemlji. Neke su žene skrivale svoja iskustva čak i od članova porodica.

Mnoge žene i djevojke koje su izvršile pobačaj, kao i vojnici koji su učestvovali u programu, još uvijek žive u dijelovima sjeveroistoka koje strogo kontrolira vojska. Humanitarne organizacije koje djeluju u regiji redovno se žale na ograničen pristup civilima u potrebi.

‘Nisam im vjerovala’

Ali je prošle godine bila na vjenčanju izvan Nigerije i rekla je da je prišla Yau nakon što je shvatila da je i ona iz Nigerije zbog načina na koji govori hausa jezik, regionalni jezik.

Žene, obje iz države Borno, izmijenile su priče i govorile o zajedničkoj traumi: obje su oteli pobunjenici, prisiljene su na brak i zatrudnjele dok su bile u zatočeništvu, prema njihovim izjavama koje su dale u odvojenim intervjuima. Militanti su oteli hiljade žena i djece tokom rata, često prisiljavajući žene da postanu “supruge” pobunjeničkih boraca, a ponekad ih koriste ili otetu djecu kao bombaše samoubice.

Yau je rekla da je imala oko 25 godina kada je oteta i prisiljena da se uda za borca po imenu Abubakar. Ali je rekla da je bila u sretnom braku 10 godina i da je podizala dvoje djece kada su je militanti oteli prije otprilike tri godine iz njenog sela i odveli samu u Tumbun Gini, grad blizu granica sa Čadom i Nigerom.

Tamo u kampu, rekla je Ali, pobunjeni borci okupili su žene i rekli im da su im muževi ubijeni i da se moraju ponovno udati. Bila je prisiljena udati se za borca po imenu Mustapha.

Obje su žene pobjegle pješice tokom oružanih borbi između pobunjenika i nigerijske vojske, samo da bi ih nigerijski vojnici priveli. Obje su žene rekle da su ih ukrcali u vojna vozila i odvezli na mjesta gdje su im davali tablete i injekcije.

Velika većina od 33 žene koje je Reuters intervjuirao za priču objavljenu u decembru rekle su da su njihove procedure učinjene uz pomoć lijekova. Bolnički zapisi koje je pregledao Reuters pokazuju da su također obavljeni hirurški pobačaji. Mnoge su žene također rekle da su im dali testove krvi i urina prije pobačaja.

Prije dolaska u kasarnu Giwa, Yau, koja je znala da je trudna prije nego što je pobjegla, rekla je da je bila na zdravstvenom pregledu u bazi u gradu Bama, 70 kilometara jugoistočno od Maidugurija. Pregled je uključivao analizu krvi i urina. Rekla je da je bila s još najmanje 10 žena. Neke su bile vidno trudne, rekla je. Druge se nisu pojavljivale, ali su joj rekle da su trudne.

Sutradan ih je vojska odvezla u Giwu. Nakon što je stavljena u sobu s još tri trudnice, rekla je Yau, vojnici su joj dali tablete i još injekcija. Ubrzo nakon toga, rekla je, počela je jako krvariti.

Pitala je vojnike šta se događa, a rekli su joj da je patila od stresa zbog bijega.

“Nisam im vjerovala”, rekla je Yau. “Nisam im vjerovala.”

Vojnik joj je kasnije rekao da bi trebala biti sretna što je izgubila trudnoću jer bi dijete rođeno od oca pobunjenika bilo teret njoj i njezinoj porodici.

“Moraš biti sretna”, prisjetila se vojnikovih riječi. “Budi sretna što si priznala, što si izgubila svoje nerođeno dijete, zbog statusa tvoje porodice. Nećete iskusiti nikakve izazove unutar svoje porodice i unutar svoje zajednice.”

Ali je rekla da je počela osjećati bolove u stomaku tokom bijega od pobunjenika. Kada je stigla u vojnu bazu u Mongunu, oko 130 kilometara jugozapadno od Maidugurija, počela je krvariti “samo malo”. Napravljene su joj pretrage krvi i urina. Tada je, kako je rekla, dobila tablete i injekcije u stražnjicu, za koje su joj vojnici rekli da je to protiv bolova u stomaku.

Njeno krvarenje se nastavilo i postalo je malo jače, rekla je. Nakon dva dana, vojnici su nju i grupu od dvadesetak žena doveli u kasarnu u Maiduguriju. Ali su odveli u bolnicu u gradu i dali su joj još lijeka da proguta. U roku od sat vremena počela je osjećati jako krvarenje o što je opisala kao najgoru bol u stomaku koju je ikada osjetila.

“Osjećala sam se kao da umirem”, rekla je.

Liječnici su joj rekli da gubi trudnoću, možda zbog straha i tjeskobe koje je proživljavala dok je bježala pobunjenicima. Kao i Yau, rekla je da ne vjeruje u objašnjenje.

“Mislim da su mi izvršili pobačaj”, rekla je. “Bilo je namjerno.”

Nakon što je puštena, rekla je Ali, primila je posjetioca: svog muža. Nisu ga ubili ustanici. Ali nije htio imati ništa s njom, rekla je. Ponovno se oženio i odbio joj je dopustiti da viđa svoju djecu.

“Možda misli da sam naslijedila stavove Boko Harama ili tako nešto”, rekla je.

Reuters nije uspio doći do njenog bivšeg supruga.

I Yau i Ali odbacuju ideju da žene i djeca tako lako upijaju uvjerenja pobunjenika.

“Da je beba preživjela, svidjela bi mi se beba, jer je to moja krv, moja kćer ili moj sin”, rekla je Yau. “Osjećam se loše i osjećam kao da mrzim vojsku, jer iako sam dijete dobila nevoljno, to je moja krv.”

Prema podacima Reutersa, nigerijski program prisilnog pobačaja doveo je do toga da je barem od 2013. u vojnim i civilnim objektima pod pokroviteljstvom vojske izvršeno najmanje 10.000 pobačaja. Program pobačaja bio je usmjeren na žene i djevojke koje su pobunjenici oteli i koje su zatrudnile tokom svog dugog rata protiv vlade na sjeveroistoku zemlje. Brojka se temelji na više od 50 razgovora s vojnicima, stražarima i zdravstvenim radnicima uključenim u program, ženama koje su bile podvrgnute pobačaju i drugim civilnim svjedocima, kao i pregledu bolničkih registara i drugih dokumenata.

Reuters je zauzeo konzervativan pristup brojanju pobačaja, a stvarni broj pobačaja na sjeveroistoku tokom desetljeća mogao bi biti znatno veći. Neke se brojke mogu preklapati. Izvori i neka mjesta nisu imenovani kako bi se zaštitio identitet svjedoka.

U matičnim knjigama civilnih bolnica zabilježeno je 155 odvojenih pobačaja. Isprave uključuju preslike matičnih knjiga i izvatke prepisane iz istih. Dokumente je pregledao Reuters, a autentičnost su potvrdili zdravstveni radnici i/ili žene čiji su pobačaji evidentirani u matičnim knjigama. Dokumenti uključuju imena žena, njihovu dob, datume prijema, broj sedmica trudnoće i lijekove/operaciju koja im je primijenjena. Zapisi nisu potpuni prikazi pobačaja u ustanovama, već snimke u vremenu. Oni opisuju pobačaje obavljene između 2017. i 2020. u dvije civilne bolnice u gradu Maiduguri i tri druge civilne bolnice izvan države Borno. Imena najmanje osam od 35 žena s kojima je razgovarao Reuteters pojavljuju se u bolničkim registrima. Reuters je intervjuirao pet civilnih zdravstvenih radnika koji su učestvovali ili svjedočili pobačajima.

Minimalni broj pobačaja obavljenih u jednoj vojnoj bazi izvan Maidugurija između 2016. i 2020. bio je 3.900. Jedan je vojnik rekao da je tokom tog vremena ondje bio uključen u 3.900 pobačaja, na temelju programskih zapisa koje je pregledao za Reuters. Drugi vojnik, čiji se mandat u bazi preklapao s prvim, rekao je da je svjedočio još hiljadama pobačaja tokom tog razdoblja – prisjećajući se u prosjeku oko pet dnevno.

Nadalje, dokumenti koje je pregledao Reuters pokazuju da je u istoj bazi između 2017. i 2019. obavljeno 5.200 pobačaja. Brojke su zabilježene na listovima papira koji nose zaglavlje vojne baze i potpise dvojice oficira. Brojevi su pripremljeni za štab nigerijske vojske u Abuji, dijelom kako bi se osigurala sredstva, prema dvojici vojnika. Oba vojnika rekla su da ukupan broj od 5.200 ne uključuje žene koje su umrle. Reuters nije mogao locirati oficire imenovane na dokumentima niti potvrditi autentičnost njihovih potpisa. Kao rezultat toga, Reuters je upotrijebio najmanju brojku koju su procijenili vojnici – 3.900.

Minimalni broj pobačaja obavljenih u području Maidugurija između 2013. i 2021. bio je 7.000. U odvojenim intervjuima, tri vojnika i jedan stražar dali su svaki procjenu broja žena i djevojaka koje su prevezli u vojne objekte radi pobačaja u tom području. Njihov broj se kretao od 7.000 do 8.600. Vojnici su rekli da im je naređeno da pažljivo prate trudnice. Brojke koje su pružila četiri izvora mogu se preklapati, budući da su neki izvori možda bili uključeni u neke od istih transporta. “Brojimo ih jednog za drugim, a zatim to pišemo na papir koji šaljemo komandantima”, rekao je jedan vojnik o metodi obračunavanja.

Skup detaljnih bilješki iz tog vremena dao je peti izvor, čuvar. Od 19. marta 2013. do 24. februara 2019. godine, on i kolega zabilježili su ukupno 15.197 žena ili djevojaka prevezenih u područje Maidugurija na pobačaj. Reuters nije uspio utvrditi preklapa li se ovaj broj s ostalima navedenima u priči iz decembra o programu pobačaja.

Reuters je za ovu priču intervjuirao ukupno devet pripadnika sigurnosti, uključujući vojnike i druge vladine zaposlenike poput stražara.