Nepalci koji se bore za Rusiju govore o užasu: ‘Samo želim kući’

Piše: Samik Kharel

Jednog jako hladnog jutra početkom januara, negdje u blizini grada Tokmak u ukrajinskoj regiji Zaporožje, Bimal Bhandari* počeo je riskantno putovanje kako bi dezertirao iz ruske vojske u kojoj je služio.

Tridesetdvogodišnji Nepalac bio je sa još jednim sunarodnjakom koji se također borio za Rusiju protiv Ukrajine.

Obojica su znala da bi bijeg od Rusa opasan zadatak, ali su zaključili da je rizik vrijedan toga, kad se odmjere njihovi izgledi da prežive kao vojnici u divljačkom ratu Moskve.

Bhandari je bio u kontaktu sa nepalskim agentom u Rusiji preko rođaka. Agent i još jedan krijumčar ljudima su obećali da mogu osmisliti plan bijega – za 3.000 dolara po osobi, dva nepalska vojnika će pobjeći.

Tri dana nakon što su Bhandari i njegov prijatelj podijelili svoju lokaciju, čovjek koji je govorio hindski došao je s vozačem i vozilom u cik zore, pokupio ih i ostavio na nepoznatom mjestu za koje su trgovci tvrdili da je blizu rusko-ukrajinske granice.

Bijeg po temperaturi of minus 19 stepeni Celzija

Čovjek je govorio da će ih vodiči čekati da im pomognu kada pređu na “drugu stranu”.

Bhandari i njegov prijatelj sedam sati su gazili kroz snijeg koji im je bio do koljena na temperaturi od minus 19 stepeni Celzija kako bi prešli 17 kilometara. Izgladnjeli i promrzli na kraju tog puta ponovo su pozvali agente, koji su rekli da čekaju 40 minuta da neko dođe po njih.

Prošla su tri sata prije nego što je vozilo stiglo. Unutra nije bilo spasilaca. Bila je to ruska granična patrola koja im je stavila lisice i uvela ih u vozilo. Zatvoreni su na jedan dan, oduzeti su im pasoši, a poslije je Bhandari odveden u zdravstvenu ustanovu zbog hipotermije.

“Bila nam je to jedna i jedina šansa da pobjegnemo iz ovog brutalnog rata i nismo uspjeli”, rekao je Al Jazeeri iz bolničke postelje.

“Ne želim se oporaviti, jer čim mi bude bolje, bit ću gurnut na prvu liniju.”

To je strah koji obuzima desetke, ako ne i stotine nepalskih porodica. Iako vlada Nepala nema tačan broj državljana te zemlje koji se bore kao plaćenici za Rusiju, neki analitičari vjeruju da bi ih moglo biti čak hiljadu. Najmanje 12 Nepalaca je ubijeno u borbama, a pet je Ukrajina zarobila.

Nepalska vlada diplomatski pregovara sa Rusijom o repatrijaciji svojih građana i tijela preminulih, a porodice civila koji su postali plaćenici gube strpljenje.

U utorak su porodice protestovale ispred ruske ambasade u Kathmanduu, zahtijevajući da se njihovi rođaci pošalju nazad, da se tijela poginulih vrate u domovinu, da se obustavi nova regrutacija i da se ponudi naknada za one koji su poginuli u borbama.

‘Snove zamijenio ratni pakao’

Daleko je to od nade i obećanja života u Evropi, koji je mnoge regrute privukao na stranu Moskve.

Atit Chettri, 25-godišnjak iz Surkheta u zapadnom Nepalu, sanjao je o životu u Evropi. Bio je fokusiran na Portugal. No, nije imao put do Evrope, sve do prošlog oktobra kada je na TikToku uočio video o regrutiranju Nepalaca za rusku vojsku i poslao poruku s upitom.

U roku od nekoliko minuta dobio je direktnu poruku od agenta sa detaljima za kontakt. Agent je tražio 9.000 dolara i obećao platu od oko 3.000 dolara mjesečno, uz povlastice i bonus, te rusko državljanstvo za njega, a kasnije i za njegovu porodicu.

Za Chettrija, koji je bio nezaposlen, to je izgledalo poput karte za bolji život. Prihvatio je ponudu. Četiri dana kasnije imao je rusku turističku vizu i kartu za Moskvu preko Dubaija za 21. oktobra 2023.

Bio je to Chettrijev prvi let u stranu zemlju.

“Agent me zamolio da ga nazovem ako budem imao problema s imigracijom. Vlasti su me zaustavile na neko vrijeme, ali su me pustile odmah nakon što sam nazvao svog agenta”, rekao je Chettri za Al Jazeeru iz Ostrikivke, sela blizu Tokmaka.

Bhandari, kojem je ponuđen sličan posao, odletio je u Rusiju 19. oktobra. Prije šest godina živio je u Kuvajtu, ali nikada nije uspio uštedjeti dovoljno da svoju porodicu izvuče iz siromaštva. Ono što je zaradio išlo je na otplatu kamata na kredite koje je uzeo da bi stigao u Kuvajt.

Frustriran, vratio se u Nepal i radio kao vozač kipera kada mu se ukazala prilika da se bori za Rusiju.

“Ekonomsko stanje moje porodice je bijedno pa sam mislio da bi ovo dovelo do napretka”, rekao je Bhandari.

Nije mogao odoljeti ponudi, poginuo u borbi

Sa agentima se povezao putem TikToka. Vodili su turističku agenciju ispred ruske ambasade u Katmanduu. Na putu za Moskvu preko Dubaija, Bhandari je rekao da je sreo oko 30 Nepalaca koji su čekali da se ukrcaju u avion da se pridruže ruskoj vojsci. Neki su putovali iz Katmandua, dok su drugi bili nepalski radnici migranti koji su već bili na Bliskom istoku .

Kad je sletio u Moskvu primio ga je lokalni agent, također Nepalac.

“Agent iz Kathmandua me je uputio da dam 1.200 dolara po dolasku. Odveo me na WC na aerodromu, a ja sam mu dao novac”, rekao je Bhandari.

Zatim je odveden u kamp za regrutaciju gdje je potpisao jednogodišnji ugovor da se bori kao vojnik.

Kao i Bhandari, 36-godišnji Bharat Shah nije mogao odoljeti ponudi. U Nepalu je prije odlaska u Dubai radio kao saobraćajni policajac, gdje je mjesečno zarađivao 2.400 dirhama (650 dolara). Kad su mu agenti ponudili 3.000 dolara mjesečno boreći se za Rusiju, pristao je.

“Puno puta sam mu rekao da ne ide u Rusiju. Rekao je da je to sjajna prilika da zaradi više novca i kasnije se ondje nastani sa svojom porodicom”, rekao je njegov otac Kul Bahadur Shah za Al Jazeeru telefonom iz Kailalije, u zapadnom Nepalu.

U početku se činilo da se ta “prilika” isplatila. Shah je poslao 250.000 nepalskih rupija (oko 1.900 dolara) kući, nakon što je otišao u Rusiju.

No, poginuo je u borbi 26. novembra. Kod kuće, njegova supruga sada mora sama brinuti o njihovom četverogodišnjem sinu i dvomjesečnoj kćerki koju nikada nije vidio.

‘Bili smo im kao štit’

Regruti kažu da su nisu prošli gotovo nikakvu obuku prije nego što su poslani u borbu. Dok su trgovci ljudima uvjeravali ove civile u potpuni, tromjesečni program obuke, oni su imali manje od mjesec borbenih vježbi u regiji Rostov u jugozapadnoj Rusiji koja graniči s Ukrajinom.

“Pištolj sam vidio samo iz daljine, nikad ga prije nisam držao u ruci”, rekao je Chettri za Al Jazeeru.

Još jedan vojnik, 34-godišnji Ratna Karki*, ozlijeđen je u borbi i trenutno se nalazi u bolnici. Prema Karkiju, oficiri u njegovoj jedinici uglavnom šalju nepalske, tadžikistanske i afganistanske borce na prvu liniju.

“Rusi su nam samo komandovali s leđa. Bili smo kao njihov štit”, rekao je za Al Jazeeru preko telefona.

Prije nego što je Bhandari raspoređen u svoj bataljon, mislio je da je dio rezervnih snaga Rusa, jer nije imao nikakve ratne vještine.

“Oni [ruski komandanti] su nas čak tjerali da idemo pregledavati neprijateljske teritorije što je vrlo zastrašujuće”, rekao je Bhandari.

“Ubio sam im mnogo, inače bi oni ubili mene”, rekao je.

“Moramo biti u pripravnosti, bilo kada tokom noći ili dana. Kad oni narede, trebamo ići na ratište”, rekao je Chettri.

“Bilo je dana kada smo provodili +cijelu noć u bunkeru.”

Za razliku od Bhandarija, koji je bio pritvoren tokom pokušaja bijega, Ram Chandra Shrestha je imao dovoljno sreće da pobjegne.

‘Veoma teško je pobjeći’

Shrestha, bivši pripadnik nepalske vojske, i trojica njegovih prijatelja, platili su po 2.000 dolara trgovcima ljudima da izađu iz Ukrajine i pređu granicu s Rusijom. Zatim je stigao u Moskvu, u decembru je otputovao u Kathmandu preko Delhija.

“Mnogo ih je više pokušalo pobjeći, ali nisu uspjeli. Sada su i Rusi pojačali oprez, pa je veoma teško pobjeći”, rekao je Shrestha za Al Jazeeru.

Za tri mjeseca rata, Bhandari nije niti jednom plaćen, dok je Chettri dobio manje od polovine obećanog.

Nepalski borci i njihove porodice pozivaju svoju vladu da uskoči kako bi se oni mogli vratiti u svoju zemlju.

“U redovnoj smo komunikaciji sa ruskom vladom i zatražili smo od njih listu nepalskih vojnika, kako bismo ih vratili u domovinu, kao i tijela poginulih”, rekao je Al Jazeeri Amrit Bahadur Rai, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova.

“Također smo ih pozvali da daju odštetu porodicama poginulih”.

Međutim, ruska vlada nije javno odgovorila niti na jedan od zahtjeva. Ruska ambasada u Katmanduu nije bila dostupna za komentar.

Kul Bahadur Shah je odustao od nade da će vratiti tijelo svog sina, ali još uvijek čeka odštetu.

“Njegovi prijatelji su rekli da ćemo dobiti kompenzaciju od najmanje 45.000 dolara, a da će njegova udovica i djeca dobiti boravišnu dozvolu, obrazovanje i državne privilegije od Rusije”, rekao je za Al Jazeeru.

A u Ukrajini, Bhandariju više nije bilo stalo do novca.

“Želim se vratiti kući”, rekao je.

“Kad razgovaram sa svojom porodicom, kažem da sam siguran, da se ne brinu.

“Ali ovo je užasno, mogao bih biti mrtav bilo kada.”

*Neka imena su promijenjena kako bi se zaštitio identitet pojedinaca zabrinutih za njihovu sigurnost.