Marwa Fatafta: Gaza i globalne rasprave o njoj su pod digitalnom opsadom Izraela

Dok traju haška saslušanja Izraelu za genocid, izraelska vlada snažno kontroliše ne samo televizijski narativ o ratu, nego i onaj na društvenim mrežama. Na hiljade sadržaja koji otkrivaju i osuđuju zločine izraelske vojske u Gazi, te izražavaju solidarnost s palestinskim civilima, blokirani su, uklonjeni ili im je smanjena vidljivost.

O direktnim posljedicama digitalne represije govori Marwa Fatafta, direktorica za politike i zagovaranje MENA regije u organizaciji za digitalna prava ACCESS NOW. Cijeli intervju pogledajte u emisiji Opservatorij.

• Mnogi korisnici interneta širom svijeta prijavljuju ‘blokadu u sjeni’ (shadowbanning), cenzuru, brisanje njihovih objava i računa o Gazi te smanjeni domet i vidljivost objava. Koliko je ovakvih slučajeva do sada zabilježio Access Now?

– Zabilježeni su brojni nalozi koji su pretrpjeli različita ograničenja i načine cenzure, dok su ljudi pokušavali objaviti vijesti o Palestini i događajima u Gazi. Sadržaj je ili uklonjen sadržaj ili su im račune suspendovale ili trajno zatvorile kompanije društvenih medija ili je nastupila ‘blokada u sjeni’. Postoje brojna iskustva korisnika o smanjenoj vidljivosti sadržaja koji objavljuju zbog  njihovog aktivizma i solidarnosti s Palestinom i Gazom.

• Kada kažete ‘brojna’, o kojem broju govorimo? Koliko slučajeva?

– Partnerske organizacije zabilježile su hiljade takvih slučajeva. Dakle, blisko sarađujući s našim partnerima saznajemo da je cenzura koja je prisutna na internetu sistematska i odnosi se na veliki broj palestinskih, ali i propalestinskih internetskih naloga. Novinare cenzurišu i njihovi sadržaji se neosnovano uklanjaju ako imaju veze s Palestinom. U isto vrijeme, hebrejski sadržaji, posebno govor mržnje, huškački sadržaji i otvoreni pozivi na nasilje ostaju netaknuti na platformi Meta jednostavno zato što ona ne posjeduje ‘klasifikatore’, odnosno AI algoritme za otkrivanje i automatsko uklanjanje takvih sadržaja na hebrejskom jeziku, koji krše standarde njihove internetske zajednice.

• Nije riječ samo o platformi Meta. Poznat je slučaj da izraelsko vodstvo plaća rezultate Google pretrage. Kada ukucamo ‘ICJ Hague’ u Google pretraživač, rezultate na samom vrhu sponzoriše izraelska vlada. Tako informacije koje dobijamo idu njima u prilog. Vlada Izraela, također, plaća i YouTube, koji je u vlasništvu Googlea, da smanji antiratni sadržaj i promoviše proizraelske narative. Zapadna javnost tako ne može vidjeti snimke masakara djece i civila u Gazi. Svjedoci smo iste prakse na Facebooku i LinkedInu… Kako ovo utječe i oblikuje mišljenje javnosti o ratu u Gazi, da i ne spominjemo utjecaj na živote civila izloženih bombardovanju?

– Zaista postoji i rat informacijama i narativima. Na to ukazuje činjenica da su izraelske vlasti uložile milione američkih dolara u ciljane reklame, koje se mogu vidjeti, ne samo na YouTubeu i društvenim mrežama nego i u videoigricama. Vidjela sam te oglase na Duolingou, aplikaciji za učenje jezika. Dakle, riječ je o prilično agresivnoj PR kampanji. Osim toga, činjenica je da su izraelske vlasti ciljano bombardovale telekomunikacijsku i internetsku infrastrukturu u Pojasu Gaze, što je dovelo do uništenja infrastrukture vitalne u ratnim prilikama.  Ili su, recimo, ograničile pristup gorivu pa istinski ispaštaju palestinski dobavljači usluga interneta i mobilni operateri, koji prestaju s radom zbog nemogućnosti pružanja usluga korisnicima u Pojasu Gaze.

Znamo da je u ovom području 12 od 19 dobavljača internetskih usluga potpuno prestalo s radom. Činjenica je, također, da se poigravaju sa sporadičnim i nepouzdanim pristupom internetu i telekomunikacijama. Čine to samo da bi kontrolisali protok informacija iz Pojasa Gaze i spriječili objave onih koji dijele sadržaj o realnom stanju na terenu te bilježe ratne zločine,  zločine protiv čovječnosti i kršenja ljudskih prava. Znamo koliko su ovakvi sadržaji važni za naknadno dokazivanje odgovornosti. Imamo primjer saslušanja pred Međunarodnim sudom pravde po južnoafričkoj prijavi protiv Izraela za genocid izvršen u Pojasu Gaze.

Dakle, riječ je o kombinovanoj agresivnoj PR kampanji, koja bi trebala utjecati na svjetsko javno mnijenje, prikriti činjenice i tragove zločina počinjenih u Pojasu Gaze. Naravno, činjenica je da, to što kompanije udovoljavaju zahtjevima Izraelske vlade za uklanjanje sadržaja te preduzimaju vlastite mjere, odlučujući se na diskriminatorno i netransparentno moderiranje sadržaja, korisnicima učinkovito onemogućava pristup informacijama. Osim toga, sprečava ih da potpuno svjesno i sigurno ostvare pravo na slobodu izražavanja.

• Ovo nije prvi put da se događa nešto slično. Sjetimo se slučajeva Mijanmara i Etiopije. Postoji li za ovo pravni lijek ili neka vrsta propisa? Jer, kako ste već kazali, velike tehnološke kompanije prodaju  ili stavljaju na raspolaganje svoje platforme bogatoj zemlji, koja se pred Međunarodnim sudom pravde nalazi pod optužbom za genocid.

– Kompanijama ne bi trebalo dopustiti da same odlučuju ili biraju prilike u kojima će poštovati ljudska prava samo onda kada im to finansijski ili politički odgovara. Vlasnice društvenih mreža već se deceniju ponašaju nepromišljeno i izrabljivački, zapostavljaju marginalizovane i kroz historiju potlačene zajednice i korisnike, kao u slučaju Palestine, Etiopije ili Mijanmara. Ali, sada znamo da ovakva samouprava ne funkcioniše, da platforme ne mogu kreirati vlastita pravila i primjenjivati ih samo kada je to njima prihvatljivo. Dakle, moramo osigurati obaveznu transparentnost.

Kompanije moraju transparentno uklanjati sadržaj, kako bi korisnici znali zašto su takve mjere preduzete protiv njih. Mora postojati transparentnost u samim pravilima i načinu njihove primjene te alatima koje kompanije koriste za detektovanje i uklanjanje  sadržaja. Ovdje govorimo o algoritamskoj transparentnosti i onim algoritmima koji više-manje oblikuju online građanski prostor, a zapravo su ‘crna kutija’. Ne znamo kako funkcionišu i jesu li precizni. Informacije koje ponekad procure govore nam da nisu dovoljno razrađene, naročito kad je riječ o jezicima kao što je arapski. Ne bi me iznenadilo da je to slučaj i s bosanskim i drugim jezicima, odnosno svim osim engleskog.

Meta ne bi trebala sama preduzimati mjere i donositi ‘ad hoc’ odluke o tome hoće li u određenim slučajevima napraviti izuzetke, kako bi uklonila sadržaj ili omogućila ljudima da slobodno govore. Trebala bi se voditi ljudskim pravima i potencijalnim utjecajem svojih odluka na zajednice. To je uglavnom rađeno na dobrovoljnoj osnovi. Platforme nisu ispunile zadatak poštivanja ljudskih prava, što bi trebalo biti propisano zakonom. Ipak, treba napomenuti da zakoni ponekad mogu biti zloupotrijebljeni radi ostvarenja istog cilja, odnosno obavezivanja kompanija da uklone nezakonit sadržaj u veoma kratkom i precizno definisanom vremenskom okviru.  To ih tjera da uklone što više sadržaja i izbjegnu odgovornost. Dakle, moramo vješto održavati delikatnu  ravnotežu kako bismo osigurali da platforme budu pozvane na  odgovornost, a da ih istovremeno ne zloupotrijebe vlade koje žele kontrolisati informacije i online govore na tim platformama.

• U odsustvu takvih zakona i propisa postoji nešto što je Access Now nazvao izraelskom digitalnom okupacijom Palestine. Ali, ona utječe na online korisnike širom svijeta i svakoga ko iskaže solidarnost s Palestinom. Kako opisujete taj fenomen?

– Tako je. U ovom trenutku vidimo različite nivoe cenzure. Kad govorimo o digitalnoj okupaciji Palestine, onda govorimo o činjenici da Izrael  kontroliše IKT infrastrukturu na okupiranim teritorijama. Kao što sam rekla, to im omogućuje isključivanje interneta i prekid dotoka  informacija, što su uradili najmanje 10 puta u Pojasu Gaze. Njegovi stanovnici su i prije rata imali pristup samo 2G mobilnoj mreži, dok je ostatak svijeta prešao na 5G mobilne mreže. 2G mreže nisu samo spore i nepouzdane, nego i nesigurne i omogućavaju lakše presretanje komunikacija, odnosno lakši nadzor ljudi u Pojasu Gaze.

To se može reći i za Zapadnu obalu, gdje je 2018. uvedena 3G mreža. Dakle, postoji taj aspekt, kao i činjenica da izraelske vlasti veoma pomno prate šta Palestinci rade i govore na društvenim medijima. Godine 2016. formirali su tzv. cyber jedinicu, čiji je zadatak praćenje i podnošenje zahtjeva za uklanjanje sadržaja s društvenih mreža. Tu su i distopijske tehnologije koje se upotrebljavaju u te svrhe, poput prediktivnih nadzornih sistema, koji omogućavaju izraelskim vlastima da prate šta ljudi govore i rade na internetu, zbog čega ih onda hapse. Stotine Palestinaca uhapšene su od 2015. kao rezultat izraelskih restrikcija  nad online građanskim prostorom. Nakon napada 7. oktobra, vidimo ubrzanje i intenziviranje digitalnog autoritarizma, gdje se svaki izraz podrške Palestinaca,  naročito onih koji su državljani Izraela, kažnjava pritvorom, ispitivanjem, pozivima sigurnosnih agencija, otkazom na poslu ili na univerzitetu.

Sada Izrael zaustavlja  ljude na ulicama u Istočnom Jerusalemu i širom Zapadne obale, posebno na vojnim kontrolnim punktovima, i pregleda uređaje ljudi. Ako otkriju da imate Telegram ili da pratite određeni propalestinski profil, mogli biste biti proizvoljno  zadržani, a u nekim slučajevima dokumentovali smo da su ljudi bili pretučeni i fizički napadnuti, kao rezultat tih kontrola.  Dakle, to je ono što podrazumijevamo pod digitalnom okupacijom koju Izrael pokušava nametnuti i kontrolisati informacije koje se dijele na internetu, primjenom  različitih mehanizama koje sam upravo navela. Istovremeno, to utječe na raspravu na globalnom nivou, posebno kada su uključeni korporativni akteri, kao što su kompanije vlasnice društvenih mreža, koje slušaju pozive i pristaju na pritisak izraelske vlade da uklone što je više moguće sadržaja.

• Šta treba učiniti da bi se prekinula ta informacijska opsada, i, što je najvažnije, ko treba to uraditi?

– Mislim da mnogo toga treba uraditi. Kao prvo, treba obustaviti isključivanje interneta. To je odavno prepoznato kao kršenje ljudskih prava i međunarodnog prava, ali zajedno s drugim zločinima koje vidimo u Gazi iz dana u dan, koji prolaze potpuno nekažnjeno, o ovoj ratnoj taktici se šuti.  Pristup internetu ne bi trebao biti korišten kao oružje u vrijeme rata. On je ključan i može biti pitanje života i smrti, posebno za ljude u Gazi koji ne mogu kontaktirati hitnu pomoć i civilnu zaštitu, te ne mogu dobiti pomoć koju hitno trebaju i zaslužuju. Mislim da je sada, ali i dugoročno, važno da Palestinci konačno dobiju pristup i budu u mogućnosti izgraditi vlastitu nezavisnu IKT infrastrukturu koja će im omogućavati dijeljenje i pristup informacijama na što slobodniji i sigurniji način.

Postoji obaveza društvenih mreža i privatnih subjekata da spriječe zločin genocida, pozabave se širenjem dezinformacija, ratne propagande, dehumanizacije i genocidne retorike koji se zagovaraju na njihovim platformama, a do sada se ovime nije bavilo na ozbiljan način. Naravno, države gdje se nalaze sjedišta tih kompanija imaju ulogu osigurati da one ispunjavaju svoje obaveze.

Civilno društvo treba nastaviti dokumentovati kršenja ljudskih prava kako bi se osiguralo  postojanje odgovornosti u budućnosti. Želim napomenuti još nešto kad je riječ o cenzuri.

Smatram da kompanije moraju osigurati da sadržaj koji uklone bude sačuvan zbog njegove dokazne vrijednosti. Kao što sam rekla, već smo vidjeli da je na Međunarodnom sudu pravde takav sadržaj bio ključan za pružanje dokaza, a oni su nam potrebni za utvrđivanje odgovornosti u budućnosti.