Durmišević: Radikalizacija bi odvela u propast i Bošnjake i Bosnu

Čak i kada su u evropskim prijestolnicama vidljive rezerve prema Bošnjacima oni moraju nastaviti put ka Evropskoj uniji, demokratizaciji i evropeizaciji Bosne i Hercegovine, uprkos svemu, kaže u intervjuu za Al Jazeeru Enes Durmišević, profesor emeritus Historije države i prava BiH.

Otud, kaže Durmišević, smatra vrlo pogrešnim i sukob najveće bošnjačke političke partije Stranke demokratske akcije (SDA) sa zapadnim ambasadama u Bosni i Hercegovini.

Iz SDA su optužili američku ambasadu u Sarajevu da je utjecala na njihovo izbacivanje iz vlasti nakon posljednjih izbora u oktobru prošle godine, kao i da je osuđujuća presuda federalnom premijeru Fadilu Novaliću u slučaju „Respiratori“ donesena „pod pritiskom politike i stranih ambasadora“. To je prvi javni sukob SDA sa zapadnim ambasadama, nakon više od tri decenije savezništva. Visokopozicionirani član SDA Haris Zahiragić rekao je da bi se Bošnjaci mogli okrenuti drugim saveznicima, uključujući Kinu, Rusiju, ili …

Vodeća bošnjačka stranka, SDA dobiva tek oko jedne četvrtine bošnjačkih glasova, ili manje, dok su ostali bošnjački glasači podijeljeni između nekoliko lijevih i centrističkih stranaka. Zato bi geopolitičko okretanje Bošnjaka i Bosne i Hercegovine od Zapada bilo vrlo izazovno i za tu političku partiju, ali i za zemlju.

• Bojite li se da bi među Bošnjacima moglo doći do većeg skretanja udesno, u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti?

– Radikalizacija bi značila propast Bosne i Bošnjaka. Nisam siguran da se neki dijelovi Bošnjaka neće radikalizirati, to bi mogla biti zanemarljiva grupa. Međutim, većina Bošnjaka se neće radikalizirati. Hiljade je faktora koji to mogu potvrditi. Priče o radikalizaciji su spin neprijatelja Bosne i Bošnjaka. Podsjećam na manipulaciju u vezi Bosne i Bošnjaka, tada M/muslimana, u srbijanskim medijima pred agresiju. Bošnjaci imaju višestoljetno iskustvo življenja sa Drugim i ne možemo dozvoliti da nas samo formalno politički priznaju bez našeg kulturno-historijskog bića, što se danas pokušava učiniti iz susjedstva i nekih svjetskih centara moći.

• Zašto je došlo do prekida savezništva između Zapada i najveće bošnjačke političke partije Stranke demokratske akcije?

– Stranka demokratske akcije reagira na pogrešan način, pa joj mnogi prigovaraju da je to samo zbog gubitka vlasti. Mnogo je tu problema: o SDA-u i međunarodnoj zajednici i njihovoj dosljednosti i principijelnosti mogle bi se knjige napisati. Svaki patriota bi mogao postaviti pitanje da li je ta stranka, u dovoljnoj  mjeri gradila državne institucije, vodila racionalnu i domoljubnu kadrovsku politiku, da li su partijski, odnosno lični interesi vrhuške u SDA-u bili ispred državnih/nacionalnih interesa. SDA je više od dvadeset godina poslije rata potrošila na samozadovoljstvo, stranka je postala firma gdje se namirivao stranački vrh. Kadrovska politika joj je bila loša. Zbog takvog odnosa prema državi, ratnim žrtvama i borcima, dug plaćaju Bošnjaci i svi drugi Bosanci koji vole ovu zemlju.

Naravno, svo postagresorsko vrijeme u BiH je bilo veoma teško: agresija i izdaja je nastavljena, samo drugim sredstvima, čak i u institucijama države. Otuda su sve patriote, koje su bile u poziciji (imale vlast i moć), morale biti toga svjesne i morale biti odgovornije.

• U ranijim intervjuima ne osporavate pozitivnu ulogu SDA tokom rata u zemlji 1992. godine. Rekli ste da su se borili za demokratske vrijednosti. Šta se desilo u međuvremenu sa tom strankom? 

– Ono što je Komunistička partija bila tokom Drugog svjetskog rata, od ‘41. do ‘45. godine, dakle, povela je otpor protiv fašizma, to je SDA bila od ‘92. do ‘95. godine u Bosni i Hercegovini. Ni jedna druga politička partija nije stala u odbranu zemlje i njenih demokratskih vrijednosti. O kolaboracionističkim strankama ne vrijedi trošiti riječi, a to su bile druge dvije nacionalističke stranke iza kojih su ostale masovne grobnice, srušeni svi vjerski objekti „suprotne“ strane, logori, masovni ratni zločini, i na kraju UZP i genocid! „Svijet“ nas je natjerao da svakodnevno susrećemo svoje ubice, ratne zločince i da sve pokušamo predati zaboravu. I sve se to želi staviti u oblandu „diplomatije“ za koju je norveški državnik i političar Trygve Li, prvi generalni sekretar UN (1948-1953) cinično izjavio „da je pravi diplomata onaj koji može svom komšiji prerezati grlo, a da to njegov komšija i ne primijeti“.

Ponekad se i visoki predstavnik ponaša kao „pravi diplomata“. Bošnjaci se nikada ne smiju prepustiti „blagodati zaborava“ genocida.

Također, treba znati, da se Socijaldemokratska stranka gotovo raspala i digla ruke od Bosne i Hercegovine. Neki, od njihovih članova u vrhu stranke su govorili da je ‘to je Alijin rat’. Naravno, nisu svi borci bili članovi SDA, kao što ni svi partizani nisu bili komunisti. Nažalost, nakon završetka agresije kojoj su otpor dali najbolji među nama, stvari su se obrnule: ponekad čovjek pomisli da su na čelo, često dolazili najgori među nama.

• Mogu li Bošnjaci prekinuti veze sa Zapadom, i okrenuti se novim saveznicima, naprimjer, Ankari, kako su nedavno zaprijetili neki bošnjački političari?

– Bosna i Hercegovina mora prihvatiti proklamirane evropske vrijednosti, makar EU ih često iznevjerava i „svojim lopovskim jezikom“ zamagljuje, perpetuira stvari. Uprkos tome nema drugog puta, dakle: ljudska prava na prvom mjestu, sloboda govora, vladavina prava, a ne partije ili pojedinca, etc., jednostavno primjena svih evropskih konvencija o ljudskim pravima i svih presuda Evropskog suda. To moramo činiti zbog sebe, naše djece i naše budućnosti.

Svijet nije idealan. Evropa nije savršena. Ali, Evropa je prostor gdje se čovjek najbolje osjeća čovjekom.

U Evropi ima i islamofobije i predrasuda. Evropa je i neiskrena. Ne računajući nezavisne intelektualce koji su stali na stranu Bosne tokom rata, francuska vlada i njeni generali na čelu UNPROFOR-a, naprimjer, su odigrali vrlo negativnu i prljavu ulogu tokom agresije na Bosnu. Njihov predsjednik Mitterrand je tvrdio „da bosanska država ne spada u Evropu“. Britanska vlada i njen premijer John Major izjavljuje: „U Bosni se vrši bolna obnova kršćanstva“. I današnji predsjednik SAD Joe Byden je 1993. govorio: „Genocid se odvijao pred očima svijeta, a Srbi su stalno ponavljali da zaustavljaju širenje islama u Evropi, koja je to prihvatila, pustila je da se genocid odvija.“ Danas je to zaboravio. Danas Balkan „sređuju“ Pablo, pardon, Gabrijel Escobar i družina.

To je današnji svijet. Davno su umrli Šuman, Adenauer, Brant, pa ako hoćete i Broz. Ljudi su imali viziju i hrabrost. Danas EU dominiraju hladne, bezosjećajne birokrate, „mandatlije“ kako kaže Nenad Čanak. Treba li pameti velike, pa samo vidjeti ko godinama moderira susret Vučića i Kurtija. Dvojica evropskih birokrata iz zemalja koje ne priznaju Kosovo, Borell i Lajčak!

O odnosu EU prema Balkanu najbolje je uporediti Bosnu i Hrvatsku. Hrvatska je izvršila agresiju na BiH, organizirala UZP, logore, dijelila Bosnu sa Miloševićem, protjerala, uz pomoć međunarodne zajednice, 300-400 hiljada Srba… Uprkos tome, Hrvatska je ušla u EU, NATO, Schengen prostor… Svi zločini Hrvatske su zaboravljeni i njena HDZ-ovska politika nastavlja „hinjiti“ Bosnu, a kaže da je prijateljska zemlja.

Ali uprkos svemu, mi moramo naprijed. Komšije nismo birali. Parafraziraću jedog meksičkog političara tokom ratova SAD i Meksika u kojima je Meksiko izgubio Kaliforniju: „Bože, ti daleko, a Amerika blizu!“

Bošnjacima se u velikoj mjeri uskraćuju pravda i pravičnost, ali izgleda da je to uvjet Zapada za budućnost BiH. Nadajmo se, da će nova koalicija, sa starim rušiteljima Bosne i glorifikatorima ratnih zločinaca, polučiti neki rezultat. Samo da na kraju ne shvatimo da je ustvari bila u pitanju pojava koja se u starom sarajevskom žargonu zove „ubleha“. A već se u javnom mnijenju pojavio novi termin za neke nove političare: „veseli idiot!“

• Visoki predstavnik Christian Schmidt je u svom posljednjem izvještaju o stanju u BiH pred UN-om reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH Huseina Kavazovića ubrojao među one koji su doprinijeli rastu tenzija u zemlji. Tu se također desio veliki zaokret. Islamska zajednica je ranije percepirana kao neko ko promoviše pomirenje.

– Reis Kavazović u tom svom pozivu na odbranu zemlji nije rekao ništa protuzakonito. Odbrana zemlje je ustavna obaveza. To piše u svim savremenim ustavima svih zemalja svijeta. Izdaja, kapitulacija i dezerterstvo su također svuda  kažnjivi. Prilikom preuzimanja državnih funkcija, svuda po svijetu se zaklinje na ustav zemlje. Prema tome u čemu je problem­?! Ali uvijek sa takvim stvarima treba biti pažljiv i pratiti kontekst.

Schmidt je zadužen da rekonstruira jedan način života koji je agresijom na BiH uništen i koliko je to moguće. On se ponaša, ponekad, ko sarajevski „šibicar“. Izgleda da ima predrasuda prema Bosni i Bošnjacima na tragu orijentalizma i istočnog pitanja, i ne baš dobrih namjera. O njegovoj kulturi ophođenja i diplomatskim manirima svi svjedočimo. Bez ikakvih pretenzija, dao bih mu jedan besplatan savjet: povratak bilo kakvom normalnom životu u Bosni podrazumijeva povratak principima tzv. pristojnog društva, a po svim definicijama pristojnim društvom se smatra ono društvo u kom ne postoji institucionalno ponižavanje bilo koje društvene skupine unutar tog društva ili države. Ako smo korumpirano, nismo makar idiotizirano društvo („ Bošnjaci mogu ovdje u Bosni da žive, ostanu“ (Schmidt). Uostalom može se egzaktno dokazati i dokazano je šta je ko radio u Bosni tokom agresije.

S druge strane, Islamska zajednica se percipira u javnosti kao previše bliska SDA-u. U jednoj fazi se to moglo i razumjeti, u ratu, kada je zemlju trebalo braniti, ali iza rata se Islamska zajednica morala distancirati od te političke partije, a pogotovo njenih tajkuna koji su to veoma vješto koristili. Islamska zajednica u BiH sada jeste percipirana kao dio SDA-a, što je dijelom tačno. Naravno, SDA je to koristila i koristi u punom kapacitetu. Opće je poznato, da u srazu vjere i politike, uvijek gubi vjera, a politika dobija, odnosno zloupotrebljava vjeru.

Nisu svi muslimani članovi SDA. Islamska zajednica mora sarađivati sa svim političkim partijama gdje je moguće imati tu saradnju. Uostalom, administraciju IZ-e čine građani ovog društva, a ne meleci!