Imigranti u EU ne mogu računati na iste poslove kao domaći radnici

Članice Evropske unije, u prvom redu one najbogatije, svakodnevno ističu problem nedostatka radne snage, pa su primorane da se oslanjaju na radnike iz zemalja izvan EU.

Uprkos stalnom manjku radne snage, još uvijek u najvećem broju evropskih zemalja postoji razlika u obavljanju poslova između domaćih radnika i imigranata.

Francuska se ponovo našla na rubu političke krize. Nakon penzione reforme iz juna prošle godine, koja je natjerala više od milion ljudi da izađu na ulice, okvirni zakon o imigraciji predsjednika Emmanuela Macrona usvojen je 19. decembra. Uskoro će biti poslan na razmatranje ustavnom vijeću, tijelu zaduženom za provjeru kompatibilnost zakona s ustavom zemlje, u potezu koji bi mogao dovesti do poništenja nekih njegovih mjera.

Izglasan kroz nacionalnu skupštinu uz podršku krajnje desnice i konzervativaca, zakon pooštrava prava stranaca i francuskih državljana migrantskog porijekla u dosad neviđenom broju područja.

„Socijalne naknade sada ovise o petogodišnjem boravku u zemlji, dok migranti bez dokumenata mogu izgubiti besplatan prijevoz i automatske boravišne dozvole ako rade u sektorima s niskim platama. Prema najnovijem zakonu, gradonačelnici i načelnici općina imali bi diskrecijsko pravo odlučiti hoće li ili neće izdati dozvole“, navodi Jérôme Gonnot, predavač ekonomije na Katoličkom univerzitetu Lille-Espol u autorskom tekstu za The Conversation.

Manja zastupljenost imigranata

Prema studiji Istraživačkog centra fokusiranog na svjetsku ekonomiju, radnici imigranti u Francuskoj u velikoj su mjeri među čistačicama i kućnim pomoćnicima, kao i među medicinskim osobljem.

Ali, napominje Gonnot, Francuska nije izuzetak. Godinu prije početka krize izazvane COVID-om, predviđanja su pokazivala da je proporcionalno vjerovatnije da će radnici rođeni u inostranstvu, a posebno imigranti izvan EU-a, raditi u kritičnim sektorima nego radnici rođeni u većini zemalja EU-a.

Istraživanje je počelo usporedbom vjerovatnosti da će domaći i imigrantski radnici biti zaposleni u bitnim sektorima, uzimajući u obzir brojne karakteristike kao što su dob, spol, profesionalno iskustvo, stepen obrazovanja i bračni status, pojašnjava Nikolaj Broberg, ekonomist i analitičar u Upravi za obrazovanje i vještine Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), koautor istraživanja.

Rezultati istraživanja pokazuju da su, za ekvivalentan profil, razlike između imigranata i ljudi rođenih u zemlji još uvijek u velikoj mjeri vidljive. U gotovo dvije trećine zemalja EU vjerovatnost rada u bitnim sektorima veća je za imigrante nego za domaće stanovnike. To se posebno odnosi na Italiju, kao i na evropske zemlje koje nisu članice EU (Velika Britanija, Švicarska, Norveška).

Kada se pogledaju niskokvalificirani poslovi u ključnim sektorima, jaz je znatno izraženiji, prema podacima OECD-a. Imigranti su, na primjer, dominantno zastupljeni u sektoru čišćenja u tri četvrtine ispitanih zemalja. U ostalim ključnim sektorima, kao što su transport ili zdravstvo, razlika je manje izražena, ali imigranti su i dalje zastupljeniji u polovini ispitanih zemalja, posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu, Danskoj, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj.

„Ako pojedinačne karakteristike nisu dovoljne da objasne ovu preveliku zastupljenost, koji su onda razlozi koji dovode imigrante da drže niskokvalificirane poslove u ključnim sektorima? Jedno prihvatljivo objašnjenje leži u strukturnom nepovoljnom položaju imigranata na tržištu rada zbog institucionalnih, jezičnih, pravnih ili diskriminatornih prepreka na koje mogu naići“, smatra Gonnot.

Emigracija u odraslom dobu

Ova studija je analizirala način na koji se pretjerana zastupljenost radnika rođenih u inostranstvu razvija kao funkcija karakteristika specifičnih za useljenike i koje će vjerovatno utjecati na njihovu ekonomsku integraciju.

S jedne strane, dob u kojoj su radnici rođeni u inostranstvu emigrirali u velikoj je korelaciji s njihovom stopom zaposlenosti. Imigranti koji emigriraju u mlađoj dobi u zemlju domaćina najvećim dijelom imaju koristi od komparativne prednosti u učenju jezika zemlje domaćina te kulturnog i obrazovnog porijekla koje bolje odgovara njihovoj integraciji na tržište rada.

S izuzetkom Danske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva, rezultati pokazuju da prevelika zastupljenost imigranata u bitnim sektorima stoga isključivo utječe na imigrante koji su emigrirali u zemlju domaćina nakon napunjene 15. godine.

Mjesto rođenja i mjesto diplomiranja

Obrazovanje i profesionalno iskustvo stečeno u inostranstvu ostaju manje cijenjeni od onih stečenih u zemlji, pokazala je analiza. Zbog toga postoji veća vjerovatnost da će se imigranti obučeni u inostranstvu ostati nezaposleni ili naći na poslovima za koje su prekvalificirani nego imigranti s kvalifikacijama stečenim u domicilnoj zemlji.

Za ekvivalentni profil, nema razlike između radnika rođenih u inostranstvu s kvalifikacijama stečenim u Belgiji, Francuskoj, Španiji, Austriji i Švicarskoj u usporedbi s radnicima rođenim u tim zemljama, za razliku od njihovih kolega sa inostranim kvalifikacijama.

​„U Evropskoj uniji imigranti iz drugih zemalja članica EU-a zauzimaju poslove na tržištu rada koji su prilično slični poslovima domaćeg stanovništva za isti profil, dok se čini da su izgledi za zapošljavanje imigranata izvan EU-a znatno niži. To je posebno zbog rasne i etničke diskriminacije koju trpe“, smatra Gonnot.

Čini se da je mjesto rođenja jednako važno kao i mjesto diplomiranja. Vjerovatnost da će imigrant rođen u zemlji EU-a raditi u ključnom sektoru identična je onoj za rođenog u Belgiji, Španiji, Irskoj i Norveškoj. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Danskoj i Njemačkoj on je veći, ali još uvijek znatno niži od onog kod imigranata izvan EU.

Dodatne analize podržavaju hipotezu da je zastupljenost imigranata u ključnim sektorima posljedica njihovog nepovoljnijeg položaja na tržištu rada.

Vjerovatnije je da će se prevelika zastupljenost uočiti u zemljama u kojima se temeljni sektori razlikuju od ostatka nacionalne ekonomije po većoj potražnji za radnom snagom, značajnom broju zaposlenih s nepunim radnim vremenom, aktivnom traženju posla, visokom stepenu prekomjernih kvalifikacija i niskom profesionalnom statusu, pokazala je analiza.