Kultura čitanja i nove generacije

Kultura čitanja u Bosni i Hercegovini nije na zadovoljavajućem nivou, uprkos tome što podaci određenih biblioteka pokazuju da se broj novih članova povećao. Razloge takvog stanja treba potražiti u činjenici da učenici i studenti zbog obaveza čitaju lektire i stručne naslove s jedne strane, te utjecaju novih tehnologija s druge strane. Čitanje se polako seli na internet, a potrebe i zahtjevi novih generacija uveliko se razlikuju od onih ranijih. Ipak, još uvijek je nemali broj onih starijih koji najviše vole čitati štampana izdanja.

U Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske kažu da su zadovoljni posjetom korisnika i korištenjem svih servisa koje biblioteka nudi. Kada je u pitanju dolazak u biblioteku i podizanje knjiga, u što ne spada i korištenje čitaonica, ističu da je primjetan porast broja upisanih korisnika i broja izdanih knjiga do 2022. godine.

„Povećan je i broj upisa novih članova u odnosu na 2021. godinu za 898 članova, koji su se po prvi put upisali u biblioteku. Broj izdanih knjiga u odnosu na prethodne godine je također u porastu. Statistički gledano, preko 60.000 knjiga je prošle godine otišlo van biblioteke na čitanje. Ako se u obzir uzme utjecaj drugih medija koji preuzimaju primat, posebno informacione tehnologije i društvene mreže, možemo kazati da smo zadovoljni kulturnom čitanja“, kaže Aleksandra Rendić, bibliotekarka u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske.

Dodaje kako raduje činjenica da je podjednak broj mladih i starih osoba koje čitaju, posebno penzionera koji prednjače u odnosu na kategoriju zaposlenih.

„Biblioteka je prepoznata kao mjesto gdje ljudi mogu doći i pronaći knjigu, ali i traženu informaciju za bilo koje druge njihove aktivnosti osim čitanja. I dalje se traže klasici ali se još uvijek čita sva domaća književnost – zbog lektire i zbog toga što neko želi da ponovo pročita naslove koje je ranije čitao – a dosta se čita i strana književnost“, ističe Rendić.

Elektronski oblik čitanja sve popularniji

Javna ustanova Biblioteka Sarajeva ima 16 pozajmnih odjeljenja u čijem sklopu se nalaze i dvije specijalne čitaonice. Korisnici bibliotečkih usluga su različitih starosnih grupa koji unajmljuju različite vrste publikacija.

„Učenici osnovnih i srednjih škola posuđuju najčešće obavezne lektirne naslove i literaturu za tinejdžere koju čitaju u slobodno vrijeme, stripove i sl., studenti posuđuju stručne knjige iz različitih naučnih disciplina, dok ostale kategorije korisnika – zaposleni i penzioneri – posuđuju najnovija izdanja beletristike, knjige bosanskohercegovačkih autora i autora iz regije, naučno-popularnu literaturu, stručnu literaturu iz različitih oblasti znanja a sve u skladu sa pojedinačnim čitalačkim preferencijama i potrebama“, ističe Amela Đelilović-Malešević, voditeljica Službe za rad sa korisnicima.

U Institutu za razvoj mladih KULT ističu kako se mladi svakodnevno koristeći internet, sve manje informiraju putem printanih medija. Preliminarni rezultati analize o položaju i potrebama mladih u Bosni i Hercegovini, koju je proveo Institut 2021. godine, pokazali su da se mladi najčešće informiraju putem interneta i da 83,3 posto njih koristi internet svaki dan, dok 14 posto mladih internet koristi skoro svaki dan.

„Elektronski mediji sve više preuzimaju tradicionalne načine informiranja, a čak 56 posto mladih izjasnilo se da nikako ne čita dnevne novine i magazine. Kada je riječ o aktivnostima kojima se mladi bave u slobodno vrijeme, a u koje spada i čitanje knjiga, preliminarni rezultati ove analize pokazali su da knjige nikako ne čita 37,3 posto mladih, da 47,8 posto mladih čita knjige do tri sata dnevno, a 6,8 posto više od pet sati“, kaže Razija Zukanović iz Instituta za razvoj mladih KULT.

Dodaje kako mlade treba motivirati i podsticati da se vrate čitanju knjiga, te ne treba zanemariti one mlade koji su vjerni čitanju, te da upravo iz tih razloga Institut podržava inicijative koje mogu učiniti boljim trenutno stanje kad je riječ o kulturi čitanja i mlade koji žele priliku da pokažu svojim vršnjacima zašto je i koliko je važno čitanje.

Čitanje više nije osamljena tiha aktivnost

Federalni zavod za statistiku svake tri godine vrši sakupljanje podataka u okviru čega se vrši i istraživanje u oblasti kulture. Prema statističkim podacima iz 2019. godine, koje su nam dali na uvid, broj biblioteka u entitetu Federacija BiH iznosio je 666, a broj članova 306.153. Aktivnih korisnika bilo je 55.176, a najviše ih je u školskim bibliotekama 37.398, dok je taj broj u bibliotekama visokoškolskih i univerzitetskih ustanova daleko manji.

O uticaju informacionih tehnologija, interneta i društvenih mreža na kulturu čitanja u Biblioteci Sarajevo kažu da se može govoriti iz različitih perspektiva.

„Čitanje u savremeno doba nije više osamljena tiha aktivnost jer internet i prisutnost na društvenim mrežama pruža različite mogućnosti interaktivnog pristupa. Iako su djeca i mladi više usmjereni ka internetu i uređajima koji im omogućavaju lakši i brži pristup informacijama, svakodnevno svjedočimo da ipak rado posjećuju naša pozajmna odjeljenja, te da koriste sve usluge koje im nudimo kao što posjećuju i aktivno učestvuju u stalnim programskim aktivnostima“, kaže Amela Đelilović-Malešević iz Biblioteke Sarajeva.

Internet forme mijenjaju mozak

Književnica Emina Žuna ne misli da se toliko ne čita, bez obzira kakvi apokaliptični i senzacionalistički napisi o tome postojali u medijima, te da je sve ovo što danas imamo u Bosni i Hercegovini posljedica šire, globalne antiintelektualne klime i brzine života zbog kojih se čin posvećenog i ozbiljnog čitanja literature od koje se nema direktne koristi, smatra gubitkom vremena ili privilegijom koju imaju samo rijetki.

„Književnost je izgubila i svoju zabavnu ulogu jer se ne može takmičiti s novim medijima koji također zadovoljavaju našu potrebu za pričom, pri tome je nudeći na brži i lakši način, ali nužno nepotpuniji i siromašniji. Sve to proizvodi instant stručnjake, površnost u tretiranju tema i baratanje informacijama bez dubinskog znanja“.

Dodaje da književnost u smislu pisanog teksta opstaje jer ljudi osjećaju potrebu za njom, mijenja se samo medij s kojeg je konzumiraju.

„Meni više odgovara čitanje s Kindle i već deceniju preferiram elektronske forme knjiga od štampanih, razlozi su brojni: ekonomičnost, praktičnost, mobilnost itd. Međutim ono što jeste stvarna opasnost, da je tako nazovem, jeste što se korištenjem internet formi mijenja mozak tj. način konzumacije teksta. Naviknuti smo na kraće intertekstualne forme koje površno i brzo obrađujemo i nismo u stanju da održimo pažnju duže vremena i posvetimo se na pravi način čitanju“.

Ovome se, dodaje, možemo ponovo naučiti ako smo se odučili i možemo jednostavno da „vježbamo da čitamo“ i razvijamo tu naviku kod djece da bi i sami uvidjeli koliko dugo i posvećeno čitanje daje potpunije iskustvo od kratkog teksta koji se brzo procesuira.

„Ono što je veći problem od ovoga i što je, zapravo, najveći protivnik kulture čitanja jeste kapitalistički sistem tržišne isplativosti prema kojem je ‘vrijeme novac’ u prijevodu: ono vrijeme koje donosi novac, dok su produkti koje dobijamo čitanjem unutrašnji i ne mogu se tako lako monetizirati pa nisu ni na cijeni“.

Digitalna reinkarnacija književnosti

Nikola Lero je pjesnik i UNESCO-v „Šampion za mir“ u Bosni i Hercegovini u globalnoj UN-ovoj inicijativi „Social Media 4 Peace“. O kulturi čitanja kaže da se i ona kao svaka druga kultura stvara i to na svakodnevnom nivou, malim aktivnostima koje vremenom postanu navike i obrasci. Tako se, dodaje, u bh. društvu razvila kultura nečitanja.

„Svakodnevno ne čitamo. Ovo govorim na širem društvenom nivou ne kao neku kritiku sa neke visine, nego kao realnost. Naravno, postoje inicijative i grupe koje aktivno rade na promociji književnosti, poput Imperativa iz Banjaluke, sa svojim skupljanjima pod imenom ‘Poeziju će svi čitati’. No, kultura čitanja ostaje ipak sporadična, fragmentirana, raspršena po sobama i bibliotekama u Bosni i Hercegovini. I sve je tiša i tiša“.

Ističe kako se kod nas svašta čita, te da su to primarno lokalni i regionalni autori koje on naziva postjugoslovenskim autorima, ali da imamo i svjetske autore, a onda sve ostalo.

„Ne moramo preozbiljno, elitistički, shvatati književnost. Upravo se borim protiv toga, težeći da približim tu kulturu kroz moje društvene mreže. Na kraju, to je i moja misija kao UNESCO-vog ‘Šampiona za mir’ na društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini da pokažem da online prostori jesu i mogu biti prostori kreacije, gdje književnost doživljava neku vrstu digitalne reinkarnacije koja je drugačija, hrabra, direktno od ljudi, direktno za ljude“.

Dodaje kako se čitanje prenijelo na telefone, tablete, računare, ali i da je postalo slušanje sa audio verzijama. I to je, po njemu, sasvim normalno.

„Bar ja čitam tako, a znam da to rade i moji prijatelji. Imamo audio-knjige, e-knjige, PDF-ove koje kruže među ljudima i to je meni fantastično. U posljednjih nekoliko godina više knjiga sam pročitao na telefonu po raznim automobilima, autobusima, avionima, nego ikad prije. I, po meni, to je put prema kojem mora da ide savremena književnost i izdavaštvo – digitalni formati i online prostori. Jer tu je publika, zar ne“, zaključuje Lero.