Može li zakon ‘otjerati’ djecu s društvenih mreža?

Masovnom raširenošću društvenih mreža problem nasilja na internetu, odnosno cyber bullyinga, te izazovi povezani sa online predatorima i pedofilima, roditelji ali i vlasti sve su više suočeni s izazovima o kojim prethodne generacije nisu morale razmišljati.

U pokušaju da se izbore s tim izazovima, francuske vlasti su usvojile zakon koji zahtijeva da maloljetnici mlađi od 15 godina dobiju saglasnost roditelja za korištenje platformi društvenih mreža. Prema tom zakonu, platforme društvenih mreža će morati koristiti sistem za provjeru starosti korisnika i provjeravati imaju li maloljetnici dozvolu roditelja za njihovo korištenje, a one platforme koje ne usklade svoje poslovanje s tim pravilima mogu biti kažnjene do jedan posto svog globalnog prihoda.

Koliko god ideja zvučala kao potencijalno rješenje za izazove s kojim se suočavaju današnji maloljetnici, sagovornici Al Jazeere ističu da se u praksi ništa neće promijeniti, jer djeca iznova dokazuju da su u stanju da zaobiđu sva online pravila koja im odrasli postavljaju. Zbog toga bi ovaj zakon u praksi mogao postati samo “mrtvo slovo na papiru”.

Igor Jurić, direktor Centra za nestalu i zlostavljanu decu, navodi da zakoni i pravila kao ovi uvedeni u Francuskoj apsolutno ne mogu riješiti problem s kojim se maloljetnici suočavaju na društvenim mrežama. Podsjeća da servisi kompanije Meta – Facebook i Instagram, već imaju starosno ograničenje od 13 godina, kojim bi se u teoriji djeci mlađoj od te dobi onemogućilo da koriste njihove servise.

“Prema iskustvima, veliki broj dece mlađe od 13 godina koristi društvene mreže i na njima je prisutno. Mi obilazimo škole u celoj Srbiji i velika je retkost kada uđemo u razrede gde su deca mlađa od 13 godina i u kojima se jave deca koja apsolutno ne koriste društvene mreže. To je dva ili tri odsto dece te starosti koja ne koristi društvene mreže, što znači da 97 odsto dece mlađe od 13 godina koristi neke društvene mreže”, ističe Jurić.

Dugoročno rješenje

Zbog toga zakoni po kojima roditelji moraju dati saglasnost djeci za korištenje društvenih mreža apsolutno ne mogu riješiti probleme s kojim se djeca suočavaju na društvenim mrežama, mišljenja je Jurić. Ističe i da to mišljenje dijele i drugi stručnjaci koji se bave problemima s kojim su maloljetnici suočeni.

Mjere ograničenja starosti su se pokazale neuspješnim, podsjeća Jurić. Prema njegovim riječima, ne smije se misliti da djeca neće naći način da iskoriste nepažnju roditelja ili da na bilo koji drugi način nađu način da zaobiđu zabrane. Čak štaviše, postoji opasnost da roditelji budu u još većoj zabludi ako budu mislili da ako se djeci zabrani pristup da ona neće koristiti društvene mreže, dodaje.

“Deca će sigurno naći način kako da budu na društvenim mrežama”, uvjeren je Jurić.

Novinarka Netokracije Anastasija Uspenski je neko ko se razvijao zajedno s internetom, a kako kaže, godište je Inernet Explorera i pamti dial up konekciju, tako da je u dodiru s tehnologijom od najranijeg djetinjstva.

“Facebook nalog napravila sam sa nepunih 13 godina, a pre toga imala sam MySpace i MSN. Prilikom kreiranja naloga upisala sam da sam starija dve godine i to je bilo dovoljno da postanem korisnik”, prisjeća se Uspenski.

Njen primjer samo pokazuje koliko je jednostavno zaobići pravila koje društvene mreže postave pred svoje korisnike. Kao i Jurić, mišljenja je da zabrana društvenih mreža nije dobro rješenje.

“Tehnologija je toliko pronikla u svaku poru društva i postala sastavni deo odrastanja mladih generacija, da bi ovakav potez, po mom mišljenju, mogao da izazove samo kontraefekat. Sadržaj na internetu je toliko dostupan i sveprisutan da zabrana društvenih mreža ne bi sprečila nasilje i širenje nerealističnih standarda lepote, što je glavni argument francuske vlade.”

Također, nikako ne treba potcjenjivati djecu i njihovu sposobnost kada je u pitanju upotreba tehnologije, te činjenicu da vrlo brzo i jednostavno pronađu način da “krše zakon” na internetu, dodaje Uspenski.

Mijenjati način kako se odrasli ophode prema djeci

Rješenje za borbu sa izazovima s kojim se djeca suočavaju na internetu leži u promjeni odnosa društva i porodice prema djeci, ali i načina na koji se oni ponašaju kako na društvenim mrežama tako i u stvarnosti, dok se istovremeno treba mijenjati način kako se odrasli ophode prema djeci, smatraju sagovornici Al Jazeere.

Kako kaže Jurić, ne može se donijeti neki zakon koji bi magično sve probleme riješio preko noći, već je potrebno uložiti puno truda i vremena u edukacije kako roditelja, tako i djece, ali i nastavnog osoblja i socijalnih radnika, odnosno mijenjati cjelokupni odnos društva prema djeci i njihovom odrastanju.

“Problem se mora rešavati direktnim kontaktom i radom s decom, a ne nekim zabranama”, smatra Jurić.

Novinarka Netokracije kroz svoj primjer navodi kako je moguće dozvoliti djeci pristup internetu i društvenim mrežama na odgovoran način.

“U primarnoj porodici razvili su kod mene pozitivne stavove i edukovali me o bezbednosti na internetu, pa uprkos tome što sam bila mlađa maloletnica, sebe nikada nisam dovela u rizičnu situaciju. Deca koja su vršila nasilje i dovodila sebe u opasnost, bila su sklona rizičnom ponašanju i van toga. Tako da internet sam po sebi nije problem, već je problem nedovoljno bavljenje maloletnicima unutar porodice i institucija.”

Problematična rješenja

Što se tiče posljedica odluke francuskih vlasti da traže ograničenje za djecu, kao i odobrenje roditelja za korištenje društvenih mreža, moguće je da će i neke druge zemlje slijediti francuski model, ali napominje i da će to umnogome zavisiti od zakona, kulturnih konteksta, ali i stepena tehnološkog razvoja svake od njih.

“S druge strane, društvene mreže će se verovatno uhvatiti za to da već imaju adekvatne mjere zaštite maloletnih korisnika, kao što su starosna ograničenja i roditeljska kontrola. Uz to, doneseni propisi bi možda uticali na smanjenje njihove korisničke baze, što im svakako ne bi išlo u prilog. Ako uzmemo u obzir uticaj društvenih mreža na društvo, ovaj zakon će u narednom periodu sigurno biti tema raznih javnih dijaloga i konferencija.”

Neki od zagovornika zakona donesenog u Francuskoj svjesni su da je djeci danas relativno lako zaobići ograničenja postavljena pred potencijalne korisnike društvenih mreža, te su zbog toga pozvali da te platforme razviju i implementiraju tehnologije koje bi takvo “zaobilaženje” onemogućile ili bar otežale. Ali takva tehnologija potencijalno nosi više štete nego koristi.

Anastasija Uspenski navodi da je razvoj kompleksne tehnologije za starosnu verifikaciju složen proces, jer zahtijeva uspostavljanje ravnoteže između validnosti podataka, sigurnosti podataka i korisničkog iskustva.

“Sve to podrazumevalo bi da društvene mreže ulože značajne resurse u razvoj ovih alata, a nisam sigurna koliko su na to spremne u trenutnoj atmosferi koja vlada tehnološkom industrijom.”

Kao najveći izazov vidi uspostavljanje balansa između zaštite privatnosti maloljetnih korisnika i softvera koji bi uzimajući njihove osjetljive podatke, a za pretpostaviti je da bi bio uključen i neki oblik prepoznavanja lica, koristio u svrhu određivanja njihove starosne dobi.

“Tako bi, u slučaju zloupotrebe podataka, ovakvi sistemi imali više štete nego koristi.”

Naizgled, odluka francuskih vlasti donesena je s najboljim interesom za djecu, ali i to je donekle upitno.

“Čini mi se da je ovo jedna mera koja je donesena čisto politički, možda i zbog svih dešavanja u Francuskoj, ali je ovo problem na kojem se mora mnogo raditi, mnogo kampanja voditi za osvešćenost roditelja, prosvetnih radnika, dece”, smatra Igor Jurić.