Koliko će novi njemački zakon o državljanstvu utjecati na odlazak radne snage iz BiH?

Njemačka vladajuća koalicija Socijaldemokrata, Zelenih i Liberala nedavno je predstavila u Bundestagu prijedlog novog Zakona o državljanstvu kojim bi sadašnji strogi uslovi bili promijenjeni.

Najveća prepreka do sada je bila odredba prema kojoj se generalno insistira na načelu jednog državljanstva, kaže Julie Schaefer, pravnica specijalizovana za pravo o strancima u kancelariji “Schlun & Elven” iz Kelna.

Ona navodi da je ono što, prije svega, potomke nekadašnjih gastarbajtera, recimo iz Turske ili iz zemalja Zapadnog Balkana sprečava u dobijanju njemačkog državljanstva jeste zahtjev da se odreknu prethodnog državljanstva.

Nacrtom novog zakona predviđa se da odricanje od prethodnog državljanstva više nije uslov za sticanje njemačkog i istovremeno se skraćuje vrijeme neophodnog neprekidnog legalnog boravka u zemlji sa osam na pet godina, kao što je slučaj u većini evropskih zemalja, objasnila je Schaefer.

Na prvi pogled, zakon o državljanstvu neke države trebao bi biti unutrašnje pitanje te zemlje, ali kada su u pitanju zemlje Zapadnog Balkana, prije svega BiH, ovaj zakon bi se mogao jako odraziti i na njih u pogledu tržišta rada, ekonomije, kao i samog broja stanovnika, s obzirom da je Njemačka država u koju posljednjih godina odlazi najveći broj radnosposobnog stanovništva BiH.

Ukoliko ovaj zakon bude usvojen, on bi uz već pokrenute procedure o lakšem dobivanju radnih dozvola za građane izvan EU-a koje je Njemačka zbog nedostatka radne snage pokrenula, mogao utjecati na još masovniji i brži odlazak stanovnika BiH.

Pozitivan zakon

Vandredni profesor Odsjeka za sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i ekspert iz oblasti sociologije migracija Amer Osmić kaže za Al Jazeeru kako ovaj zakon nema direktne posljedice po broj stanovnika u BiH.

„Čak štaviše mislim da je vrlo pozitivan jer pruža mogućnost građankama i građanima BiH da nakon preuzimanja Njemačkog državljanstva, što je želja većine doseljenika sa prostora Zapadnog Balkana, zadrže i bosanskohercegovačko“.

Osmić smatra kako usvajanje ovog zakona dugoročno neće utjecati na tržište rada i ekonomiju BiH.

„Dugoročno kada je riječ o zakonu o državljanstvu mislim da nema značajne implikacije na migracioni saldo u BiH jer se odnosi na građanke i građane koji već borave određeni vremenski period u SR Njemačkoj i prilično su integrirani u njemačko društvo. Dugoročno trend odlaska u zemlje Zapadne Evrope, po raznoraznim programima koji donose damošnje vlade, primarno njemačko govorno područje značajno će utjecati na tržište rada i ekonomiju BIH tako da ja vidim rješenje dugoročno gledano u otvaranju tržišta rada Bosne i Hercegovine za zemlje trećeg svijeta poput Bangladeša, Pakistana, Indije, Sirije…“

On smatra da predloženi njemački zakon o državljanstvu neće dodatno ubrzati odlazak radne snage iz BiH, ali da mogu neki drugi zakoni i propisi.

„Konkretno ovaj zakon neće ubrzati odlazak radne snage, ali mnoštvo drugih zakona koji su u pripremi itekako hoće, kao na primjer Chancenkarte (Viza za potragu posla), koja omogućava boravak u Njemačkoj do godinu dana radi pronalaska posla“.

Osmić navodi kako je bh. stanovništvo gotovo oduvijek pripadalo tipu stanovništva koje je  emigraciono, onom koje bilježi više odlaska nego dolaska.

„Nekad je to bilo dobrovoljno a nažalost mnogo češće prisilno. Ono što je potrebno da bi se umanjila želja za odlaskom jeste restrukturiranje društvenog sistema i okretanje ka društvu jednakih šansi. Da svako može pristojno od svoga rada da živi i da se vrednuju kompetencije, znanja i vještine a ne neke druge odlike koji ne krase društva u koja naši ljudi najčešće migriraju“, zaključio je profesor Osmić.

Brojne olakšice

Usvajanje ovog zakona dugoročno bi moglo utjecati na tržište rada i ekonomiju BiH, smatra novinar Deutsche Wellea iz Njemačke Mehmed Smajić.

„Njemačka je u posljednjih nekoliko godina za Bosance i Hercegovce veoma atraktivna kao destinacija za zasnivanje radnog odnosa. Olakšice za doseljavanje stručnjaka u Njemačku iz tzv. trećih zemalja, dakle i zemalja koje nisu članice EU-a, u velikoj mjeri će utjecati na tržište rada i ekonomiju BiH koji trenutno i nisu u zavidnoj poziciji. Po novom zakonu će biti moguće doseljenicima promijeniti struku tako da će auto-mehaničar moći raditi kao konobar, logističar ili u nekoj drugoj branši. Dakle, odgovarajuća stručna sprema mu neće biti potrebna“, kaže Smajić za Al Jazeeru.

Kada je riječ o šest zemalja zapadnog Balkana, udvostručen je kontingent, tako da godišnje može dolaziti 50.000 radnika.

„Kod priznavanja diploma i kvalifikacija, što je do sada trajalo prilično dugo, nakon podnošenja zahtjeva, zapravo će to biti potpuno ukinuto za osobe koje imaju najmanje dvije godine radnog iskustva i ako je njihova kvalifikacija priznata u zemlji porijekla. Sve su ovo velike olakšice koje će mnoge iz BiH privući na njemačko tržište rada. To znači da će radnici iz BiH jednostavno spakovati kofer i bolje sutra, bez razmišljanja, potražiti u Njemačkoj“, kaže Smajić.

Novi zakon, uz brojne druge zakonske olakšice usvojene u zadnje vrijeme, mogao bi dodatno ubrzati odlazak radne snage, koja već sada odlazi.

„Lakše dobijanje radne dozvole, vize i mogućnost da radnici iz trećih zemalja, a samim time i BiH dođu u Njemačku i traže posao, najbolji su pokazatelji koliko Njemačkoj ekonomiji gori pod nogama. U takvoj situaciji radna snaga iz BiH vidi svoju šansu i siguran sam da će je iskoristiti. Trenutno je teško doći do tačnih podataka koliko je građana BiH u posljednjih, recimo 10 godina, došlo raditi u Njemačku. Nakon novih olakšica će to biti još teže. Mislim da će karte u jednom pravcu biti sve popularnije jer je Njemačka za mnoge obećana zemlja“.

On ističe kako je potrebno skrenuti pažnju da se svi oni koji se odluče doći u Njemačku i tražiti posao, dobro raspitaju gdje dolaze, šta žele raditi, kolika su primanja i šta piše u ugovoru.

„Možda je ponuđena satnica od 10 eura primamljiva, ali treba znati da je zakonom zagarantovana minimalna satnica, recimo jednog električara, 14,20 eura“.

Država i poslovna zajednica moraju učiniti nešto po pitanju stvaranja boljih radnih uslova u zemlji kako ljudi ne bi odlazili, ili kako bi se masovni odlazak makar malo usporio. Taj angažman je zbog mogućnosti usvajanja navedenog zakona hitno potreban.

„Poboljšanje stanja radnika u Bosni i Hercegovini zahtijeva dosta ozbiljniji i angažovaniji pristup različitih aktera, od vlada na svim nivoima, poslodavaca, sindikata pa i civilnog društva. Potrebno je recimo usvajanje i provedba zakona koji štite radnička prava, uključujući zakone o minimalnoj plati i zaštiti radnika od diskriminacije. Potrebno je i povećanje broja inspektora rada i njihove učinkovitosti. Radnici trebaju imati pravo na sindikalno organizovanje bez straha od represalija. Edukacija i osposobljavanje radnika su također važan faktor koji može dovesti do boljih radnih uvjeta i veće plate. Ne smijemo zaboraviti ni osiguravanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce na radnom mjestu, kao i sprečavanje diskriminacije na osnovu spola, rase, etničke pripadnosti i drugih čimbenika“, ističe Smajić.

Dodaje i kako je dosta važna borba protiv rada na crno, povećanje minimalne plate, osiguravanje sigurnih i zdravih radnih uvjeta kako bi se smanjila nesreće na radu i poboljšala produktivnost.

„Stvaranje povoljnog okruženja za poslovanje i ekonomski rast može dovesti do veće potražnje za radnom snagom, povećanja plata, a samim time i spriječiti odlazak radnika iz BiH“, zaključio je Smajić.