Strana – kineska – ulaganja kao sigurnosni rizik

Male, nerazvijene i zemlje u razvoju posljednjih godina imaju veliki problem s privlačenjem stranih investicija. Da bi privukle investitore iz Evropske unije i SAD-a te zemlje moraju izvršiti brojne reforme i uskladiti svoje pravne norme s najrazvijenijim državama i sistemima u svijetu.

S druge strane, kao rezervni ulagači pojavljuju se, prije svih, bogata Kina te, prije agresije na Ukrajinu, Rusija. Najrazvijenije zapadne demokratije u takvim okolnostima upozoravaju zemlje u razvoju da ne dozvoljavaju ulazak kineskog kapitala u zemlju, jer predstavlja i ogroman sigurnosni rizik.

Taj problem nemaju samo zemlje u razvoju, već i one najrazvijenije. Sjedinjene Američke Države i druge zapadne zemlje preispituju svoje propise o stranim ulaganjima usred porasta kineskog interesa za strateške sektore.

Zapadne zemlje pooštravaju kontrolu stranih ulaganja

Sjedinjene Američke Države su najveći svjetski direktni strani ulagač i ujedno najveći korisnik direktnih stranih ulaganja (FDI). Ali, kao i svaka suverena država, nastoje ublažiti prihvatanje otvorenih tržišta zaštitom interesa svoje nacionalne sigurnosti. Postizanje ove ravnoteže, koja se mijenjala tokom vremena, značilo je postavljanje određenih ograničenja na prekomorska ulaganja u strateški osjetljive sektore američke ekonomije.

Osnovan 1975. godine, Odbor za strana ulaganja u SAD-a (CFIUS) snažno je međuagencijsko vijeće koje provjerava inostrane transakcije s američkim kompanijama radi potencijalnih sigurnosnih rizika. Zakonodavci su proširili ovlasti odbora 2018. godine, usred rastuće plime kineskih ulaganja, a 2022. godine predsjednik Joe Biden izdao je prvi skup posebnih kriterija za odbor za prepoznavanje prijetnji nacionalnoj sigurnosti. U međuvremenu, druge zapadne zemlje, od Australije do Velike Britanije, pooštravaju vlastitu kontrolu stranih ulaganja.

Washington tradicionalno predvodi međunarodne napore za uklanjanje prepreka prekograničnim tokovima kapitala s ciljem širenja mogućnosti ulaganja za američke multinacionalne kompanije i stvaranja stabilnijeg i učinkovitijeg međunarodnog sistema. SAD se uveliko oslanja na inostrane priljeve kako bi nadoknadio manjak štednje kod kuće i redovno se svrstavaju među najpovoljnija odredišta za direktne strane ulagače. Direktna strana ulaganja, vlasništvo ili kontrola stranog subjekta 10 posto ili više domaćeg preduzeća igraju značajnu i rastuću ulogu u ekonomiji SAD-a.

Spajanje, akvizicije i preuzimanje domaćih kompanija

“Zabrinutost s inostranim transakcijama obično je povezana sa spajanjima, akvizicijama i preuzimanjima domaćih kompanija, a ne s novim ulaganjima, poznatim kao greenfields. Vlada SAD-a, slično zemljama diljem svijeta, donijela je zakon koji ovlašćuje savezne agencije da preispituju poslove s inostranstvom koji bi mogli uzrokovati značajno eksternaliziranje poslova, gubitak kontrole nad lancima poljoprivredne opskrbe, dijeljenje osjetljivih tehnologija ili narušavanje kritičnih infrastruktura“, navodi se u analizi Vijeća za međunarodne odnose (CFR).

Mnogi ekonomisti upozoravaju da bi nametanje opterećujućih ograničenja priljeva direktnih stranih ulaganja moglo potaknuti politike odmazde drugih zemalja. Kako bi se to izbjeglo, 38 članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) te 12 država koje nisu članice potpisalo je neobavezujući dokument da će prema kompanijama pod stranom kontrolom na svojim teritorijima postupati ništa manje povoljno nego prema domaćim preduzećima. Međutim, vladama je prema ovom sporazumu data značajna sloboda da izuzmu sektore svojih ekonomija koji se smatraju ključnima za nacionalnu sigurnost. Zemlje definiraju ovu “kritičnu infrastrukturu” na različite načine, ali većina definicija uključuje usluge i imovinu koja bi, ako bi bila prekinuta, imala značajan negativan učinak na ekonomiju ili nacionalnu sigurnost zemlje.

Nedavno su čelnici u Evropi i SAD-u izrazili zabrinutost zbog ulaganja velikih kineskih kompanija na čije poslovanje utječe vladajuća Komunistička partija Kine. Kreatori politike u SAD-u postali su osjetljivi na kineske pokušaje nabave kritičnih tehnologija ili naprednih tehnologija koje vlada smatra značajnim za nacionalnu sigurnost. Dužnosnici su optužili Peking za prisilni transfer tehnologije ili za zahtijevanje od zapadnih kompanija da dijele tehnologiju kako bi poslovale s kineskim kompanijama. I bivši predsjednik Donald Trump i sadašnji Joe Biden poduzeli su korake da ograniče kinesko stjecanje naprednih američkih tehnologija, navodeći njihovu potencijalnu ulogu u kineskom vojnom jačanju i kontroli nad kritičnim lancima snabdijevanja.

Osuda industrijske politike ‘Made in China 2025’

Zakonodavci i sigurnosni dužnosnici postali su sve zabrinutiji zbog rasta kineskih ulaganja u američke kompanije, koja su od 2005. godine ukupno iznosila više od 180 milijardi dolara. Uzastopne američke administracije osudile su industrijsku politiku Made in China 2025, putem koje Peking potiče kineska ulaganja u stranu tehnologiju preduzeća za brzi razvoj kineskog vlastitog visokotehnološkog proizvodnog sektora. Godine 2022. Biden je priznao da “neke zemlje koriste strana ulaganja kako bi dobile pristup osjetljivim podacima i tehnologijama u svrhe koje su štetne za nacionalnu sigurnost SAD-a”.

Posljednjih godina zemlje diljem svijeta preispituju, a često i pooštravaju, svoje režime nadzora. Većina je proširila opseg onoga što se smatra “osjetljivim za nacionalnu sigurnost” na energetiku, telekomunikacije, infrastrukturu i zdravstvenu njegu.

Poput SAD-a, navodi se u analizi CFR-a, druge su vlade povećale provjeru stranih ulaganja jer su postale zabrinutije zbog rekordnih razina kineskih akvizicijskih aktivnosti, koje su prvenstveno usmjerene na industrijski i tehnološki sektor. U Evropi je Francuska počela zahtijevati državno odobrenje za većinu stranih ponuda 2014. godine, a Njemačka, glavna kineska investicijska destinacija u Evropi, uslijedila je ubrzo nakon toga. Velika Britanija je donijela Zakon o nacionalnoj sigurnosti i ulaganjima 2021. godine, dajući vladinim dužnosnicima mogućnost pregleda transakcija u određenim sektorima.

Osim toga, članice EU-a spriječile su kineske kompanije u kupovini nekoliko kompanija, uključujući firme za prenos električne energije i napredne proizvođače čipova, uprkos sporazumu o ulaganju iz 2020. godine koji je nastojao povećati komercijalne veze između EU-a i Kine.

Peking uložio 110 milijardi dolara u Australiju

Nakon što ga je EU proglasio “najambicioznijim sporazumom koji je Kina ikada sklopila s trećom zemljom”, sporazum nije ratificiran, a države članice nastavljaju pojačavati kontrolu kineskih ulaganja. Kineska spajanja i preuzimanja usmjerena na Evropu pala su za 74 posto na godišnjem nivou u prvom kvartalu 2022. godine, mjereno prema vrijednosti posla.

Nedavni kineski pokušaji akvizicije pokazali su se posebno kontroverznim u Australiji, gdje je Kina uložila više od 110 milijardi dolara od 2007. godine, od čega je više od 70 posto bilo u rudarskom sektoru. Canberra je pojačala kontrolu inostranih poslova i naložila da se pregledaju sve nabavke javne infrastrukture. Australija je 2016. godine odbila kinesku ponudu za kupovinu svoje najveće poljoprivredne kompanije, a 2021. godine je otkazala ugovor prema kojem bi Victoria, najbogatija savezna država, potpisala pekinšku inicijativu Pojas i put.

Sigurnosni stručnjaci upozoravaju zapadne zemlje da je potrebno spustiti kriterije za ispunjavanje uslova za ulazak u EU i druge svjetske organizacije, jer Kina koristi tu situaciju dugogodišnjeg čekanja na ulazak u takve organizacije i “uskače” sa svojim kapitalom u pomoć tim zemljama.