Kina koristi prijateljske medije i diplomate da ‘ispričaju priču o Xinjiangu’

Piše: Frederik Kelter

Albansko-kanadski historičar i novinar Olsi Jazexhi vjerovao je početkom 2019. da su izvještaji o kršenjima ljudskih prava u Ujgurskoj autonomnoj regiji Xinjiang (Xinjiang) u zapadnoj Kini laž.

Svjedočenja ljudi koji su pobjegli s tog područja, kao i izvještaji organizacija za ljudska prava, prikazivali su sliku kršenja ljudskih prava koja su počinjena u masovnim razmjerama. Muslimanske manjine u Xinjiangu – od kojih većinu čine Ujguri koji govore turkijski jezik – navodno su bile lišene temeljnih sloboda, njihova kulturna i vjerska baština je uništavana, a najmanje milion njih je deportirano u ogromnu mrežu logora za pritvor.

Međunarodna zajednica je to primijetila, a Ujedinjeni narodi izrazili su svoju zabrinutost.

Ali Jazexhi nije bio uvjeren.

“Bio sam siguran da su priče bile šema koju su iskonstruirali SAD i Zapad kako bi diskreditirali Kinu i skrenuli pažnju s vlastitih kršenja ljudskih prava muslimana”, rekao je za Al Jazeeru.

Sama kineska vlada oštro je odbacila optužbe, priznajući postojanje kampova, ali ih opisujući kao centre za obuku stručnih vještina potrebnih za borbu protiv navodnog ekstremizma.

Kako bi se lično uvjerio u istinu, Jazexhi je kontaktirao kinesku ambasadu u Tirani u vezi s posjetom Xinjiangu. Ubrzo je pozvan da se pridruži medijskoj turneji za strane novinare uglavnom iz muslimanskih zemalja, a početkom augusta 2019. bio je u avionu za Kinu.

“Otišao sam braniti kinesku vladu”, prisjetio se.

Ali brzo je otkrio da je odbrana kineskog narativa daleko teži zadatak nego što je očekivao.

U prvih nekoliko dana u Xinjiangu, on i drugi strani novinari morali su proći niz predavanja kineskih dužnosnika o historiji regije i njenih ljudi.

“Predstavljali su autohtono stanovništvo Xinjianga kao imigrante, a islam kao religiju koja je strana regiji”, rekao je Jazexhi. “To nije tačno”.

Njegovo razočaranje se nastavilo kada su njega i druge novinare njihovi kineski domaćini odveli u jedan od takozvanih centara za strukovno osposobljavanje izvan regionalne prijestolnice Urumqija.

“Rekli su da je to poput škole, ali je očito bilo mjesto visoke sigurnosti usred pustinje”, rekao je Jazexhi.

“Također su nam rekli da ljudima koji tamo borave nije dopušteno da odu, tako da to očito nije bila škola, već zatvor, a ljudi tamo nisu bili učenici, već zatvorenici.”

Nakon što su ušli u kompleks, Jazexhi je imao priliku komunicirati s nekoliko Ujgura i brzo je postalo jasno da oni nisu “teroristi” ili “ekstremisti” za koje je tvrdio Peking.

“Razgovarao sam s ljudima koji su tamo odvedeni samo zbog prakticiranja islama, na primjer sklapanjem vjerskog braka, molitvom u javnosti ili nošenjem marame”, rekao je.

“Jedna od njih mi je rekla da više nije muslimanka i da sada vjeruje u nauku i kineskog predsjednika Xi Jinpinga.”

Jazexhi se suočio s kineskim dužnosnicima koji su bili u pratnji.

“Rekao sam im da je to što rade jako pogrešno”, rekao je Jazexhi.

Interakcija je dovela do svađe između Jazexhija i nekih kineskih domaćina.

Kada je konačno napustio Xinjiang, bio je duboko šokiran.

Mislio je da će razotkriti zapadne laži, ali je umjesto toga svjedočio ugnjetavanju velikih razmjera.

“Ono što sam vidio bio je pokušaj iskorjenjivanja islama iz Xinjianga”, rekao je.

‘Agenda Zapada’

Od Jazexhijeve posjete, Vijeće za ljudska prava UN-a utvrdilo je da kineska ograničavanja i uskraćivanja u Xinjiangu mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti.

Američka vlada, kao i zakonodavci u Australiji, Kanadi, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu označili su genocidom kinesko postupanje s Ujgurima i drugim muslimanima koji govore turkijski jezik u toj regiji. U međuvremenu je nekoliko zemalja uvelo ekonomska ograničenja na robu iz Xinjianga kao odgovor na dokaze o prisilnom radu u regiji.

Usred kritika, Peking je nastavio dogovarati posjete Xinjiangu – prvenstveno za diplomate i novinare iz muslimanskih zemalja.

Kineski mediji izvijestili su o najmanje pet takvih medijskih turneja koje su se održale 2023, a posjete Xinjiangu također su organizirane za strane diplomate i islamske učenjake.

Moiz Farooq, koji je izvršni urednik Daily Ittehad Media Groupa i Pakistan Economic Neta, posjetio je Xinjiang sredinom decembra u sklopu izaslanstva predstavnika medija iz Pakistana.

Slično kao Jazexhi 2019, Farooq je otišao u Xinjiang s namjerom da se lično uvjeri da priče koje je čuo nisu istinite.

“Postoji mnogo propagande o Xinjiangu i želio sam tome svjedočiti vlastitim očima”, rekao je Farooq za Al Jazeeru.

Za razliku od Jazexhija, Farooq je napustio Xinjiang impresioniran nivoom razvoja regije i uvjerio se da lokalni muslimani uglavnom žive slobodnim i zadovoljnim životom.

“Mogao sam razgovarati s koliko god sam različitih ljudi htio na bazarima i u restoranima o njihovom životnom standardu, a ja, zajedno s ostatkom delegacije, bio sam potpuno bez ikakvog ograničenja”, rekao je.

“Tamo sam vidio muslimane koji su slobodno uživali u svojoj vjeri i koji su prakticirali svoju vjeru.”

Farooq ne vjeruje da su svjedočenja i izvještaji organizacija za ljudska prava i tijela UN-a koji detaljno opisuju kršenja ljudskih prava u Xinjiangu tačni.

“Namjera Zapada je prikazati najgore od Xinjianga i sada znam da te priče nisu istinite jer sam vidio kako sretno oni (muslimani u Xinjiangu) žive”, rekao je.

Naz Parveen je direktorica Instituta Kineski prozor u Peshawaru, u Pakistanu, i bila je na istoj turneji kao i Farooq. I nju je impresionirao prosperitet koji je primijetila u Xinjiangu.

Ponavljajući Pekingovu karakterizaciju situacije, Parveen vjeruje da se ono što se naziva kršenjem ljudskih prava u Xinjiangu može tačnije opisati kao operacije provođenja zakona usmjerene na vjerski ekstremizam.

Za Parveen, putovanje je učvrstilo te stavove.

“Posjetili smo bazare i džamije i vidjeli smo ljude kako se mole i kako ih podučavaju imami”, rekla je za Al Jazeeru

“Gdje god da smo išli, vidjeli smo da ljudi žive normalnim životom, mirnim i zadovoljnim životom, tako da se užasne stvari koje sam čitala o Xinjiangu nisu poklapale s onim što sam vidjela.”

Tokom drugog obilaska Xinjianga u septembru, kineska državna televizija CGTN citirala je kolumnistu i filipinskog političara Mussolinija Sinsuata Lidasana koji je hvalio kineske “antiterorističke” mjere u Xinjiangu.

Na istoj turneji, Donovana Ralpha Martina, koji je urednik Daily Scrum Newsa u Kanadi, također je citirao CGTN-a da je rekao da “apsolutno postoji vjerska sloboda u Xinjiangu, i svako ko to ne kaže je neznalica”.

Lidasan i Martin nisu odgovorili na zahtjeve Al Jazeere za intervju.

Osporavanje narativa

Još od 2020, kineski predsjednik Xi Jinping pozvao je na “pričanje priče o Xinjiangu” i “samouvjereno propagiranje izvrsne društvene stabilnosti Xinjianga”.

Kanadsko-ujgurska aktivistica Rukiye Turdush medijske turneje vidi kao integralni dio te misije.

“On želi promijeniti narativ o Xinjiangu”, rekla je za Al Jazeeru.

Henryk Szadziewski je viši istraživač u nevladinoj organizaciji Uyghur Human Rights Project. Kaže da su medijske turneje, poput onih u Xinjiangu, uobičajena taktika zemalja koje imaju šta da sakriju.

“Svrha je proturječiti kritici stanja ljudskih prava navodeći druge da ojačaju vaš narativ koji onda dobija veću vjerodostojnost”, rekao je za Al Jazeeru.

“U praksi, ako vam, primjera radi, žele pokazati da Ujguri imaju slobodu prakticiranja vjere i izražavanja, onda vas obično odvedu u džamiju Id Kah u Kašgaru, a ljudi s kojima razgovarate često su pažljivo odabrani i ne mogu se suprotstaviti državnoj verziji Ujgura.”

Pakistanska delegacija kojoj su se pridružili Farooq i Parveen posjetila je džamiju Id Kah.

Što se tiče spontanijih susreta s Ujgurima na takvim putovanjima, Turdush ne pridaje puno vjerodostojnosti zaključcima do kojih su došli strani novinari na temelju razgovora s Ujgurima koji godinama žive u okruženju straha i podvrgnuti su velikom nadzoru, kao i državnoj propagandi.

“Nekolicina Ujgura i drugih turkijskih naroda u Xinjiangu nemaju puno izbora osim šutjeti ili ponavljati kinesku propagandu”, rekla je.

Australski novinari na medijskoj turneji u septembru su izvijestili da su razgovarali s prodavačem suvenira kojeg im njihovi vodiči nisu dali. Prodavač je rekao da je proveo neko vrijeme u logoru, ali kada su novinari počeli postavljati dodatna pitanja, iznenada se pojavila osoba koja je počela snimati prodavačeve odgovore.

Čak je i bivša šefica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet smatrala da je njena dugo odgađana posjeta pažljivo koreografirana. Ali njen konačni izvještaj, objavljeno nekoliko trenutaka prije nego što je napustila ured, pokazao je da je Kina vjerovatno počinila “zločine protiv čovječnosti” u Xinjiangu.

Međutim, posljednjih godina bilo je znakova da su neke od sigurnosnih mjera u Xinjiangu ublažene, prema Mayi Wang, pomoćnici direktora za Aziju u Human Rights Watchu.

Pritvorski logori su zatvoreni, a policijski kontrolni punktovi su uklonjeni.

Umjesto toga, navodno je širom regije uspostavljena ogromna mreža sofisticiranih sigurnosnih kamera za prepoznavanje lica, dok su ljudi koji su prethodno bili zatvoreni u logorima prebačeni u neprovidni kineski zatvorski sistem.

U isto vrijeme, informacije koje ulaze i izlaze iz Xinjianga ostaju strogo kontrolirane, dok se stanovnici Xinjianga kažnjavaju za neovlašteni kontakt s ljudima izvan Kine.

“Genocid se i dalje događa, ali sada je samo mnogo prikriveniji”, rekla je Turdush.

Uprkos kontroverzama u vezi s organiziranim obilascima, i Turdush i Jazexhi vjeruju da bi strani novinari i dužnosnici trebali nastaviti posjećivati Xinjiang sve dok dovode u pitanje narative koji im se iznose.

“Trebali bi otići”, rekao je Jazexhi.

“I trebali bi govoriti istinu o onome što vide u Xinjiangu i onome što ne vide.”