Taševa: Nema pravednog mira bez oslobađanja Krima

Ruska agresija na Ukrajinu nije počela februara 2022. godine, već februara 2014. otimanjem Krima, a nastavila se ratom na istoku države, da bi se u potpunosti razvila osam godina kasnije otvorenom invazijom moskovskih snaga, govori za Al Jazeeru Tamila Taševa, ukrajinska političarka i aktivistica.

Ona je od 25. aprila 2022. na poziciji Stalne predstavnice predsjednika Ukrajine u Autonomnoj Republici Krim, a za naš portal komentira proteklu deceniju od okupacije, nepriznate aneksije i odnos tamošnje ruske vlasti prema Krimskim Tatarima koji su autohtoni narod ovog crnomorskog poluotoka.

• Deset godina je proteklo od početka ruske agresije nad Ukrajinom, pošto postoje mnoga mišljenja da je invazija zapravo počela aneksijom Krima u februaru 2014, a ne 2022. godine. Kako procjenjujete ovaj period, te da li je bilo nade da bi se sve moglo riješiti ranije?

– Prvo, dozvolite mi da razjasnim kako nije riječ o prosudama ili mišljenjima, već o činjenicama koje su već uspostavljene na političkom nivou (kroz međunarodno priznanje ruske okupacije Krima pri UN-u i od strane vlada većine država, te kroz Krimsku platformu) kao i na međunarodnom pravnom nivou kroz odluke raznih međunarodnih pravnih mehanizama.

Svakako, ruska agresija na Ukrajinu počela je februara 2014. na Krimu, nastavila se skoro odmah ratom u istočnim ukrajinskim regijama, te u potpunosti se razvila u februaru 2022. na teritoriji cijele Ukrajine u formi otvorene invazije. No, početna tačka je februar 2014. godine. Ukrajina to definira kao pokušaj aneksije i privremenu okupaciju jer ne priznajemo ovo krivično djelo i zalažemo se za politiku nepriznavanja na međunarodnom nivou. Naši napori kao države su usmjereni ka sprečavanju normalizacije posljedica ovog međunarodnog zločina.

Rusija nikada nije napustila ideju „oživljenja Ruskog carstva“ zauzimanjem teritorija bivših članica SSSR-a. Rusi su čekali podesan trenutak kada bi Ukrajina mogla biti oslabljena, skoro bez armije i Vlade nakon dešavanja tokom Revolucije dostojanstva, te vrijeme kada će međunarodna zajednica biti toliko ovisna o ruskim resursima da će biti spremna zažmiriti i na najočitije prekršaje međunarodnog prava i zauzimanje stranih teritorija. Krim je samo prvi korak ovog rata koji Rusi spremaju već dugo vremena.

Veoma je teško govoriti da li je bilo mogućnosti izbjeći rusku invaziju 2014, ali ako uzmemo u razmatranje brojne faktore i događaje koji su vodili do okupacije Krimskog poluotoka, a zatim i otvorene invazije, onda bi se sve to moglo sažeti u odlučniju reakciju Ukrajine i naših partnerskih država na zločine koje je Rusija počinila prije invazije na Ukrajinu. Mi nismo bili prvi koje su Rusi napali i okupirali. Manjak odlučnih akcija i reakcija međunarodne zajednice pokazali su Rusiji da mogu voditi ratove i kršiti granice susjeda nekažnjeno.

Sada moramo nastaviti borbu, sa jasnim znanjem da je rat počeo ne prije dvije već prije 10 godina. Razumijemo kako Rusija neće ugasiti svoje kolonijalne i imperijalne ambicije. Stoga, ključno je raditi sa međunarodnim partnerima i saveznicima kako bi Ukrajina dobila oružje, uključujući ono dalekometno, potom jačati sankcije i nastaviti saradnju, naročito u sektoru odbrane. Formula Mira koju je predstavio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ističe posebne akcije i korake koje mi, zajedno sa međunarodnim partnerima, moramo provesti kako bi došli do pravednog mira i povratka kontrole nad cijelom našom teritorijom. A, ako pažljivo analizirate Formulu Mira, jasno je da je provođenje bilo koje od njenih odredbi nemoguće bez de-okupacije Krima.

• Ukrajina je već dvije godine na udaru invazije. Da li postoje ikakve naznake da bi 2024. mogla biti godina u kojoj se ovo završava?

– Vjerujemo u naše Oružane snage, u našu vojsku, razvoj rata primarno ovisi o njima. Drugo ključno pitanje je podrška Ukrajini od naših međunarodnih partnera, naročito kroz isporuke modernog naoružanja. Dobar primjer tome su nedavni uspjesi Ukrajine u regiji Crnog mora gdje je Rusija bila, u biti, natjerana da povuče svoju flotu zbog serije uspješnih vojnih operacija ukrajinskih Oružanih snaga, izvršenih uz pomoć vrhunskog zapadnog oružja.

Takva sinergija je neophodna da se zaustavi (ruski predsjednik Vladimir) Putin, Ukrajini treba moderno naoružanje. Nije više stvar u deokupaciji Ukrajine, govorimo o sprečavanju novog napada terorističke države koji će se sigurno desiti ako opstane zločinački Putinov režim. Za države koje vide svoju budućnost kao demokratije, ključno je sarađivati i davati podršku kako bi svi diktatori znali da će odgovarati za kršenje međunarodnih pravila.

Ukrajinci rade sve što je u njihovoj mogućnosti da zaustave agresora i zaštite svijet od ruskih zločina. Ovo nije ni lokalni niti regionalni problem. Ruska agresija utiče na cijeli svijet, kroz slobodu navigacije, isporuke hrane, energentsku sigurnost… Nuklearna ucjena također sve brine, ne samo Ukrajinu. Mi stojimo čvrsto, pokazujemo uspjeh na bojnom polju kako bi oslobodili svoje zemlje.

Iako Ukrajina nema vlastite ratne brodove, uspjeli smo natjerati rusku Crnomorsku flotu da povlačenje sa Krima i probiti rusku pomorsku blokadu ukrajinskih luka na Crnom moru. Naša država je uspjela promijeniti balans snaga u Crnom moru zahvaljujući vještini i hrabrost ukrajinskih vojnika, kao i pomoći naših partnera. Ukrajinski uspjeh na Crnom moru je od strateške važnosti i potvrđuje ograničene kapacitete Rusije.

• Krimski Tatari, Krimski muslimani su meta progona decenijama, čak i stoljećima. Kako je ova zajednica preživjela ovaj posljednji ruski napad?

– Krimski Tatari, kao i predstavnici drugih domicilnih naroda Ukrajine, suočavaju se sa kolosalnim pritiskom okupacijskog režima. Tačno je da se ova situacija razvija još od 18. stoljeća, dakle kada je Rusko carstvo prvi put osvojilo Krim. Nakon toga se bilježe doba represija, nasilnog raseljavanja, a vrhunac je bio deportacija i genocid nad narodom Krimskih Tatara 1944. koji je izvršen u SSSR-u po naredbama Staljina.

Odnos Moskve prema Krimu je uvijek bio isključivo kroz nasilje. Domorodni narodi, viđeni kao prepreka za pretvaranje Krima u rusku vojnu bazu, bili su glavna meta progona. Represija nad Krimskim Tatarima koja se dešava danas nije nešto novo već je odjek praksi stare ruske škole.

Rusija oduvijek pokušava izbrisati različitosti Krima koje se ne uklapaju u njenu strategiju pretvaranja poluotoka u vojnu bazu. Ruske carske politike raznih doba (bilo da je riječ o Katarini Drugoj iz 18. ili Josifa Staljina iz 20. stoljeća) napadale su ne samo Krimske Tatare kao stanovništvo koje je najmanje lojalno, već i drugi etničke grupe koje su dio krimskog stanovništva. Grci, Bugari, Armenci, Nijemci su bili mete represivnih politika naročito, mnogi od njih su i deportirani. Moskva, ne samo da se nikada nije izvinila za imperijalističko ponašanje, već nastavlja provoditi ove imperijalističke prakse na Krimu danas, kao i na drugim privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine.

Danas, brojke govore dovoljno. Zaključno sa 25. januarom, okupatori nezakonito drže u pritvoru 209 političkih zatvorenika sa Krima, od kojih je 126 Krimskih Tatara.

Oni koji provode zakone okupatora upadaju u domove Krimskih Tatara u zoru, prepadaju cijele porodice, provode pretrese i nezakonito pritvaraju ljude. U ruskim zatvorima je užasan odnos prema Krimskim Tatarima: jako teški uvjeti, prepune ćelije, nema ljekarske pomoći… Nažalost, svakodnevno su podvrgnuti mučenju. Prijavljeni su slučajevi kada su od Krimskih Tatara oduzimani Kur'ani, nije im bilo dozvoljeno ići na molitve ujutro i navečer i priječeno im je samicom za kršenje dnevnog rasporeda, tjerani su da briju brade.

Krimski Tatari, kao i svi ostali ukrajinski državljani, nezakonito se regrutiraju u redove ruske okupatorske vojske i mobiliziraju za rat protiv vlastite države. Obavijesti o regrutaciji direktno se daju na ulicama, pa čak i na izlazima iz džamija naročito petkom kada mnogi muslimani idu u džamiju na molitvu. Stoga je de-okupacija Krima jedini način da se ispune legitimna prava i interesi Krimskih Tatara kao autohtonog naroda Ukrajine.

• Da su Ukrajinu i Krim iznevjerili Zapad i ostatak svijeta? Mnogi Vaši sunarodnjaci su stava da Evropa i dalje ne shvaća kako je Ukrajina brana koja zadržava rusko nasilje.

– Zapadne države podržavaju Ukrajinu u raznim sferama života, uključujući vojne, finansijske, humanitarne i političke domene i nije istina da su nas svi zaboravili. Narativi o „ukrajinskom umoru“ ili „nedostatku podrške zapadnih država“ idu u korist Rusiji. Stoga, to je više propaganda čiji je cilj da se oslabe odnosi Ukrajine i zapadnih partnera, posije nemir, ugrade sumnje u ukrajinsko društvo, te da se stvori osjećaj napuštenosti i nemogućnosti pružanja otpora Rusiji bez vanjske podrške. To je oblik manipulacije koju aktivno forsira Rusija.

Zapadne države pružaju Ukrajini kolosalnu podršku. To, naravno, jako ljuti Rusiju, ali ne može ništa uraditi i onda se okreće svojim uobičajenim praksama – širi propagandu i dezinformacije, ne samo u Ukrajini, već i širom Evrope. Poruke poput ‘mir po svaku cijenu’ ili ‘diplomatija umjesto prave vojne podrške Ukrajini’ Rusija namjerno pravi kako bi umanjila podršku Zapada u svim područjima, te da potakne javne proteste protiv odluka vlada spremnih pomoći Ukrajini.

Rusija koristi takve situacije u drugim državama, okreće obične ljude, građane tih država, protiv Ukrajine i uvjerava ih kako je upravo Ukrajina kriva za poskupljenje svakodnevnih potrepština, proizvoda, energenata i slično, a Rusija navodno nema ništa sa time. Ovo se dešava uprkos činjenici da je Rusija pokrenula ovaj krvavi rat koji ima globalne posljedice po cijeli svijet.

• Da li ste u svakodnevnom kontaktu sa ljudima na Krimu, kako oni trenutno žive, da li tamo ima još Tatara, muslimana…?

– Važno je razlikovati Tatare i Krimske Tatare kao različite etničke grupe. Kada govorimo o Krimskih Tatarima, onda je riječ o autohtonom narodu Ukrajine, specifičnoj etničkoj zajednici koja se razvila na teritoriji Ukrajine, konkretno Krimskom poluotoku. Oni su nositelji specifičnog jezika i kulture, imaju vlastite tradicije, predstavnike, ali nemaju vlastitu državu izvan Ukrajine.

Okupator je stvorio jako teške uvjete života na poluotoku. Ljudi mogu biti bespravno pritvoreni, zatvoreni na osnovu izmišljenih optužbi, oteti i mučeni. Dodatno, praksa nezakonitog prebacivanja ukrajinskih građana na teritorij Ruske Federacije se nastavlja. No, ljudi se moraju prilagoditi i živjeti pod okupatorskim uvjetima. To nije lako.

Uprkos svemu ovome, stanovnici poluotoka nastavljaju pružati otpor okupatorskom režimu i pokazuju svoj proukrajinski stav. Ako slušaju ukrajinske pjesme, uzvikuju ‘Slava Ukrajini’, ističu patriotske grafite ili slogane ili zbog objava na društvenim mrežama gdje osuđuju zločine Rusije, ljudi bivaju pritvoreni, tereti ih se po administrativnoj odgovornosti po takozvanom „Zakonu protiv diskreditiranja ruske armije“. Oni plaćaju velike globe i primoravaju se da objave videosnimke sa izvinjenjem.

Naša Misija svakodnevno prati situaciju, priprema analize i ažurira slučajeve nezakonitog progona naših građana po spomenutom zakonu, u biti zbog proukrajinskih stavova koje ističu i Krimski Tatari. Možemo reći kako je na stotine takvih slučajeva širom Krima i to su oni za koje znamo pošto nemamo pristup poluotoku. Impresivni građanski otpor je najbolji dokaz nama da Krim čeka oslobođenje od okupacije.

Misija Predsjednika Ukrajine za Autonomnu Republiku Krim i ja lično imamo neprestani kontakt sa Krimskim Tatarima i drugim ukrajinskim građanima. Pokušavamo odgovoriti na njihove zahtjeve, dajemo pomoć gdje je moguće i dajemo sve od sebe kako bi se pitanje oslobađanje Krima našlo na svim međunarodnim platformama, naročito kroz instrumente Krimske Platforme.

• Kako procjenjujete navode o smanjenju dostave pomoći, o smanjenju interesa i želje da se pomogne Ukrajini, kao i jačanje političkih snaga u Evropi koje su bliske Moskvi?

– „Smanjenje pomoći Ukrajini“, „Zapad je umoran od rata“ i „potreba za pregovore sa Rusijom“ su propagandni narativi koje širi Rusija s ciljem destabilizacije situacije i stvaranja atmosfere nepovjerenja između Ukrajine i njenih partnera. To sam već komentirala ranije.

No, želim posebno istači krimski kontekst jer se nekada čini kako je Krim izdvojen iz priče. Često se Krim, čak i među našim saveznicima, shvaća kao neka „sveta ruska teritorija“, ali tako uopće nije u stvarnosti. Ova percepcija stvara probleme jer jača strahove koji se, kako mi to vidimo, pretvaraju u odgode davanja Ukrajini određenih vrsta oružja koji bi pomogli pri oslobađanju Krima. Stoga je ključno promijeniti narativ o Krimu i svijetu predstaviti njegovo pravo lice i njegovu pravu prirodu.

Krim je geografski povezan sa teritorijom Ukrajine. Krimski poluotok ima kopneni koridor sa glavnim dijelom Ukrajine, dok to Rusija nema. Krimski most ne može biti zamjena za vrijednost kopnene veze kojom se dostavlja voda, električna energija i koja je stoljećima korištena za ekonomske i kulturne veze naroda sa teritorije Ukrajine i sa Krima. Zona stepe na jugu Ukrajine i na Krimu smatra se jednom geografskom zonom. Zato Moskva žarko želi zauzeti i zadržati okupirani kopneni koridor od Krima do Rusije. Da, etnički Rusi su bili većina na Krimu čak i prije početka okupacije, ali je svaka anketa 2013. pokazivala da je većina stanovnika Krima za ukrajinski teritorijalni integritet.

Historijski i civilizacijski, Krim i južne ukrajinske regije pripadaju istoj regiji, uključujući i ekonomsko stajalište. Omelan Pritsak, ukrajinsko-američki historičar, orijentalista, osnivač i prvi direktor Ukrajinskog istraživačkog instituta Univerziteta Harvard, kao i Instituta orijentalnih studija A. Yu. Krimski, jednom prilikom je rekao kako su „Krimski Tatari, zajedno sa Kozacima, preci Ukrajinaca“.

U više navrata je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio kako nema promjene ukrajinskog stava kada je riječ o povratku okupiranih teritorija. Naša država ne planira trgovati svojom zemljom za članstvo u nekom savezu ili za uvjetovani mir.

Dapače, ukrajinska država radi na brojnim pitanjima reintegracije Krima čak i sada. Ured Krimske Platforme je, zajedno sa Vladinim i nevladinim partnerima, napravio nekoliko strateških dokumenata – Strategija ekonomske obnove Krima i Strategija prvih koraka države nakon deokupacije. Sve ove strategije se razvijaju u dogovoru i savjetovanjima sa Medžlisom Krimskih Tatara, samoupravnim tijelom Krimskih Tatara. Ukrajina garantira prava Krimskih Tatara.

Za kraj razgovora bih voljela navesti kako će oslobađanje Krima otvoriti prostora za međunarodne investicije, poput ugostiteljstva, turizma i drugih oblika. Ukrajinski međunarodni partneri će također imati koristi od poslovanja na slobodnom, transparentnom i konkurentnom okruženju oslobođenog Krima.