Samit G20: Šta je Indija pokazala svijetu, a šta sakrila

Piše: Megha Bahree

U Indiji živi 1,4 milijardu ljudi. Ali jedino lice koje vidite posvuda u glavnom gradu ovih dana, nakon što je dva dana bio domaćin samita G 20, je lice premijera Narendre Modija.

Njega vidite ne samo na aerodromu i u velikom kompleksu koji je nedavno izgrađen radi potreba samita, nego i na praktično svakoj cesti, na svaki metar. Ponekad je razmak između plakata dužine dva automobila najviše. Ovo je predstava s jednim glavnim likom.

S obzirom da sam odrasla i radim u New Delhiju, mogu reći da su promjene napravljene u gradu za ovaj veliki događaj uočljive.

Škole i uredi su zatvoreni za vrijeme trajanja samita, ceste su blokirane za tzv. VIP prolazak. Dešavalo se da morate čekati 15 minuta da biste prešli cestu koju su blokirali policijski auti.

Prodavača, koji su inače zaštitno lice indijskih ulica i prodaju sve, od voća i povrća, preko odjeće, obuće i kućnih potrepština, nije bilo proteklih nekoliko dana. Svakodnevna zarada od prodaje im je potrebna da prežive, ali očito nisu dio plana Modijeve vlade da predstavi Indiju kao glas globalnog juga koji već dugo pati.

Uklonjeni i psi lutalice

Na nekim ulicama nema ni pasa lutalica koji su inače uobičajena pojava u gradu. I njih su uklonili.

Ali ako je Modi bio heroj diplomatske ekstravagancije, majmuni su bili označeni kao prijetnja. Languri u prirodnoj veličini, izrezani od kartona, postavljeni su da plaše majmune, ne tako rijetku pojavu u centru grada u kojem je smještena većina ambasada i hotela, i koji je blizu dvorane u kojoj je održan samit.

Relativno jaka kiša snizila je temperature u glavnom gradu, ali i djelimično poplavljeni putevi pokazali su da možete uljepšati grad, ali dok zaista ne popravite infrastrukturu, stvari se neće promijeniti.

Na samom mjestu održavanja samita, međutim, osjetio se duboki pečat Modijeve stranke Bharatiya Janata Party (BJP), koja će se kandidovati na nacionalnim izborima iduće godine.

Stare izložbene dvorane u Pragati Maidanu – što znači „polje napretka“ na hindskom i u kojima se ranije održavalo sve od međunarodnih trgovačkih sajmova do sajmova knjiga i automobilskih izložbi – zamijenjene su grandioznim novim kongresnim centrom koji nosi naziv Bharat Mandapam. To je sakskritsko ime, gdje Bharat znači Indija, a mandapam je prednji trijem hinduističkog hrama.

Samo s tim imenom, izložbeni prostor se udaljava od svoje sekularne, jednolične prošlosti.

Ovaj prostor je namijenjen da bude najveći izložbeni prostor u državi. A, kako govore zvanični podaci, posjeduje više mjesta od Sidnejske opere. Ali, smješten je pored jednog od najpromjetnijih puteva u gradu i blizu Vrhovnog suda Indije, pa nije lako privući mnogo ljudi da ga posjeti odjednom.

Osim ako se vlada posebno ne potrudi da to učini.

Prostrane sale koje podsjećaju na skladišta imaju gole sive zidove, trenutno skrivene iza velikih plakata G20 i video snimaka različitih kulturnih putovanja delegata sa suprugama prošle godine.

Na plakatima su slike lotosovog cvijeta. To je nacionalni cvijet Indije, ali i izborni simbol BJP-a i posvuda je. Čak i na zvaničnom logu G20.

Suprotnost sa stvarnošću

Videosnimci koje puštaju na zidovima također pričaju priču. Na njima se vidi Hampi, lokalitet svjetske baštine UNESCO-a koji je bio i glavni grad hinduističkog carstva iz 14. stoljeća, kao i hramovi Khajauro i Nathdwara, posvećeni hinduističkom bogu Krišna.

I ono što ne vidite na snimcima također šalje poruku. Ne vidite mesdžid Jama, jedno od najprepoznatljivih mjesta u glavnom gradu. Nisam vidjela ni crkve. Tadž Mahal, najpoznatiju indijsku znamenitost i baštinu, koju je izgradila mogulska dinastija i koju vrijeđaju današnji čelnici, vidite samo na fotografiji na jednom od zidova. Zlatni hram, najsvetije mjesto za sikhe u Indiji, predstavljen je malim videosnimkom.

Bežični internet, dobar na početku, pao je tokom prvog dana kako se više korisnika prijavilo i postavilo pristupne tačke. Osoblje je bilo vrlo brzo u pokušaju da popravi nestabilnu mrežu, iako ne uvijek uspješno.

Zatim, tu je pitanje jezika. U kratkom obraćanju medijima uoči samita, i u Modijevim govorima, Indija je više puta opisivana kao najveća svjetska demokratija, glas globalnog juga. Tema samita je bila jedna zemlja, jedna porodica, jedna budućnost.

Ali to je u suprotnosti sa stvarnošću na terenu gdje se ekspertske organizacije, akademici i medijske grupe ušutkuju. Napade na manjinske zajednice da i ne spominjemo, uključujući napad na džamiju u Nuhu, na obodu glavnog grada Indije, gdje je imam ubijen prošli mjesec.

To se također ne podudara sa diplomatijom iza kulisa gdje je bilo pokušaja da se prostorija podijeli na dva dijela, jedan za globalni jug, a drugi za ostatak svijeta, kako su mi rekli dobro upućeni. Nisu se sve zemlje u razvoju povinovale tome, iako su članice G7 bila prekorijevane za razna pitanja. Kada govorimo o podjelama, Kina i Rusija su se usprotivile prijedlogu SAD-a da bude domaćin G20 2026, što ne iznenađuje.

Brazil, koji je domaćin G20 iduće godine, imat će težak zadatak da izgladi te odnose.

Pristup samo državnim medijima

Imala sam mnogo vremena da gledam i razmišljam o prikazanim vizualima. To je zato što je indijska vlada, za razliku od prethodnih samita uključujući i nedavni samit G7 u Japanu, dozvolila samo državnim medijima pristup konferencijskim salama u kojima su čelnici govorili.

Američki novinari Bijele kuće bili su bijesni zato što im nije bilo dozvoljeno da uđu ni na bilateralne sastanke, što je za njih uobičajeno, niti na pregovore na samitu. (Neki su članovi također bili uznemireni kada im nije dozvoljeno da unesu boce s vodom).

Sve što smo dobili prvog jutra samita bilo je nekoliko minuta Modijevog uvodnog govora koji je bio na tako čednom hindskom (a engleski prevod je stigao tek sat vremena kasnije) da niko zaista nije shvatio da je Afrička unija primljena u G20. No, bio je to svejedno veliki trenutak.

Kako je jedan član moje ekipe sasvim frustriran rekao: „Može li mi neko reći zašto sam ovdje?“

Možda zbog hrane. Hrane je bilo u izobilju – vegetarijanska ponuda s drugog kraja države, iako sam ja željela proso koji država potencira umjesto ukusnuih u ulju prženih koktel samosa i kačorija.

Prvo što sam primijetila su bile limenke vode, što je bilo pomalo neobično uzimajući u obzir da je cijela ideja samita bila kreiranje ekološki održivog života. I ako je yam kebab bio ukusan, ovčiji galouti kebab je ovčiji galouti kebab – i nema mu ravnog.

Ne mogu izostaviti kupovinu. Bazar zanata imao je štandove iz različitih država na kojima se prodavala roba široke ponude od kafe iz Nagalanda i naušnica od perli iz Arunachal Pradesha do sarija iz Tamil Nadua i impozantnih i ogromnih statua Bude.

Bilo je ponešto za svakoga, a budući da su radnje bile zatvorene u većem dijelu grada zbog samita, kupila sam ovdje šta mi je bilo potrebno.