Poglavar krimskih muslimana: Da smo imali autonomiju, ne bi bilo 2014.

Da su ukrajinske vlasti imale sluha i dozvolile nacionalno-teritorijalnu autonomiju Krima i Krimskih Tatara, ne bi se desila 2014. godina kada je Rusija anektirala ovaj ukrajinski poluotok, a što je bio početak desetogodišnje borbe koja je kulminirala u posljednje dvije godine otvorenom invazijom, govori Ajder Rustemov, poglavar Vjerske uprave muslimana Autonomne Republike Krim.

Za portal Al Jazeere Balkans, ukazuje kako je upravo početak ruske invazije februara 2022. godine bio početak oslobađanja Krimskog poluotoka, te kako misli da su čelnici iz Kijeva spoznali svoje greške kada je riječ o Krimskim Tatarima, autohtonom narodu Krima i Ukrajine.

• Krimski Tatari, muslimani sa Krima, ponovo su primorani napustiti svoje domove, džamije… Kakav je njihov trenutni status i životu?

– Već je više od 50.000 Krimskih Tatara primorano napustiti svoju domovinu. Ovaj broj se sve više povećava zbog ruske mobilizacije. Gotovo svi ovi muslimani su dio naše, ‘glavne’ Vjerske uprave. Općenito, danas imamo 22 zajednice u različitim regijama glavne teritorije Ukrajine. Nažalost, neki od njih se nalaze na privremeno okupiranim teritorijama Herson i Zaporožje.

Generalno, ljudi su živjeli i žive…

Tokom svih ovih godina, Krimski Tatari i muslimani na okupiranom Krimu su se uspjeli prilagoditi. Uzeli su nove pasoše, jer su morali (premda su to odgađali do posljednjeg trena), zato što onaj ko nema pasoša, nema ni primanja, penzije. Da ne govorim da bez pasoša morate svaki put, svaka tri mjeseca, tražiti dokumente za privremeni boravak.

Dodatno, u određenom trenu mnogi izgube nadu i iluzije da će se Ukrajina vratiti. Deset godina je dugo vremena.

• Kako komentirate odnose sa ukrajinskim vlastima? Mogu li uraditi više da pomognu, zaštite, ali i integriraju Krimske Tatare i općenito ukrajinske muslimane?

– Ovaj rat je počeo okupacijom Krima, domovine Krimskih Tatara. Da je Krimskim Tatarima bila dozvoljena nacionalno-teritorijalna autonomija i prilika da se preporode sa svojom rodnom zemljom, ne bi se desilo ono što se desilo 2014. godine. Hvala Bogu, vjerujem da su ukrajinske vlasti počele razumijevati gdje su griješili. Sama činjenica da je usvojen zakon o autohtonim narodima i da su Krimski Tatari prepoznati kao autohtoni narod Ukrajine je veliki uspjeh. Nadamo se kako će naredni korak biti promjena Ustava Ukrajine.

Generalno, postoje mnogi pozitivni koraci. Danas, najznačajnije i najvažnije ukrajinsko ministarstvo, tačnije Ministarstvo odbrane Ukrajine, predvodi etnički Krimski Tatar, dakle musliman. Neki njegovi zamjenici i savjetnici su također Krimski Tatari, muslimani, kao i drugi Ukrajinci koji prakticiraju islam. Ovo se dešava prvi put u historiji Ukrajine, premda vjera i nacionalna pripadnost svakako nisu glavni kriterij već stručnost i povjerenje.

Svakoj osobi, koja preuzima neku javnu poziciju, treba iskustvo i povjerenje. Danas vidimo kako ovi ljudi vode borbu protiv korupcije u Ukrajini koja, kako sa Zapada poručuju, otežava nastavak pružanja podrške Ukrajini, i finansijsku i oružanu. Molimo se Svemogućem Allahu da ne prestanu, a vidimo da postižu rezultate o kojima se piše u medijima, zvaničnim stranicama i društvenim mrežama.

• U Oružanim snagama Ukrajine ima dosta muslimana, mnogi od njih su i poginuli… Kako, kao vjerski vođa, gledate na proteklih 10 godina od okupacije Krima i dvije od početka pune invazije Rusije na Ukrajinu?

– Tokom proteklih 10 godina, dakle od okupacije Krima, ljudi koji nisu prihvatili takvo stanje su napustili poluotok, bili su primorani da ostave svoje najbliže i imovinu kako bi se borili protiv okupacije. A kada je krenula puna invazija na cijeloj teritoriji Ukrajine, kada su vojnici počeli upadati u domove, silovati žene i djecu, onda su ljudi počeli sve ponovo promišljati.

Kada se govori o broju muslimana u redovima Odbrambenih snaga Ukrajine, nemamo tačne brojke, ali znamo da sada ima daleko više Krimskih muslimana u armijskim redovima. Prvo, imamo specijalnu jedinicu „Krim“ koja se i danas bori u samom paklu na istoku države. Dodatno, ima i nekoliko bataljona naše braće iz Čečenije i Dagestana, ali treba istaći kako su hiljade muslimana Krimskih Tatara razbacane po raznim jedinicama vojske Ukrajine sa kojima održavamo kontakt. Ne bih želio govoriti o brojevima niti o imenima komandanata kako ne bih izlagao ljude dodatnim opasnostima.

A, svaki rat donosi gubitke…

• Od prvih dana pa do danas se čuju (i čitaju) komentari kako je čudno vidjeti muslimane u borbi između kršćanskih vojski (ruske i ukrajinske). Kako to komentirate?

– Muslimani iz Ukrajine, Krimski Tatari, prinudno izgnani se bore na strani istine, istine i ljudskosti, u ovome ratu. Ovaj rat nije vjerski rat. U ovom ratu vidimo samu bit ljudskosti i istine. Tačno u toj dimenziji, kada se govori o borbi kršćana protiv kršćana, imate muslimane iz Ruske Federacije, koji se bore na strani okupatorskih Rusa, bore se protiv muslimana Ukrajine koji su na strani ljudskosti i istine.

Mi nismo napali nikoga. Oni su napali i oni su došli da okupiraju tuđu zemlju. Oni su okupatori, to je jednostavno i jasno. Onaj koji se brani, koji brani svoj imetak, dostojanstvo, vjeru, on gine mučeničkom smrću, kao svjedok vjere, kako je Allahov poslanik rekao (neka su Allahov mir i blagoslov na njemu).

• Zapad je nametnuo sankcije Rusiji, dok Istok (i mnoge muslimanske države) i dalje posluju sa Moskvom i ne pomažu (ne podržavaju Ukrajinu). Ovo je više priča o novcu, a ne o vjeri, zar ne?

– Istok i muslimanske države su veliki front vjerske diplomatije. U muslimanskom svijetu se rat u Ukrajini gleda iz potpuno drugačijeg ugla. Oni na ovo gledaju kao na primjer sukoba Zapada i Ruske Federacije. Dodatno, u nekim dijelovima muslimanskog svijeta čak vidite i simpatije prema Rusiji jer se ona protivi Zapadu. Nije čak ni zbog njegovog „liberalizma“ ili „propadanja“, već zbog palestinskog pitanja i sjećanja na Irak i Afganistan.

„Zapad se uvijek borio protiv islama“, a Rusija se bori protiv Zapada. Dakle, neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Kako bi ovo sve objasnili duhovnim osobama, vjernicima, morate otići u te države, sjesti s njima, piti kafu i čaj i mnogo pričati. Pričati o činjenici da je rat koji je Rusija pokrenula barbarski i nije rat u međunarodnom smislu gdje se poštuje humanitarno pravo.

Također, učešće ukrajinskih muslimana u ratu skoro da se i ne spominje u medijima. Pošto mi nemamo pravo govora, Rusija utječe na stavove muslimanskih država. Također, kakve se ruske poruke šalju? Grade se džamije i islamske škole u državi (ali se njihovo uništavanje ne spominje), strancima muslimanima se pokazuje kako se islam „slobodno razvija“ u Ruskoj Federaciji i kako mogu pomoći ruskim muslimanima. Naravno, to daje ploda jer u Ukrajini imate dva miliona, a u Ruskoj Federaciji 20 miliona muslimana.

U svjetlu aktuelnih dešavanja u izraelsko-palestinskom sukobu, treba ukazati kako Rusija, koja djeluje u ovom sukobu zajedno sa Iranom, od ranije napada ne samo čovječnost, već i svetost tri vjere – judaizma, kršćanstva i islama. A svetost je crvena linija koja se ne smije preći jer to može imati posljedice koje su ništa manje od onih kada govorimo o korištenju nuklearnog oružja. Ovo je katastrofalni Rubikon koji svijet može preći polako, a da se ne primijeti.

• Vjerujete li da će se Krimski muslimani uskoro vratiti u svoju domovinu? Hoće li ovaj rat uskoro prestati?

– Vjerujem i siguran sam kako ćemo se, uz Božju dozvolu, sigurno vratiti svojim domovima, svome Krimu. Da li će rat uskoro stati? To je jako teško pitanje, ali, prije ili kasnije, bit će završen, kao i svaki drugi rat prije njega.

Tokom 2017. godine, na prvom skupu posvećenom danu žalosti za žrtve prisilne deportacije, povlačeći paralele sa oslobađanjem Meke, kazao sam kako ćemo se na Krim vratiti za osam godina. Vjerujem da nisam pogriješio jer je, za mene, početak pune invazije i početak oslobađanja Krima, ako to kome ne zvuči čudno.

Kada je krenula otvorena invazija, rekao sam kako će novi val stati nakon tri mjeseca ili tri godine. Nakon tri mjeseca je propala „specijalna operacija“, ruski napadači su se povukli iz Kijeva. Rat traje već dvije godine i nadam se da će u narednoj biti završen oslobođenjem Krima. A, Allah zna najbolje.