Kako pronaći političku volju da se riješi problem korupcije

Korupcija u Bosni i Hercegovini je identifikovana kao jedan od najvećih problema, prema rezultatima istraživanja javnog mišljenja koje je provela nevladina organizacija Transparency International BiH. To istraživanje je pružilo uvid u percepciju o ključnim pitanjima koja muče bh. građane, a rezultati su pokazali da čak trećina stanovnika ove zemlje smatra korupciju jednim od ključnih izazova s kojima se suočava društvo.

Prema tom istraživanju, na prvom mjestu su niske plate koje kao ključni problem vidi 37,2 posto ispitanih građana; na drugom mjestu problema sa kojima se svakodnevno suočavaju građani Bosne i Hercegovine je odlazak iz zemlje (34,6 posto), dok je spomenuta korupcija na trećem mjestu (34,2 posto). S druge strane, nacionalna pitanja predstavljaju jednu od najmanje bitnih tema kojoj tek 5,2 posto ispitanika pridaje značaj.

U Fondu otvoreno društvo Bosne i Hercegovine ističu da, bez obzira na povremena istraživanja javnog mišljenja o korupciji, svi strateški izvještaji o Bosni i Hercegovini – od izvještaja Evropske komisije, preko izvještaja američke, njemačke i drugih administracija, do izvještaja relevantnih međunarodnih i lokalnih organizacija civilnog društva – podvlače široko rasprostranjenu sistemsku korupciju u cijeloj zemlji.

„Bosnu i Hercegovinu karakterišu neadekvatan ili nepostojeći zakonodavni antikorupcijski okvir, nezainteresovanost zakonodavne i izvršne vlasti za sprečavanje ili smanjenje korupcije, nespremnost sudske vlasti za procesuiranje korupcije, nekapacitirane ili kontrolisane antikorupcijske institucije te apatični građani koji se pale svake druge godine početkom oktobra“, pojašnjava Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH.

Dodaje kako je sve navedeno „idealan prostor za daljnji progres“ Bosne i Hercegovine na svim listama najkorumpiranijih država svijeta.

Korumpiranost nosilaca promjena

Ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da pokazatelji iz ovog istraživanja, odnosno stavovi koji su njime obuhvaćeni, ukazuju na to da su, iako se korupcija nalazi na trećem mjestu, prve dvije stavke dobrim dijelom uzrokovane upravo samim problemom korupcije. Prema njegovom mišljenju, bh. društvo je na neki način potpuno unakaženo korupcijom.

“Utjecaj korupcije je ogroman i samim tim bi se bilo kakvim promjenama u smislu poboljšanja, moglo unaprijediti puno toga, jer korupcija je prisutna prije svega u politici i u vezama sa politikom, a sve se onda širi i na ekonomiju, jer ako putem korupcijskih aktivnosti neka kompanija koja to nije ničim zaslužila dobiva javne poslove na javnim pozivima, tenderima i javnim nabavkama, to onda potpuno iskrivljuje stanje u ekonomiji”, pojašnjava Gavran.

Na pitanje da li se šta može promijeniti o tom pitanju, Gavran ističe da može, ali je to složen problem jer je riječ o začaranom krugu te da promjene koje su neophodne trebaju donijeti vladajuće strukture koje su dobrim dijelom korumpirane.

“Mjere i propise treba da donesu i provedu ljudi koji su i sami dobrim dijelom korumpirani. Iz tog ugla se sve čini kao začarani krug koji bi dijelom moglo da poboljša nezavisnost sudstva, ali njega nemamo. Čak imamo slučajeve da ti kadrovi, nažalost, često budu povezani sa politikom i sa tim nekim lobijima. Čak i kada formiramo tijela koja u svom nazivu imaju borbu protiv korupcije, vrlo je upitno da li su ljudi koji su tu postavljeni i same procedure imenovanja čelnih ljudi tih tijela bile, ustvari, dovoljno transparentne i nezavisne, u smislu da nema rizika od korupcije i da li su ljudi koji vode ta tijela potpuno odvojeni od politike ili nisu”.

Zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH Zlatko Miletić i dugogodišnji direktor Uprave policije Federacije BiH smatra da je ključni problem zašto se takvo stanje održava decenijama, to što domaće agencije za provođenje zakona u čijoj nadležnosti je i borba protiv korupcije, ne rade svoj posao u skladu sa zakonom. Ne rade ga iz tog razloga što rukovodioci tih organa za svoj rad ne odgovaraju nikome, ili su pod direktnim, negativnim utjecajem političkih partija u Bosni i Hercegovini.

“Zato nema dovoljnog broja kvalitetnih prijava, zato Tužilaštvo nema dovoljan broj optužnica i u konačnici zato nema dovoljnog broja presuđenih predmeta u ovoj oblasti. To stanje, nažalost, traje i ono je u padu od perioda 2006-2008, a do tad smo išli uzlaznom putanjom. U državnom parlamentu imate najmanije tri komisije koje bi trebale da se bave tim pitanjima. Ima posebna komisija koja se bavi samo korupcijom, imate komisiju za odbranu i sigurnost koja bi trebala da kontroliše rad tih nadležnih agencija koje se bave tim pitanjima, imate još neke druge mehanizme, da ne govorim o Vijeću ministara BiH”, kaže Miletić.

Dodaje kako najveći problem predstavlja to kako natjerati rukovoditelje policijskih i drugih agencija za provođenje zakona kojih, kaže, ima desetak koji se bave tom oblašću, da počnu konačno da rade svoj posao.

(Ne) isplati se biti koruptivan

Osnov sprečavanja i suzbijanja korupcije u svim pravnim državama jeste činjenje korupcije neisplativom, smatra Miraščija. Mehanizmi su, kaže, poznati – od zakonskog okvira koji definiše preciznije i sveobuhvatnije moguća korupcijska ponašanja i predviđa drakonsko sankcionisanje neprihvatljivih ponašanja, preko oslobođenih i posvećenih antikorupcijskih institucija na svim nivoima vlasti, do aktivnog, nezavisnog i nepristranog pravosuđa.

„Međutim, u bh. političkoj zbilji apsurdno je očekivati da će političke elite raditi protiv sebe i svoje budućnosti i usvojiti adekvatne krivične zakone, kao i zakone o sukobu interesa, finansiranju političkih partija, javnim nabavkama, slobodi pristupa informacijama, VSTV-u, sudovima, zaštiti prijavitelja korupcije… te osloboditi vlastitog uticaja zakonodavne, izvršne i sudske organe vlasti. Ipak, ohrabrujući su signali iz EU-a i posebno pojedinih država članica da neće biti popuštanja niti oslobađanja obaveza BiH u sektorima kao što su vladavina prava i borba protiv korupcije, posebno tzv. visoke korupcije.“

Optimističan je i smatra da će se stvari u narednom periodu, ipak, mijenjati na bolje iz razloga što je neodrživa situacija da se u državi koja je kandidat za EU godišnje kradu stotine miliona konvertibilnih maraka samo putem javnih nabavki te da se godišnje procesuira 18 slučajeva visoke korupcije i donese pet pravosnažnih presuda, od čega dvije oslobađajuće.

„Ili da su od 192 osuđujuće presude za sve slučajeve korupcijskih djela u cijeloj Bosni i Hercegovini 132 uslovne osude. Ili da parlamentarci i izvršni organi vlasti uopšte ne uzimaju u obzir nalaze i preporuke nezavisnih tijela, kao što su državne revizorske institucije i da imamo najbogatije i najplaćenije političke elite u regionu i EU. Evropa jednostavno ne može ulagati niti pomagati korumpiranu državu. Alternativa je odustajanje Evrope od Bosne i Hercegovine, što bi sigurno dovelo do još lošije socioekonomske situacije u državi i sigurno drugačije reakcije građana od aktuelne, a tada ne bih volio biti političar u BiH“, poručuje Miraščija.

Pooštriti zakone i natjerati odgovorne

Političke stranke i sistemi su toliko uvezani da se promjenom vlasti ništa značajnije ne mijenja, smatra Gavran. Stiče se utisak da opozicija, kada kritikuje vlast, u stvari kritikuje to što oni nisu u prilici da rade ono isto što ta vlast radili, dodaje.

“A kada dođu na vlast, onda ponovno krene zapošljavanje njihovih prijatelja, rodbine, članova stranaka, davanje poslova ‘njihovim’ kompanijama, saradnicima, namještanje javnih nabavki, itd. Odnosno, mijenjaju se akteri i benefitari, oni koji imaju najviše koristi, ali sistem korupcije funkcioniše mnogo efikasnije i konstantnije nego što funkcioniše pravni sistemi generalno. Imali smo situaciju da praktično nijedan državni tužilac nije normalnim putem završio mandat, a da je i dalje korupcija prisutna. Ili je to konstanta da slučajevi korupcije, ako se uopšte i pojave u pravnom procesu, nakon višegodišnjih sudskih razvlačenja, na kraju budu ili oslobađajuće presude ili su to neke simbolične kazne”.

Dodaje kako se iz navedenog mogu izvući samo dva moguća zaključka: jedan je da u pravosuđu postoji korupcija, a drugi da postoji tolika nesposobnost i sljepilo te da je problem što i tu rade pogrešni ljudi.

Zastupnik Miletić smatra da je neophodno promijeniti zakonodavno-pravnu regulativu i pooštriti zakone kada je riječ o korupciji, posebno za osobe koje se bave istraživanjem korupcije jer u Bosni i Hercegovini je “veći problem kad neko iz organa za istraživanje prikrije neko djelo korupcije, nego to što je neko uradio koruptivno djelo, te zbog toga država i ne može da napreduje”.

“U krivičnom zakonu bi trebalo tri puta veće kazne da budu za te koji provode zakon, nego za ove koji ga krše. E sad, u smislu kaznenih odredbi, one su uredu, one se nalaze u poglavlju 19. Krivičnog zakona, a to je nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja, itd. Dakle, postoji dovoljan prostor za rad, ali je problem što niko ne radi ništa o tom pitanju. Ako zaista nešto u tom kontekstu hoćemo da napravimo, odgovornost je prvenstveno na Tužilaštvu i policijskim agencijama kojih u Bosni i Hercegovini ima 14, ali je potrebna dobra volja, ako hoćete i politička volja”, zaključuje Miletić.