‘Zaokret desno’: Da li će se Evropa moći nositi sa geopolitičkim i ekonomskim izazovima

Budućnost Evropske unije ozbiljno je ugrožena unutarnjim i vanjskim prijetnjama, smatra bivši francuski novinar i zvaničnik William Desmonts u analizi stanja u EU za La Grande Coversation.

Na prvi pogled, čini se da su događaji posljednjih mjeseci ojačali EU i otvorili obećavajuću budućnost. Izazvane pandemijom, nakon početnih problema, što je razumljivo s obzirom na izostanak takvog presedana više od jednog stoljeća, reakcija evropskih institucija bila je sasvim primjerena.

Iako EU nema nikakvu nadležnost u zdravstvu, zajednička nabavka cjepiva, sklopljena u rekordnom roku, omogućila je da se pokriće ostvari u samo nekoliko mjeseci, čime je omogućen povratak u normalan društveni i ekonomski život.

U julu 2020. EU je također razbio kritični tabu stvaranjem zajedničkog duga po prvi put, u značajnom iznosu od 750 milijardi eura, kako bi ublažio ekonomske i društvene posljedice pandemije, a istovremeno ubrzao zelene i digitalne prelaze. Ova inicijativa, samo nekoliko mjeseci ranije nezamisliva, na kraju je gotovo jednoglasno pozdravljena.

Suočena s invazijom Rusije na Ukrajinu, EU se u manje od godinu dana uspjela riješiti gotovo cjelokupnog ruskog plina, nafte i ugljena o kojima je njezina ekonomija uveliko ovisila. I to je EU učinio bez prekida u snabdjevanju energijom od kojeg se opravdano moglo bojati na početku sukoba. Unija je također bila u mogućnosti pokrenuti snažan odgovor u smislu sankcija i podrške Ukrajini, uprkos snažnoj kočnici nametnutoj pravilom jednoglasnosti o vanjskoj politici.

I ovdje je EU srušila tabue pružanjem znatne vojne pomoći zemlji u ratu i masovnom obukom ukrajinskih vojnika. Po prvi put je čak uspostavila mehanizam za zajedničku nabavku municije za pomoć Ukrajini, dok je istovremeno obnavljala evropske zalihe. Ukratko, suprotno očekivanjima ruskog predsjednika Vladimira Putina, Evropska unija nije bila podijeljena i paralizirana, nego je ostala čvrsta.

Uvijek se govori da evropske integracije napreduju u krizama. Posljednjih nekoliko godina potvrdilo je ovu izreku. U svijetu koji je postao neizvjesniji i očito neprijateljskiji, eurofobija se povukla i “napuštanje Evrope” mnogima više nije privlačno. Čak su i francuska desničarka Marine Le Pen, ali i italijanska premijerka koja dolazi sa krajnje desnice, Giorgia Meloni, napustile ovu ideju, dok je u Velikoj Britaniji Brexit sada naširoko prepoznat kao katastrofa.

Zašto onda brinuti o budućnosti evropskih integracija? Desmonts u svojoj analizi navodi kako se gomilaju mnogi oblaci i to iz tri izvora odjednom: unutrašnje političke dinamike Unije, geopolitičkog nivoa i konačno ekonomske situacije. I, prema njegovom mišljenju, čini se malo vjerovatnim da će se Evropa moći efikasno nositi s ovom kombinacijom izazova.

Zabrinjavajuća unutrašnja dinamika

Prije svega, navodi on, svjedoci smo općeg desnog zaokreta u evropskom mišljenju. Socijaldemokratija je posvuda u povlačenju i zeleni je ne mogu zamijeniti. Ovaj trend je povezan s jednako zabrinjavajućim fenomenom: pukle su brane između tradicionalne desnice i krajnje desnice, a tradicionalna desnica sada uglavnom radije upravlja s krajnjom desnicom umjesto s lijevim centrom kada se suoči s izborom.

Krajnja desnica je na vlasti ili je s njom povezana u Švedskoj, Finskoj, Latviji, Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Italiji. FPÖ dominira austrijskim političkim spektrom, a AfD je prema anketama postala po snazi druga stranka u Njemačkoj. U međuvremenu, u Francuskoj politika koju provodi predsjednik Emmanuel Macron i nesposobnost ljevice da ponudi vjerodostojnu alternativu svakim danom jačaju desničarski RN Marine Le Pen.

„Ovaj val desnog ekstremizma uveliko je rezultat štete koju su evropskim društvima nanijela četiri desetljeća deregulacije koja prati globalizaciju i evropske politike u suštini vođene naivnim kultom natjecanja i neregulirane trgovine. Međutim, neće učiniti ništa da ispravi štetu koju je napravio neoliberalizam.

Naprotiv, usporava suštinski napredak evropskih integracija u smislu socijalnih prava, ekološke tranzicije, zajedničkih budžeta i poreza. Ksenofobnom politikom zaoštrava odnose Evrope s ‘globalnim jugom’. A moglo bi se dogoditi da evropska pomoć Ukrajini bude ograničena, ako ne i blokirana“, navodi William Desmonts.

Pogoršani geopolitički kontekst

Rat protiv Ukrajine uveliko je ojačao veze između EU-a i SAD-a. Nakon predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, snaga američkog angažmana prema Ukrajini došla je kao nebesko iznenađenje za Evropljane.

„Bez naših saveznika preko Atlantika nema sumnje da bi Putin već dobio rat u Ukrajini. Budućnost će, međutim, vjerovatno biti manje idilična. Prije svega, ukrajinska epizoda nije promijenila stratešku viziju Amerikanaca, koji, u cijelom političkom spektru, Kinu smatraju svojim glavnim protivnikom. Ne prihvataju da je i Kina postala velika sila i žele osporiti njezin status kao takve. A unutrašnja politička konkurencija u SAD-u dovodi do stalne eskalacije u sukobu s Kinom“, kaže Desmonts.

Dodaje kako je Evropa ozbiljno podijeljena po tom pitanju. Njezina ekonomija, a posebno njemačka industrija, uveliko ovisi o kineskom tržištu. Budući da je Evropa tek marginalno prisutna na Pacifiku, mnogi Evropljani smatraju da Unija nema nužno iste interese kao SAD i da Kina ne predstavlja direktnu prijetnju, čak i ako postoje trvenja.

„Mnogi strahuju da će biti upleteni u proces koji bi mogao dovesti do rata s Kinom. Naprotiv, nadaju se, doduše naivno, da bi Kina mogla pomoći pri uvjeravanju Putina da se povuče iz Ukrajine. Drugi vjeruju da je kineski autokratski režim glavna prijetnja svim demokratijama i da Evropa ne smije s Kinom činiti iste greške kao one s Rusijom u posljednjih nekoliko desetljeća. S tog stajališta, Evropa treba zaoštriti i ozbiljno ograničiti ekonomske odnose s Kinom, shvatajući da je preslaba, posebno u pogledu svoje sigurnosti, da bi učinila nešto drugo osim da slijedi SAD u ovom području“, smatra francuski analitičar.

Ovo pitanje jest i nedvojbeno će ostati jedno od glavnih kamena razdora unutar EU-a u godinama koje dolaze. Na kraju, čini se vjerovatnim da će Unija izgubiti u oba slučaja: neće učiniti dovoljno u očima Amerikanaca, jačajući nepovjerenje koje mnogi od njih osjećaju prema Evropi, ali će i dalje učiniti previše u očima Evropljana, dodaje se u analizi.

„Približavanje EU-a i SAD-a usko je povezano s administracijom Josepha Bidena. Izbori na sredini mandata pokazali su, ako je trebao dokaz, da je zemlja i dalje podijeljena 50:50. Kad bi republikanska administracija naslijedila Bidenovu, čak i kad predsjednik ne bi bio Trump, ogromna američka podrška Ukrajini, pa čak i njezino učešće u Sjevernoatlantskom savezu, moglo bi se brzo dovesti u pitanje“, smatra Desmonts.

Teška ekonomska perspektiva

Zabrinjavajuća unutrašnja dinamika i sve lošiji međunarodni kontekst pojačani su teškim ekonomskim izgledima koji su usko povezani s oboje. Teško je shvatiti kako je glavna ekonomija EU-a, Njemačka, mogla biti neozbiljna i trajno pogođena rastućim napetostima između SAD-a i Kine i porastom električnih vozila, u čemu zaostaje i za američkim i za kineskim proizvođačima.

„Automobilska industrija predstavlja okosnicu njemačke industrijske i izvozne snage, uključujući uzvodne sektore mašina, mehanike, hemikalija i čelika. Tako je njemačka industrija ponovno ušla u dugotrajne, teške turbulencije. U prošlosti se oporavila od nedaća s nevjerovatnom otpornošću, posebno zahvaljujući participativnom korporativnom upravljanju koje je nametnulo suodlučivanje, ali ovaj put prijetnja se čini posebno ozbiljnom“, upozorava Desmonts.

Predvidljivo slabljenje evropskog industrijskog središta kombinira se sa značajnim kumulativnim zaostajanjem u svim visokotehnološkim područjima: umjetnoj inteligenciji, poluvodičima, zelenim tehnologijama, biotehnologiji i tako dalje. To je zbog nepostojanja evropske industrijske politike.

„EU je uspjela zadržati određeni utjecaj zahvaljujući učinku Brisela, svojoj sposobnosti da definira standarde koji su obavezujući za industriju zbog veličine domaćeg tržišta. Ali taj se učinak stalno smanjuje kako se tržišta u nastajanju šire i, dugoročno gledano, nemoguće je ostati postavljač standarda bez ovladavanja dotičnim tehnologijama. Nakon četiri desetljeća politike vođene uglavnom konkurencijom i ‘slobodnom trgovinom’, Evropa je na dobrom putu tehnološkog pokoravanja.“

Svijest o evropskim slabostima i njihovim potencijalno ozbiljnim posljedicama znatno je porasla posljednjih godina, posebno zbog pandemije. Odgovor je, međutim, daleko od primjerenog, budući da se podrazumijevaju veliki prijenosi suvereniteta, evropska tijela trebala bi odlučiti podržati određenu industriju, i udruživanje značajnih resursa. Ako je ova dijagnoza tačna, trebat će nam snažna doza ‘optimizma volje’ kako bismo uspjeli pokrenuti evropsku integraciju u ekološkijem, solidarnijem i demokratskijem smjeru u nadolazećim godinama, zaključuje se u analizi.

Evropa i Evropljani već pokazali da su, suočeni s nedaćama, sposobni za iskorak koji se u početku činio nemogućim.