Štrik za vješanje u predizbornoj kampanji

U Hrvatskoj se vjerojatno malo tko još sjeća Jadranke Puž, starice koja se našla u središtu skandala u kampanji za parlamentarne izbore 2007. godine. Ta bakica s pijace (u Zagrebu kažu: kumica s placa) bila je junakinja predizbornog spota SDP-a, najjače opozicijske stranke koja je ciljala tada srušiti s vlasti HDZ pod vodstvom Ive Sanadera. U bezazlenom spotu, gospođa Puž je za tezgom na glavnoj zagrebačkoj tržnici, Dolcu, ispričala da tamo prodaje povrće, da je rođena i da živi u Hrvatskoj, da uredno plaća porez i da silno voli svoju zemlju baš “kao i sestra Barica”. Spot je u stvari bio SDP-ov odgovor na prethodno emitirani HDZ-ov u kojem je tadašnji nogometni reprezentativac Hrvatske, Niko Kovač, govorio otprilike isto što i stara kumica (osim da je rođen u Hrvatskoj) te je na kraju poentirao kasnije često citiranom i parafraziranom rečenicom: “I moj brat Robert, također”.

SDP je tada htio, nasuprot razvikane braće Kovač, dobro plaćenih i politički eksploatiranih nogometaša, istaknuti “običnog malog čovjeka” u liku bake Jadranke, koja ni po čemu ne zaostaje za ovim (radi, plaća porez, voli svoju zemlju) ali sve to čini skromno i u anonimnosti. Onako kako su u SDP-u tada zamišljali svoje birače.

Puž ili Zec, nema veze

Skandal je izbio kada se ubrzo saznalo da Jadranka Puž zapravo ne postoji i da ju je u SDP-ovom spotu glumila izvjesna gospođa Olgica koja se, ironije li, preziva Zec. U HDZ-u su jedva dočekali tu SDP-ovu naivnu marketinšku grešku i danima do izbora joj se naveliko izrugivali. Jer, eto, oni nisu varali. Imali su u spotu stvarnog Niku Kovača i njegovog brata, dok se SDP nije čak potrudio naći pravu “kumicu s placa”.

Skandal je zamro u javnosti brzo nakon izbora koje je HDZ dobio, a danas, 16 godina kasnije, jedva da ga se itko sjeća. No, SDP-ov marketinški avatar Jadranke Puž na neobičan i neshvatljivo morbidan način uskrsnuo je ovih dana.

Ovoga puta do parlamentarnih izbora još je puno vremena – bit će tek na ljeto iduće godine – ali političke stranke u Hrvatskoj već hvataju zalet znajući da se duše birača pridobivaju puno ranije. SDP je po anketama, kao i 2007. godine, druga po snazi stranka u Hrvatskoj, odmah iza HDZ-a, ali u stvarnosti kudikamo slabija nego što je onomad bila. Koliko je slabija u odnosu na samu sebe, toliko joj je, čini se, lošije i marketinško umijeće.

SDP je, naime, učinio nešto što se, sudeći po reakcijama javnosti, može usporediti s lažnom kumicom, ali mnogo gore. Na svojim službenim profilima na društvenim mrežama stranka je objavila plakat koji je opet u prvi plan stavio ženu u ulozi “malog čovjeka”, ali ovoga puta ne samo običnoga, nego i očajnoga. Dotle čak da ozbiljno razmišlja o – samoubojstvu!

Kako ugurati suicid u izbornu kampanju

“Za dvije godine ću u mirovinu i jako se bojim te mirovine jer neću imati za život. Bolje je štrik oko vrata (sic!) nego se mučiti. Radiš cijeli život pa umjesto da uživaš i odmaraš u mirovini, moraš strahovat hoćeš li imati za kruh!”

 

 

To je tekst s SDP-ovog digitalnog plakata (objavljen je samo na internetu) u kojemu je rečenica “Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti” otisnuta drugom bojom kako bi bila naglašenija. Uz taj tekst na plakatu je i slika neke sredovječne žene – vjerojatno se radi generičkoj fotografiji skinutoj s brojnih online servisa – na čijem se licu da uočiti kako glumi da je očajna. Šesnaest godina poslije, lažna kumica Jadranka Puž uskrsnula je u liku lažne anonimne radnice koja strahuje od skorog odlaska u penziju. Tom turobnom i morbidnom ugođaju plakata dašak optimizma treba, pak, dati SDP-ovo obećanje otisnuto iznad mračnog citata da će, pobijedi li na izborima, podići iznos prosječne mirovine na 750 eura.

U dramaturškom slijedu moglo bi se, na tragu čuvene teatrološke izreke “o pušci iz prvog čina koja opali u trećem“, kazati da će zbog štrika s predizbornog plakata netko gorko plakati u izbornoj noći idućeg ljeta. I da je suicid već počinjen – počinila ga je stranka koja je odlučila poigrati se nečim tako opasno ozbiljnim da bi zgrnula ponešto biračkih glasova.

Htjeli izazvati šok, a dobili nevjericu

Reakcije su bile burne, hrvatska javnost reagirala je zgroženošću, ali se predsjednik SDP-a Peđa Grbin nije dao pokolebati da je u pitanju dobar plakat.

„U sklopu naše predizborne kampanje obilazimo gradove i razgovaramo s našim građanima. Dosljedno prenosimo njihove riječi u formi citata. Ovo je, na žalost, točan citat jedne umirovljenice iz Slavonije. Iako je izjava teška za pročitati, ona predstavlja hrvatsku stvarnost – dio naših građana živi na rubu siromaštva, s mirovinama od 200 do 300 eura nisu u stanju priuštiti si dostojanstven život. SDP to želi promijeniti“, poručio je stajući u obranu autora plakata, a i svoju.

„Reakcije javnosti na tu priču bile su ispravne i očekivane. U SDP-u s u išli s time da izazovu šok, ali su dobili šok i nevjericu. Njihov komunikacijski stručnjak vjerojatno misli da je to dobro, to je anglosaksonski način komuniciranja. Ta izjava može stoput biti točna – vjerujem da su oni to zaista čuli od neke žene – ali je riječ o jednostavno preosjetljivoj temi za političku kampanju. Stoga su ljudi negativno reagirali. Postoje neke stvari s kojima se ne igramo, a to je, među ostalim, suicid. To je tema u koju se ne ‘ulazi’, a ni prevencija suicida neće završiti s penzijom od 750 eura“, kaže komunikacijski stručnjak Petar Tanta.

Tema s kojom se ne igra ni poigrava

U Hrvatskoj, napominje Tanta, ogromni su problemi sa suicidom, a da stvar bude gora po SDP, s tim su plakatom izašli u javnost nekoliko dana prije 10. rujna kada se obilježava Svjetski dan prevencije samoubojstava. Štoviše, čak 192 osobe koje su lani počinile samoubojstvo u Hrvatskoj, bile su starije od 65 godina. U prosjeku, svaka treća osoba koja si oduzme život je umirovljenik.

„Nekad su se kampanje radile tako da izbornu poruku najprije testiraš na nekoj ciljnoj skupini, pa na temelju toga vidiš funkcionira li ili ne. Danas su budžeti manji i svašta se može pustiti van, a i svašta prolazi. Kada se radi ozbiljna kampanja, onda se i najsitniji detalji provjeravaju danima unaprijed. Čak se zovu meteorolozi da se vidi kakvo će vrijeme biti za nekoliko dana, a SDP je pustio taj plakat u javnost nekoliko dana prije Svjetskog dana prevencije samoubojstava“, dodaje Tanta.

Politička analitičarka i stručnjakinja za odnose s javnošću, Ankica Mamić, također je šokirana SDP-ovim plakatom.

„Taj plakat je pogrešan na puno razina, ne samo na razini te strašne poruke. U svojoj suštini je duboko lažan jer kako kaže uzrečica: Nije beg sina karao jer se kockao, nego jer se vadit’ išao. SDP-ovo obrazloženje tog plakata jednako je strašno, čak i mrvicu strašnije od samog plakata. Oni kažu da su to citati izjava koje su čuli od građana, a onda na plakat stave fotografiju žene koja uopće ne izgleda kao da ima malu mirovinu i da je muče problemi. Usto su smatrali da je upravo ta rečenica ‘sa štrikom’ najjači dio njihove poruke, pa su je i otisnuli drugom bojom. Radi se o potpunom nepoznavanju komunikacije i suštinskoj neetičnosti. Osim što je plakat dizajnerski loš i što je poruka komunikacijski strašna, još je i duboko neetična jer šalje potpuno krivu poruku najranjivijem dijelu društva“, istaknula je.

Nasuprot mračnim mislima – šareno obećanje

Poruka podsjeća da su upravo umirovljenici SDP-ova ciljna biračka skupina i da je stranka vjerojatno stoga krenula u pretkampanju ovim plakatom obraćajući se umirovljenicima.

„Oko 35 posto biračkog tijela u Hrvatskoj čine umirovljenici, a od onih koji izlaze na izbore, umirovljenici čine više od 50 posto. Oni su najdiscipliniraniji birači i SDP je stoga ciljao na njih. No, ova kampanja je po svemu duboko pogrešna i krajem mjeseca, kada bude objavljeno redovnog istraživanja javnog mnijenja, vidjet ćemo je li i koliko naštetila SDP-u“, kazala je Mamić.

Koliko god život na rubu siromaštva i malodušje bili prisutni među penzionerima u Hrvatskoj, čak je i argumentima da treba „reći istinu” i “prikazati stvari kakvima jesu” nemoguće opravdati lakoću poigravanja sa suicidalnošću. Pogotovo kada u kontrapunktu tom mračnom stanju duše na plakatu strši šareno obećanje o većoj prosječnoj mirovini. Ne puno većoj od postojeće, ali prema morbidnoj predizbornoj matematici SDP-a vjerojatno dovoljnoj da ljude odvrati od konopca.