‘Otima’ li nam vještačka inteligencija poslove?

Napredak tehnologije vještačke inteligencije i njen utjecaj na živote ljudi od “krvi i mesa” vjerovatno ne dotiče samo one koji “žive u kamenom dobu”. I dok se prije uglavnom u širem diskursu govorilo o njenoj “zloslutnoj” budućnost gdje bi, valjda, trebala porobiti ili čak iskorijeniti ljude, sve više se, s razlogom, govori o njenom utjecaju na radna mjesta širom svijeta.

Čak je i Sam Altman, suosnivač i čelnik OpenAI-ja, čija “generativna” vještačka inteligencija ChatGPT od kraja 2022. privlači pažnju javnosti, kazao: “Veliki broj ljudi koji rade na razvoju vještačke inteligencije se pretvaraju da će ona donijeti samo dobro; da će biti samo dodatak; da niko nikada neće biti zamijenjen”. Ali, naglasio je, “radna mjesta će definitivno nestati”.

Njegove prognoze očito nisu bezrazložno “crne”, s obzirom na to da je i istraživanje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) pokazalo da bi vještačka inteligencija mogla utjecati na 60 posto radnih mjesta u razvijenim ekonomijama.

Prema studiji MMF-a, utjecaj će za otprilike polovinu tih radnih mjesta vjerovatno biti pozitivan i bit će vidljiv u poboljšanoj produktivnosti. U drugoj polovini AI bi mogao preuzeti zadatke koje trenutno obavljaju ljudi, što bi moglo značiti manje dostupnih poslova i niže plate, dodaje se.

S druge strane, manja razvijenost AI-ja znači i manju prijetnju, bar privremeno, po radna mjesta.

Prednost manje razvijenosti

U zemljama s niskim dohotkom vještačka inteligencija mogla bi, prema procjeni MMF-a, promijeniti 26 posto poslova i najmanje 40 posto u zemljama u razvoju.

Postavlja se pitanje, čije mjesto će biti sigurno, a ko će “na biro za zapošljavanje”.

Ekonomski analitičar Igor Gavran navodi da su najugroženiji repetitivni poslovi koji ne zahtijevaju kreativnost i imaju ograničen raspon mogućih iznenađenja i promjena na koje treba reagirati, zatim oni koji ne zahtijevaju dugotrajno obrazovanje, a ističe da se već danas uspješno testiraju zamjene putem robota ili softvera kojim upravlja AI.

Kao primjer navodi da će razvoj autonomnih vozila sasvim izvjesno zamijeniti veliki broj poslova, a vremenom možda i sve poslove vezane za upravljanje vozilima svih vrsta, pa čak i letjelicama. Osim toga, kaže, blagajnici su sve manje potrebni i uglavnom se zamjenjuju automatiziranim blagajnama, sve veći dio plaćanja se obavlja online, elektronski, beskontaktno, u ugostiteljstvu i dostavi se sve više koriste roboti.

Osim toga, roboti u proizvodnji su odavno uobičajeni, a sada se sve više uvode i u procese pripreme hrane, čišćenja, održavanja, informiranja. Čak se eksperimentalno zamjenjuju i voditelji emisija hologramima, sve više pisanog sadržaja generira AI…

“Praktično nema te djelatnosti u kojoj AI ne može preuzeti dio posla, samo je razlika gdje će biti pomoć ljudima i zamjena za određene zadatke, a gdje će biti potpuna zamjena bez ikakve uloge ljudi u izvršenju poslova.”

Nova radna mjesta

S druge strane, nova radna mjesta se stvaraju u oblastima kodiranja, programiranja, kibernetike, visokotehnoloških kreativnih profesija gdje se razvija hardver i softver i dizajniraju i vještačka inteligencija i sama njena primjena.

“Međutim, to nisu poslovi koje svako može obavljati niti se lako i brzo za njih obrazovati. A pitanje je i koliko će ti novi poslovi dugo biti traženi, a kada će i njih zamjenjivati AI, odnosno ‘sam sebe unapređivati’. Ukupno gledano, neminovno će se više poslova i radnih mjesta zamjenjivati nego kreirati”, kaže Gavran.

Benefit bi, međutim, mogao biti u tome što bi ljudi mogli imati više slobodnog vremena i time bi bilo više vremena za neke kreativne djelatnosti koje nisu na radnom mjestu, ovisno o tome kako se riješi pitanje osiguranja egzistencije za one čiji su poslovi zamijenjeni AI-jem, dodaje.

Kako prognozira MMF, naprednije zemlje su potencijalno ugroženije od sve veće implementacije AI-ja, što znači da bi zemlje koje umnogome kaskaju za Zapadom, poput Bosne i Hercegovine, ali i dobrog dijela ostatka regije, gdje je većina djelatnosti vezana za zanatstvo, ručni rad i trgovinu, mogle biti pošteđene gubitka radnih mjesta zbog ove tehnologije. Međutim, ta “pošteda” je vjerovatno kratkog daha.

Ručni rad i trgovina se sve više tehnološki unapređuju i AI preuzima i njih, kao i druge poslove koji u Bosni i Hercegovini i regiji postoje, kaže Gavran. Navodi da je taj tempo u BiH sporiji, i vjerovatno će te promjene i dalje kasniti za razvijenim zemljama, zbog toga što se zahtijevaju ulaganja koja naša tržišta još teško mogu opravdati, infrastrukturu koja se, također, sporo razvija i što još ima dovoljno radnika, iako se i u nekim oblastima ovdje pojavljuje manjak.

Gavran dugoročno očekuje isti trend i u okruženju, samo je pitanje koliko će kasniti, odnosno koliko brzo će se odvijati.

Sve to dovodi do pitanja šta se može učiniti da se smanji rizik od gubitka radnih mjesta ljudi nauštrb vještačke inteligencije i hoće li ljudi biti prisiljeni raditi samo fizičke poslove, odnosno one koje AI ne može zamijeniti, poput hitnih službi, službi spašavanja i slično?

Gavran je mišljenja da kapitalizam jednostavno nema rješenje ni odgovor na to pitanje jer podrazumijeva eksploataciju ljudi i praktično podrazumijeva da svako mora raditi za svoju egzistenciju i biti plaćen što je moguće manje, odnosno mora maksimizirati dobit poslodavaca. Eventualni gubitak posla i pronalaženje novog je, opet, isključivo problem pojedinaca.

“Takav sistem zamjene radnika AI-jem jedino ima perspektivu enormnog rasta dobiti poslodavaca i enorman rast nezaposlenosti onih koji ne mogu da pronađu nove poslove.”

Gavran napominje da je neozbiljno očekivati prekvalifikaciju nekog radnika na održavanju čistoće ili vozača kamiona na mjesto programera ili developera AI sistema.

Problem novca

Kada je riječ o budućnosti, u određenom trenutku može doći i do socijalnih nemira i ponavljanja nekih davnih iskustava kada su radnici razbijali mašine koje su ih zamjenjivale u vrijeme rane industrijske revolucije, dodaje.

“Naprotiv, u drugačijem sistemu u kojem novac nije smisao svega i gdje se razmišlja o dobrobiti ljudskog društva i svih građana, a ne poslodavaca/kapitalista, ovo pitanje ima vrlo jednostavno i pozitivno rješenje. Zašto bi uopšte svi oni čiji rad zamjenjuje AI morali neizostavno raditi nešto drugo? Zašto bi uopšte ljudi morali vječno raditi sadašnje poslove ako ih može zamijeniti AI i osloboditi im vrijeme za nešto drugo, kreativnije, za slobodniji fleksibilniji život gdje im egzistencija ne zavisi od plaće za rad koji obavljaju danas?”

Modeli kojima se eksperimentira, kao što su univerzalni dohodak (svi građani imaju osiguran dohodak dovoljan za normalan život bez obzira jesu li zaposleni ili ne), skraćenje radne sedmice i radnog vremena i slično mogu olakšati ovu tranziciju ka nekom mnogo ugodnijem ljudskom društvu gdje nismo eksploatirani i nismo robovi nečijeg profita u stalnom strahu za egzistenciju, već većinu poslova obavlja AI, roboti i tehnologija djeluje u našem interesu, kaže Gavran.

“Naravno da bi to podrazumijevalo suštinsku promjenu sistema i pristup koji se relativno lako može provesti u djelo u socijalizmu ili nekom modelu u kojem dominira javna ili državna svojina, a vrlo teško u kapitalizmu gdje se već povećanje poreza bogatima za jedan posto smatra nezamislivim.

A nemoguće je finansirati univerzalni dohodak i osigurati da svi dijele dobrobit razvoja tehnologije i AI-ja, ako se nastavi omogućavati maksimizacija profita privatnim vlasnicima kapitala.”

Ipak, u nekoj neposrednoj budućnosti, smatra Gavran, barem u razvijenim zemljama se koegzistencija radnika i vještačke inteligencije može privremeno održavati zbog manjka radne snage, odnosno ako se AI primarno uvodi u djelatnosti gdje radnika svakako nedostaje, pa se time ne stvara ogromna nova nezaposlenost.

“Zbog niskog nataliteta u mnogim razvijenim državama svakako već danas nedostaje toliko radnika da se ta radna mjesta i bez većih potresa privremeno mogu zamjenjivati AI-jem. U siromašnijim društvima, poput bosanskohercegovačkog, to je, također, u kratkom roku moguće, jer se zbog trenda iseljavanja stanovništva može stvoriti prostor za AI.

Ipak, dugoročno gledano, jednostavno sadašnji sistem i društvo zasnovano na novcu i profitu kao krovnim vrijednostima nemaju rješenje i bit će potrebne radikalne promjene ako se želi tehnološki napredak u funkciji razvoja i dobrobiti ljudskog društva, a ne pojedinaca”, napominje ekonomski analitičar Igor Gavran.