Rusija u Africi: Propagandni div i ekonomski patuljak

Buđenje ambicija Putina o velikoj i snažnoj Rusiji nisu mogle zaobići afrički kontinent. Afrika se našla u interesu Kremlja koji je u posljednjih 15-ak godina krenuo sa snažnim povratkom u zemlje u kojima je još od pada Sovjetskog saveza, SAD zajedno sa evropskim saveznicima vodio dominantnu ulogu.

Bitno je bilo povratiti reputaciju i utjecaj koji je nekadašnji SSSR nosio na ovom prostoru kako iz materijalnih, tako i iz diplomatskih razloga. Saveznici u Africi su potrebni da bi se spriječila izolacija u sve većem srazu sa Zapadom. Zemlje globalnog juga mogu predstavljati dostojnog partnera i snažnije povezivanje sa njima je možda posljednja slamka spasa za Rusiju u ovim turbulentnim vremenima.

Diplomatsko-propagandni div

Snažna diplomatija i sposobne obavještajne službe krase današnju Rusiju. Veliki su napori uloženi posljednjih desetljeća da se Rusija predstavi kao snažniji, relevantniji i pozitivniji igrač na svjetskoj sceni negoli to zaista jeste.

Propagandna mašinerija Kremlja se potrudila da imidž Rusije bude što manje okrznut ratom u Ukrajini, a da se fokus stavlja na navodnu fašistoidnost Zapada i Ukrajine. Čak je i ruski izlazak iz sporazuma o slobodnom izvozu žitarica iz Ukrajine i Rusije predstavljen kao borba za siromašne zemlje, dok je realnost da će rusko, jednostrano napuštanje ovog sporazuma, dovesti do povećanja cijena namirnica i nestabilnosti u opskrbi hranom upravo u ovim zemljama.

Sada Rusija nudi besplatno žitarice za šest afričkih zemalja sa niskim BDP-om u pokušaju da održi imidž pozitivca, no žitarice koje Rusija planira podijeliti su samo kap u moru i neće značajno doprinijeti da se riješi kriza hrane direktno izazvana primarno invazijom na Ukrajinu, a onda i onemogućavanjem Ukrajine da izvozi svoje žitarice.

Prošlogodišnja izjava Nenada Čanka o paradoksu pozitivnog stava ka Rusiji u javnom mnijenju Srbije, u kojoj srbijanski političar govori kako EU ulaže u Srbiju, a Rusija ulaže u propagandu, može se prepisati i za ruska osvajanja srca stanovništva afričkog kontinenta. Ruske investicije i humanitarni programi u Africi nisu na nivou prosječne zemlje EU, ali su višestruko popraćene.

U svakoj zemlji u kojoj želi imati jači utjecaj, Rusija primarno ulaže u određene grupe koje mogu kreirati glas ulice koji će vikati za nju. Paralelno sa ulaganjem u izlazak na ulicu, ulaže se i u etabliranje na medijskoj sceni. U Africi, primarni zadatak je povjeren televiziji Afrique Media koja je usmjerena na Afrikance s francuskog govornog područja i finansira je Wagner grupacija. Možda i ne čudi da je najveći broj državnih udara bio u dijelu Afrike koji koristi francuski kao zvanični jezik.

Korištenje botova za kreiranje lažne slike javnog mnijenja je već isprobana taktika koja je korištena u SAD-u, a zatim i u Evropi gdje se dala podrška krajnjoj desnici kako bi se jačao euroskepticizam u zemljama Evropske unije. Euroskeptici, svesrdno podržani od Kremlja, bili su u zamahu i ko zna kakvi bi se rezultati u narednih nekoliko godina mogli napraviti da Putin nije krenuo u imperijalistički rat.

Ipak, nakon invazije na Ukrajinu, postaje neefektivno ulagati u razjedinjenost Evrope, pa je fokus ruskih botova prešao na Afriku, gdje, kako stručnjaci smatraju, mogu ostvariti veće rezultate u plasiranju lažnih vijesti i kreiranju pogrešnog narativa zbog sveopćeg deficita slobodnih medija i manjka povjerenja građana u medije i institucije.

Krvava prošlost i kolonijalni ožiljci

Posljednjih sedmica svjedočimo kako stare rane sporo zarastaju i ostavljaju duboke posljedice desetljećima nakon što su nastale. Državni udar u Nigeru pučisti su predstavili kao borbu protiv kolonijalne ostavštine Francuske. Mobilizirali su podršku upravo frazama oslobođenja od kolonijalnih okova pod kojim ih je držala stara vlast u sprezi sa bivšim kolonizatorom. Simptomatično je da su mnogi nosili zastave Rusije, iako je čak i State Department potvrdio kako Rusija sa ovim vojnim udarom nije imala ništa – iako je to neće spriječiti da ga dobro iskoristi.

Naslijeđe kolonijalne prošlosti evropskih zemalja duboko je utkano u kolektivnu svijest afričkih naroda. Teško da će Afrikanci zaboraviti na decenije kulturnog potiskivanja i opresije, te iscrpljivanja resursa i eksploatacije koju su trpili tokom kolonijalne ere.

I nakon što je ozvaničena dekolonizacija Afrike i kolonijalne sile napustile kontinent, ekonomska ovisnost ka kolonizatoru se nastavila. U državama gdje su predsjednici pokušali prekinuti kolonijalne okove, Zapad je sponzorirao državne udare i na vlast instalirao poslušnike koji su u maniru kolonizatora nastavili terorizirati narod i izvlačiti resurse.

Jedna od zemalja slučaja je bila i Burkina Faso gdje je Thomasa Sankaru srušio sa vlasti Blaise Compaore, koji je uz podršku Francuske ostao na vlasti od 1987. do 2014. godine, uprkos tome što je Burkina Faso bila jedna od najsiromašnijih zemalja sa najslabije prakticiranim ljudskim pravima na svijetu. Ovo nije smetalo Francuskoj, čiji je Compaore bio saveznik, pa ne čudi činjenica da je trenutni predsjednik Burkine Faso nazvao Rusiju porodicom Afrike, jer je poistovjećuje Sovjetskom savezu, alternativi Francuskoj koja je pomogla da ova zemlja ostane pod destruktivnim režimom desetljećima.

Rusija nosi ostavštinu Sovjetskog saveza, prirodne protivteže kapitalističkom i imperijalističkom Zapadu, iako sa bivšom državom nemaju apsolutno ništa zajedničko osim teritorije na kojoj obitavaju. Današnja Rusija je sve samo ne antifašističko, antiimperijalističko uporište u koje potlačeni narodi trećeg svijeta mogu gledati kao spas od predatorsko-eksploatatorskog sistema u kakvom trenutno obitavaju.

Ekonomski patuljak i prijateljstvo sa divom

Rusija se teško može smatrati značajnim igračem u ekonomiji afričkih zemalja. Njezine investicije u Afriku čine svega jedan posto od svih investicija toga kontinenta. Ipak, invazijom na Ukrajinu dolazi do veće robne razmjene. Neke od zemalja su se dobro okoristile novonastalom geopolitičkom stvarnošću, pa su iskoristile evropske sankcije prema Rusiji i pojačale uvoz energenata po bagatelnoj cijeni. U nerijetkim situacijama te iste energente miješale su sa svojima i prodavale Evropi po znatno višoj cijeni. Maroko je u 2022. godine udvostručio uvoz plina u odnosu na prethodnu godinu, dok je Nigerija čak udesetorostručila uvoz nafte iz Rusije u istom periodu.

Iako čine minimalan udio u investicijama na kontinentu, rusko savezništvo sa Pekingom ih čini dodatno relevantnijim igračem, pa su tako mnoge zemlje u kojima Rusija i nema mnogo ekonomskog i diplomatskog utjecaja, odbile podržati sankcije i priključiti se osudi invazije da ne bi pali u nemilost Kine, za njih mnogo značajnije svjetske sile.

Jedino u čemu prednjači Rusija jeste izvoz oružja u Afriku. U posljednjim godinama, rusko oružje je preplavilo kontinent. Čak 44 posto svog uvezenog oružja od 2017. godine dolazi iz Rusije. Dok se zapadne sile vode određenim normativnim principima i uslovljavaju prodaju oružja poštivanjem ljudskih prava i demokratizacijom društva, Rusija je spremna poslovati sa svima koji su spremni platiti, pa tako često vidimo dobru saradnju sa vojnim huntama kojih na ovom kontinentu nikad ne manjka.

Snažna poluga utjecaja Rusije u Africi je svakako bila grupacija Wagner, koja u Africi nije imala samo svoj prepoznatljivi vojni karakter. Naravno, pružali su i svoje usluge po kojima su najpoznatiji. Vojne operacije, poslovi osiguranja i treniranja lokalnih vojnika je nešto na čemu počiva ova organizacija. No, u Africi su itekako proširili svoj portfolio. Zauzvrat za svoje usluge su nerijetko umjesto novca uzimali koncesije nad prirodnim bogatstvima ili vlasništvo nad kompanijama, tako da se danas vrijednost grupacije Wagner u Africi procjenjuje u milijardama. Imaju svoje prste duboko umiješane u raznim branšama – od telekomunikacija do rudnika zlata i dijamanata. Nakon pobune Wagnera u Rusiji, Putin i Prigožin su dali garancije da će se poslovi Wagnera u Africi nastaviti odvijati nesmetano. Ipak, teško je bilo šta sa sigurnošću reći nakon smrti Jevgenija Prigožina, lidera Wagner grupe. Glasnogovornik Kremlja, Dimitri Peskov je izjavio da se još uvijek ne može sa sigurnošću reči šta će biti sa Wagner grupacijom u budućnosti jer je smrću Prigožina i njegovih bližih saradnika grupa ostala bez efektivnog vodstva.

U analizi geopolitičke situacije i utjecaja Rusije u Africi, jasno je da Kremlj provodi složenu propagandnu i diplomatsku strategiju kako bi povećao svoj utjecaj na tom kontinentu u želji da se izbori sa izoliranjem sa svjetske scene. Kroz savezništvo, širenje lažnih vijesti i vojne operacije, Rusija nastoji ostvariti svoje ciljeve u Africi, a posebno u zemljama koje pripadaju francuskom govornom području. Dok se ekonomska snaga Rusije u Africi čini relativno skromnom u usporedbi s drugim globalnim igračima, prodajom oružja i prirodnih resursa njezin utjecaj postaje sve značajniji.