Đula Borozan: Stalne političke tenzije dodatni su poticaj emigraciji

„Države zapadnog Balkana izložene su političkim tenzijama koje posebice eskaliraju u predizbornom razdoblju. Znaju se one nastaviti i nakon izbora, a aktualni slučaj Srbije to samo argumentira. Politička je stabilnost vrlo važna za reformiranje ekonomija, kako na makro tako i na mikro razini, a iz perspektive Zapadnog Balkana, politička nestabilnost nedvojbeno predstavlja ozbiljnu prijetnju njegovom razvoju i miru općenito“, kaže Đula Borozan, redovna profesorica na Katedri za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Iz ekonomske perspektive, dodaje, stalne i izražene političke tenzije mogu otežati ili čak onemogućiti provođenje nužnih reformi koje su ključne za poboljšanje poslovnog okruženja, smanjenje korupcije i povećanje učinkovitosti javne uprave.

„Ujedno, političke tenzije dovode do nepovjerenja na financijskim tržištima, što se reflektira na povećane troškove zaduživanja, otežano financiranje državnog proračuna te provođenje reformi. Također, one dovode do poteškoća u donošenju i provedbi konzistentnih ekonomskih politika. To posebice postaje izraženo u doba ekonomskih poremećaja, kakve su recesije i krize.

Nadalje, izražene političke tenzije onemogućavaju strateško planiranje i stvaraju nesigurno okruženje za poslovanje i investicije. One jednako tako odvraćaju investitore i smanjuju inozemne izravne investicije, što sve može nepovoljno djelovati na ekonomski rast. U konačnici, a iz perspektive građana, stalne političke tenzije dodatni su poticaj emigraciji“, kaže sagovornica.

Dodaje da su niži nivo bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) po stanovniku i turbulentan ekonomski rast, temeljno ekonomsko obilježje zemalja zapadnog Balkana.

„Velikim je dijelom to rezultanta političke napetosti i sve češćih sukoba na njegovom području, kao i izostanka konzistentnih i sistematskih reformskih zahvata. A kada proračunska sredstva nisu dostatna za financiranje rasta te drugih javnih potreba, zaduživanju postaje načinom djelovanja. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, održive razine duga za zemlje srednjeg dohotka, kakve su zemlje zapadnog Balkana (osim Kosova) su od 30 do 50 posto BDP-a. Većina zemalja ih je prekoračila.“

Razvijenost ortačkog kapitalizma

Prema njenim riječima, postoje različiti načini zaduživanja, kao što su tradicionalni zajmovi ili emitiranje državnih obveznica koje se prodaju inozemstvu, domaćim građanima ili finansijskim institucijama.

„Emitiranje državnih obveznica je popularan pristup i, kao i ostali, ima svojih nedostatka, poput istiskivanja privatnog kapitala ili poticanja na financijsku nedisciplinu. Generalno, zaduživanje ne mora nužno postati problem za zemlju. Hoće li to biti, ovisi, između ostalog, o visini duga, ali i tome kako se sredstva dobivena zaduživanjem troše. Ako se troše na neproduktivnu potrošnju i u svrhu privatnih malverzacija, bit će negativni. U takvim se situacijama usporava ekonomski rast, a sposobnost vraćanja duga i otplate kamata postaje izazovna“, kaže Borozan.

Ne krije da se u regiji često zloupotrebljava javni novac.

„Učestali financijski skandali u koje su umiješani političari na raznim razinama vlasti jasno ukazuju na visok stupanj korupcije i mita te razvijenost ortačkog kapitalizma. Osim toga, rijetki pravomoćno završeni pravosudni procesi, često s neadekvatnim kaznama, sugeriraju da se sredstva dobivena zaduživanjem i općenito proračunska sredstva prečesto koriste netransparentno, a niti u društvenom interesu“, kaže sagovornica.

Smanjenje kupovne moći građana

Potom navodi da inflacija, koja predstavlja prosječan rast nivoa cijena ili smanjenje vrijednosti novca, postaje štetna po ekonomiju kada prekorači poželjni nivo (naprimjer, dva posto).

„Više razine inflacije, posebice iznad pet posto, uzrokuju osjetno smanjenje kupovne moći građana, dovode do povećanja kamatnih stopa, što otežava otplate kredita i nova zaduživanja te istovremeno obeshrabruje na investiranje. Osim toga, inflacija povećava neizvjesnost u ekonomiji, otežavajući dugoročno planiranje svih aktera. Također, pridonosi produbljivanju nejednakosti, posebno pogađajući osjetljive skupine građana s nižim dohocima.“

Govori da gledajući unazad desetak godina, sve do pandemijske 2020. godine, inflacija nije bila značajan izazov za zemlje zapadnog Balkana, uključujući, usporedbe radi, Hrvatsku i Sloveniju.

„Međutim, od te godine, inflacija je počela rasti zbog složenog djelovanja vanjskih i unutarnjih faktora. Među vanjskim faktorima ističu se poremećaji u globalnim nabavnim lancima, nestašice određenih važnih sirovina i proizvoda, energetski poremećaji praćeni povećanjem cijena nafte i naftnih derivata, uz rastuće geopolitičke napetosti i sukobe. No, važno je napomenuti da su i unutarnji problemi u spomenutim zemljama dodatno potaknuli rast cijena, inflatorna očekivanja te kod dijela poslodavaca pohlepu za što većim profitom“, kaže Borozan.

Podsjeća da je kontrola inflacije u nadležnosti monetarne politike, odnosno centralne banke.

„Europska središnja banka i središnje banke zemalja zapadnog Balkana povećale su svoje referentne kamatne stope kako bi obeshrabrile potrošnju i investiranje te time smanjile inflatorne pritiske sa strane potražnje. Međutim, s obzirom na to da je velik dio inflacije generiran porastom troškova proizvodnje, dakle sa strane ponude, a na koje se kamatnom stopom slabo može djelovati, inflacija se ne smanjuje željenom brzinom“, kaže sagovornica.

Primjećuje da, iako statistički podaci ukazuju na usporavanje porasta inflacije od kraja 2023. godine i približavanje nivou blage inflacije (do gotovo pet posto), građani to ne osjećaju značajno.

„Cijene hrane, pića, stanovanja i prijevoza i dalje uglavnom rastu. No, naglasila bih kako trend smanjenja inflacije ne eliminira postojeći problem s kojim se građani susreću, a to su visoke cijene. Naime, cijene proizvoda i usluga su previsoke u usporedbi s kupovnom moći građana.“

Prema njenim riječima, podaci o razvijenosti sive ekonomije, odnosno legalnih transakcija koje se odvijaju bez pisanog traga u obliku izdanog i evidentiranog računa, teško su dostupni.

„Postojeća istraživanja pružaju procjene, a prema njima, udio sive ekonomije u BDP-u zemalja zapadnog Balkana često premašuje 30 posto. Minimiziranje sive ekonomije ključno je za rast i razvoj zemalja, iako nijedna zemlja nije uspjela potpuno eliminirati taj fenomen. Općenito, siva ekonomija je manje izražena u razvijenim zemljama koje imaju transparentne i učinkovite institucije“, kaže Borozan.

Tranzicija prema niskougljičnom rastu

Osvrnuvši se na ekonomske izazove tranzicije prema niskougljičnom rastu, kaže da on pretpostavlja primjenu inovativnih ekonomskih strategija i modela koji imaju za cilj ostvarivanje ekonomskog rasta, ali uz minimalan negativan utjecaj na okoliš i niske emisije stakleničkih plinova.

„EU želi pretvoriti europski kontinent do 2050. godine u prvi klimatski neutralni kontinent s neto nultim emisijama štetnih plinova. Postizanje ovog cilja ključno je za ograničavanje globalnog zatopljenja i ublažavanje sve izraženijih klimatskih promjena. Tranzicija prema niskougljičnom rastu igra ključnu ulogu u ostvarivanju ovog ambicioznog cilja. Ona uključuje prelazak iz postojećeg, uglavnom fosilnog, sustava proizvodnje energije i potrošnje u sustav koji emitira značajno manje stakleničkih plinova, posebno ugljičnog dioksida“, kaže sagovornica.

Zatim ukazuje da su izazovi u ovom ključnom procesu brojni te su bili predmetom istraživanja projekta Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koji je finansirala Hrvatska zaklada za znanost.

„Ovom prilikom bih istaknula nužnost tranzicije prema zelenoj tehnologiji koja zahtijeva značajna financijska sredstva za potporu inovacijama, istraživanju i razvoju. Važno je napomenuti da ta tranzicija, također, predstavlja poslovnu priliku koju poduzeća s područja zapadnog Balkana trebaju iskoristiti.“

Usporavanje globalnog rasta

Kaže da u 2024. godini, zbog povećanih geopolitičkih napetosti, ratnih tenzija i direktnih vojnih sukoba, globalnu ekonomiju obilježava rastuća neizvjesnost i nesigurnost, usporavanje ekonomskog rasta, pogoršanje finansijske situacije i smanjenje kvalitete života građana.

„Nažalost, geopolitičkim napetostima i ratnim sukobima ne nazire se kraj u ovoj godini; naprotiv, izgledno je kako će se ta situacija dodatno pogoršavati. Stoga ne iznenađuje što poznate međunarodne institucije i analitičari očekuju usporavanje globalnog rasta u 2024. godini. Ekonomska situacija u EU i zemljama zapadnog Balkana osjetljiva je na globalnu geopolitičku dinamiku“, kaže Borozan.

Govoreći s ekonomske tačke gledišta, kaže da geopolitika snažno utječe na energetsku sigurnost i cijene energije, migrantske tokove te ekonomski rast.

„Naglasila bih kako je ekonomski rast, mjeren rastom realnog BDP-a, ključan za svaku zemlju jer utječe na poboljšanje životnog standarda građana. Širi pristup resursima i uslugama, unapređujući opću kvalitetu života. Osim toga, potiče otvaranje radnih mjesta, smanjenje nezaposlenosti te ublažava siromaštvo, pridonoseći ekonomskoj stabilnosti i socijalnoj koheziji. Istovremeno, potiče atraktivnost zemlje za investicije i život, ali i povećava vjerojatnost da aktualna vlada bude ponovno izabrana na sljedećim parlamentarnim izborima“, kaže sagovornica.

Na kraju razgovora izražava nadu da će političke strukture usmjerene društvenim interesima izaći kao pobjednici u konfliktnom okruženju različitih geopolitičkih interesa i borbi za vlast i dominaciju.

„Za početak, ključni su elementi politička odgovornost i primjena adekvatnih sankcija za neetičko ponašanje i kriminalna djela. Uspostava odgovornih političkih praksi i efikasnih sankcijskih sustava može predstavljati korak prema jačanju povjerenja građana u političke institucije, podržavajući stabilnost i prosperitet društva. Naglasak treba biti na poticanju razvoja političke kulture koja valorizira transparentnost, integritet i odgovornost kako bi se izbjegli negativni utjecaji borbi za vlast na štetu općeg dobra.“