Neće to biti obični izbori, već referendum o dvije opcije

Turski izbori nisu dali odgovor na najvažnije pitanje u tom pogledu, jer nijedan od predsjedničkih kandidata nije uspio preći prag od 50 posto glasova.

Zbog toga je potrebno održati drugi krug izbora, na kojima će se natjecati aktuelni turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i opozicioni lider Kemal Kilicdaroglu.

Teoretski posmatrano, drugi krug izbora je nezavisan sam po sebi, a njegovi rezultati se ne zasnivaju na rezultatima prvog kruga.

U drugi krug se kreće od nule, s novom predizbornom kampanjom i okolnostima koje bi se mogle razlikovati, što otvara mogućnost za drugačije rezultate u odnosu na prvi krug.

Ovo će biti glavni narativ u Kilicdarogluovoj predizbornoj kampanji, u njegovom jasnom nastojanju da podigne moral svojih pristalica.

Period od 24 sata je ‘dug u turskoj politici’

Pored toga, to neće biti obični izbori, već referendum o dvije opcije: nastavak ili promjena/obnova.

Kako bi sačuvao entuzijazam svojih pristalica, Kilicdarogluova retorika se fokusira na to da nije on izgubio u prvom krugu, nego Erdogan, koji nije uspio, kao obično, pobijediti u prvom krugu (što je napredak za opoziciju) te kako je u drugom krugu moguće ostvariti pobjedu.

Ova vizija se zasniva na logičnoj pretpostavci, a to je da niko ne može garantirati kakvi će biti stavovi i odluke birača 28. maja.

Ako je period od 24 sata “veoma dug u turskoj politici”, kako je to rekao bivši predsjednik Suleyman Demirel, onda bi se u preostalim danima do izbora mogle desiti promjene u nekim okolnostima, a možda dođe i do iznenađenja.

Kilicdaroglu se nadao da će dobiti podršku trećeg kandidata Sinana Ogana, koji je dobio više od 2,8 miliona glasova, čime bi nadoknadio razliku između sebe i Erdogana u prvom krugu.

Dakle, pobjeda je dokučiva ako se primijeni princip okupljanja cjelokupne opozicije protiv Erdogana.

Ogan je izrazio punu podršku Erdoganu

Kilicdaroglu se sastao s Umitom Ozdagom, čelnikom Stranke pobjede (Zafer Partisi), najveće stranke i šefom Saveza predaka čiji je predsjednički kandidat bio Ogan, u pokušaju da ga uvjeri da objavi podršku koalicije i samog Ogana Kilicdarogluu te da pozove građane koji su glasali za Ogana u prvom krugu da glasaju za Kilicdaroglua u drugom krugu.

Međutim, ta nada se raspršila kada je Ogan izrazio punu podršku Erdoganu.

Erdogan je počeo mijenjati strategiju i retoriku u predizbornoj kampanji uoči izbora, fokusirajući se na pitanja koja privlače pažnju turskih nacionalista, s obzirom na to da je većina Oganovih glasova došla od njih, konkretno na pitanje izbjeglica.

U praksi, drugi krug izbora zasigurno nije u potpunosti nezavisan od prvog kruga i nemoguće je da na njega neće ostaviti traga.

Dva glavna rivala u drugom krugu ista su kao i u prvom.

Faktori koji su utjecali na glasanje u prvom krugu i dalje su prisutni i odrazit će se na način glasanja, a uzak vremenski period do dana izbora ne dopušta previše promjena u kontekstu, okolnostima i glasačkim trendovima.

Narodni savez preuzeo većinu u parlamentu

Još važnija stvar, postoje činjenice i stvarnost koju je proizveo prvi krug izbora, a najvažniji je velika razlika između Erdogana i Kilicdaroglua.

To je razlika koju je teško premostiti i jasno pokazuje da su šanse prvog dosta veće u odnosu na drugog kandidata.

Također, u prvom krugu je vladajući Narodni savez preuzeo većinu u parlamentu, što je činjenica koju je teško zaobići ili ignorirati u drugom krugu izbora.

To u osnovi znači dvije stvari: prva je da glavna ideja na kojoj je formiran opozicioni Nacionalni savez, a to je vraćanje parlamentarnog sistema upravljanja državom, više ne postoji, najmanje u narednih pet godina, jer je za to potrebno osvojiti komotnu većinu u parlamentu, a desilo se suprotno.

Druga stvar, Erdogan će ove izborne rezultate iskoristiti u svom diskursu i predizbornoj kampanji da naglasi potrebu da predsjednik i parlament trebaju biti iz iste koalicije, odnosno da postoji koordinacija i saradnja između izvršne i zakonodavne vlasti kako bi se izbjegle krize i političke blokade.

Osim toga, rezultat prvog kruga izbora izazvao je radost i slavlja u Erdoganovom taboru, uprkos činjenici da je njegova stranka pala za sedam posto glasova te da Erdogan po prvi put nije mogao pobijediti na predsjedničkim izborima u prvom krugu.

Radikalna promjena programa, obećanja i vizije

S druge strane, iako je Kilicdaroglu premašio svaki procenat koji je dobio neki od bivših Erdoganovih rivala, u njegovom taboru su dominirali bijes i frustracija, što se reflektira i na predizbornu kampanju i rezultate.

Takva situacija je izazvala i prepirke i prebacivanja krivice te dovela do ostavki i smjene u opoziciji, posebno u Republikanskoj narodnoj partiji (CHP).

Međutim, veliki problem s kojim se Kilicdaroglu suočava u drugom krugu je njegova potreba za radikalnom promjenom svog programa, obećanja i vizije.

Parlamentarni sistem više nije jedna od opcija i stoga bi promjena sistema vlasti u državi bila avantura s posljedicama koje bi mogle završiti na nekoliko načina, a dalje insistiranje na tome bi bila fikcija.

S druge strane, ovaj predsjednički kandidat će morati, kako bi uvjerio birače da glasaju za njega, odustati od ideje o odlasku “bivšeg režima” i zauzimanju njegovog mjesta te usvojiti diskurs “saradnje s parlamentom”, kako bi primirio strahove od blokade sistema i povratka krizama i prijevremenim izborima.

Međutim, Kilicdaroglu to nije namjeravao učiniti, već je stanovnike Sirije stavio u središte oštre i zapaljive retorike kako bi privukao pristalice trećeg kandidata, Ogana.

Izlaznost u drugom krugu može biti slabija

Prema tome, veliki izazov za Erdogana i Kilicdaroglua, a posebno za kandidata opozicije, jeste: uvjeriti birače da izađu masovno na izbore.

Postoje predviđanja da će izlaznost u drugom krugu biti slabija u odnosu na prvi.

Kurdski birači nemaju svog kandidata na predsjedničkim izborima, a njihova stranka je ušla u parlament.

Prema tome, više nemaju isti motiv da učestvuju u drugom krugu.

Isto važi i za veliki broj malih stranaka, posebno konzervativnih, koje su se kandidirale na listama CHP-a.

Ako ovome dodamo stanje frustracije kod nekih pristalica stranke CHP te logističke poteškoće s kojima se suočavaju birači u inostranstvu i neki vid oslanjanja na ishod prvog kruga među Erdoganovim pristalicama, dolazimo do procjene da će stopa učešća u drugom krugu biti manja nego u prvom krugu unutar Turske i u inostranstvu te da će ovaj krug izbora više ići u prilog Erdoganu nego Kilicdarogluu.

U konačnici, imajući u vidu sve navedene i druge faktore, šanse aktuelnog predsjednika da odnese pobjedu na izborima veoma su velike i neuporedive su sa šansama njegovog protivnika.

Dvije ‘tanke’ šanse da Kilicdaroglu pobijedi

Čini se da je njegova pobjeda gotovo neizbježna.

Što se tiče Kilicdarogluovih izgleda za pobjedu, temelje se na dvije glavne mogućnosti: prva je da veliki dio Erdoganovih pristalica bude nezainteresiran za glasanje, da vjeruju u pobjedu i da se oslone na ishod prvog kruga.

Druga je da dođe do neke nepredviđene situacije, koja bi mogla prevagnuti tas i poljuljati povjerenje u Erdogana.

I za jedno i za drugo postoje vrlo slabe mogućnosti, posebno ako se uzme u obzir izrazito kratak period koji je ostao do održavanja drugog kruga izbora.