Odliv kadrova prijeti da zdravstvo dovede u kolaps

Nije neuobičajeno da medicinski stručnjaci iz balkanskih zemalja traže posao u Evropskoj uniji iz različitih razloga, uključujući ekonomske prilike, bolje uslove rada i pristup naprednoj medicinskoj tehnologiji.

Prema studijama koje su objavljivane tokom posljednjih nekoliko godina, mnogi su ljekari i medicinske sestre iz Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije emigrirali na zapad radi posla, a Njemačka, Austrija i Švicarska su top destinacije.

Takve migracije mogu imati negativne posljedice na zdravstvene sisteme u regionu, posebno u Bosni i Hercegovini, jer mogu dovesti do manjka medicinskih radnika što bi se odrazilo na kvalitet zdravstvenih usluga, ali i upitnosti funkcionisanja zdravstvenog sistema uopće. Pored toga, postoji zabrinutost i zbog „odliva mozgova“, gdje visokokvalifikovani medicinski stručnjaci napuštaju svoju matičnu zemlju radi boljih mogućnosti, što može ugroziti razvoj zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, u 2021. godini u javnom sektoru zdravstvene zaštite u tom entitetu bilo je zaposleno 73 posto zdravstvenih radnika, 1,5 posto zdravstvenih saradnika i 24,9 posto administrativno-tehničkog osoblja na 100.000 stanovnika.

„U službama primarne zdravstvene zaštite radilo je 1.819 doktora medicine i 3.402 medicinske sestre, odnosno na 100.000 stanovnika 87 doktora medicine i 157 medicinskih sestara. U 2021. godini u bolnicama je radilo nešto više od dvije petine svih doktora medicine, 2.361 doktor medicine te 5.612 medicinskih sestara“, kaže Senad Dorić iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.

Federacija BiH gubi trećinu medicinara

Komora zdravstvenih tehničara Federacije BiH od 1. januara do 31. decembra 2022. godine je od ukupno 421 izdanih prvih ili obnovljenih licenci za samostalan rad, njih 37 posto izdala za potrebu odlaska iz Bosne i Hercegovine. Pokazale su to izjave podnosilaca zahtjeva za izdavanje ili obnovu licence, iako medicinski tehničari nisu u zakonskoj ili drugoj obavezi da ih informišu o tome u koje svrhe licencu potražuju.

„Podrazumijeva se da je ovaj broj sigurno veći jer nisu svi prilikom predavanja ili dostavljanja zahtjeva saopštili Komori da im je licenca potrebna za odlazak van Bosne i Hercegovine. To su uradili samo oni koji su nas pitali za savjet o daljem postupanju i potrebnoj proceduri za odlazak u smislu prijevoda, ovjeravanja i sudskih apostila potrebnih za odlazak van Bosne i Hercegovine“, kaže Jasmin Avdović, predsjednik Komore zdravstvenih tehničara Federacije BiH. Brojka od 37 posto, prema njegovim riječima, „dugoročno nije održiva jer ćemo uskoro doći u situaciju da kadar koji je otišao nećemo moći zamijeniti novim koji čak i nema iskustva, već ćemo najvjerovatnije morati uvoziti radnu snagu za zdravstvo iz država kao što su države jugoistočne Azije ili Oceanije ako to uopšte bude bilo moguće jer i oni radije biraju Australiju, Novi Zeland ili zemlje zaliva“.

U skladu sa prosjekom, dakle ne optimumom već prosjekom u Evropskoj uniji, Avdović dalje kaže kako Kanton Sarajevo i Federacija BiH ima na svakih 100.000 stanovnika 50 medicinskih sestara i tehničara manje i to samo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

„Za Kanton Sarajevo, konkretno, to znači da primarna zdravstvena zaštita ima 200 medicinskih sestara manje nego što je to potrebno. Nemoguće je osporiti ovaj podatak jer svi znamo i vidimo na terenu da kadra fali, a ovaj kadar je onaj koji najviše napušta sistem“, ukazuje Avdović.

Nedostatak normatizacije usluga u zdravstvu doveo je do vrlo niskog, zvanično odobrenog, prisustva ovog kadra u zdravstvenom sistemu radi čega su ti zaposlenici izloženi sindromu sagorijevanja, skoro svakodnevnim verbalnim ili fizičkim napadima pacijenata koji su opravdano nezadovoljni zdravstvenom uslugom, ali to nezadovoljstvo ne usmjeravaju na ministarstva zdravstva ili zavode zdravstvenog osiguranja kao krivce za loše zdravstvene politike, već isključivo na pružaoce zdravstvenih usluga koji rade najbolje što znaju i mogu.

Zabrinuti brojem medicinara koji su otišli

Po saznanjima Udruženja medicinskih sestara tehničara i babica Republike Srpske, problem odlaska sestara i tehničara još uvijek nije gorući, ali u kratkom vremenu će postati. Odlazak u većem broju sestara i tehničara je zaustavila pandemija, ali nakon smirivanja situacije odlazak se aktivirao i povećan je broj agencija koje se bave olakšavanjem odlaska sestara tj. posredovanjem.

„Kako bismo zadržali naše osoblje koje je kvalitetno i sa radnim iskustvom stečenim u našim zdravstvenim ustanovama, mora se povesti računa o visini ličnog dohotka koji bi trebao biti veći nego trenutno. Rješavanje pitanja kompetencija medicinskih sestara po nivoima obrazovanja bi uticalo na odliv kadra, organizacija i raspodjela posla, standardi i normativi zdravstvene njege bi pomogli da sestre i tehničari ostaju u zemlji“, kaže mr. sci. Živana Vuković Kostić, predsjednica Upravnog odbora Udruženja.

Dodaje kako su potrebe zemalja Evropske unije za sestrama i tehničarima velike i da oni rade ogromne olakšice i pružaju mogućnost prijema zdravstvenih radnika bez uslovljavanja koje su ranije imali.

„Pružaju im mogućnost porodičnog spajanja, olakšice za učenje jezika uz rad, radno vrijeme koje njima odgovara i slične stvari. To je sigurnost koju svi osjećaju računajući na budućnost, penzije i egzistenciju, ličnu i porodičnu, dok na žalost većina sestara i tehničara navodi da se ovdje osjeća nesigurno u pogledu budućnosti. Tačnih podataka o broju sestara i tehničara koji su otišli nemamo, ali iz Udruženja je unazad dvije godine otišlo oko 100 sestara što je nama zabrinjavajući broj“, ističe Vuković Kostić.

Mogu do tri puta manje raditi za dva puta veću plaću

Mnogi zdravstveni radnici odlaze isključivo iz finansijskih razloga, ali se to uglavnom odnosi na one koji nisu zaposleni te se prilikom pokušaja zapošljavanja suočavaju sa korupcijom i jednostavno shvate da mogu obavljati iste opise poslova i do tri puta manje raditi za minimalno dva puta više plaće mjesečno, kao i na one koji rade u privatnom sektoru u kojem plaće nisu jednake onima u javnom zdravstvu, a ne poštuju se jednako ni prava radnika iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH.

Ključna stvar je, ističu naši sagovornici, normatizacija usluga u zdravstvu koja gotovo i ne postoji. U skladu sa postojećim aktima, svaka javna zdravstvena ustanova već ima fiktivan višak kadra, tako da kada neko ode u penziju zdravstvena ustanova nema pravni osnov za zapošljavanje novog kadra na ta mjesta, iako je u stvarnom vremenu i prostoru taj manjak dokaziv ali ne i pravno.

„Svjedoci smo da su liste čekanja duge, da i kada dođete na red, kadar koji pruža uslugu to jedva stigne da uradi iako svaka zdravstvena ustanova u skladu sa važećim normativom ima zapravo viška kadra. Ko je te normative pisao, pregledao i odobrio kao zvanične pitanje je koje treba objaviti cijeloj javnosti“, pita se Avdović.

Zdravstvene ustanove u entitetu Republika Srpska zapošljavaju nove radnike u skladu sa njihovim potrebama za konkretnim kadrovima i mogućnostima, a Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske u saradnji sa zdravstvenim ustanovama prati planiranje kadrova i usvaja zakonske i strateške okvire u toj oblasti.

„Uvažavajući činjenicu stalne migracije kadrova sa primarnog na sekundarni nivo, iz ustanova u druge ustanove u Republici Srpskoj, unutar organizacionih jedinica u okviru iste zdravstvene ustanove, te u inostranstvo, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske je preduzelo značajne korake ka boljem i efikasnijem planiranju ljudskih resursa u zdravstvu kako bi se na vrijeme predvidjela dinamika zapošljavanja, odnosno planirala obuka, stručno usavršavanje i prekvalifikacija kadrova“, kažu u Odsjeku za odnose sa javnošću Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

U tom pravcu su kreirani i usvojeni novi zakoni koji treba da poboljšaju cjelokupno stanje u zdravstvenom sistemu entiteta Republika Srpska. Cilj Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite tog entiteta, kako navode, i jeste da bude podrška menadžmentu zdravstvenih ustanova i zdravstvenim radnicima.

„To podrazumijeva da kroz superviziju oni dobiju alat kojim će unaprijediti svoj rad, zaštititi svoje mentalno zdravlje, povećati svoju motivaciju, a samim tim i zadovoljstvo pacijenata. Taj koncept već se uspješno primjenjuje u oblasti socijalne zaštite u Republici Srpskoj“, ističu iz tog ministarstva.

Odlaze jer se njihov rad bolje cijeni vani

Na pitanje šta to zdravstveni radnik koji je otišao iz Bosne i Hercegovine dobije na novom radnom mjestu i zbog čega je zapravo otišao, Jasmin Avdović odgovara da se tamo tačno zna koliko u minutama svaka od usluga za koju ima diplomu i licencu treba da traje, dok kod nas to uopšte ne postoji.

„Zna se tačno koliko usluga zdravstveni radnici smiju dnevno pružiti, a ne koliko usluga mogu stići da pruže u toku radnog dana. Kontinuirana medicinska edukacija je obavezna, a za nju se ne moli ili se ne provodi reda radi kako bi se zadovoljila forma, bez ikakvog stvarnog uticaja na povećanje kvalitete i sigurnosti usluge“, objašnjava.

„Svaki rad, svako zanimanje i sav rad je poštovan, vrednovan i adekvatno nagrađen, profesionalni odnos prema poslu, poslodavcu i korisniku usluge je imperativ, a ne pojedinačni ili lični stav radi kojega možete čak imati i problema na radnom mjestu, biti izloženi mobingu, a nerijetko i targetiranju od cijele ustanove uključujući i menadžment“, zaključuje Avdović.