Hoće li Artemis vratiti ljude na Mjesec?

Krajem ‘60-ih godina prošlog stoljeća činilo se da je svemir “naš”. Uspješno slijetanje na Zemljin satelit u sklopu čuvenog programa Apollo 11 i hod Neila Armstronga po Mjesecu 1969, samo 66 godina nakon prvog uspješnog leta [dugog 37 metara] braće Wright, predstavljao je nadu da će ljudska vrsta prije nego kasnije početi da se širi Sunčevim sistemom. Kako smo već “zakoračili” na Mjesec, bilo je lako zamisliti da će se uskoro zasnovati prva svemirska baza na tom satelitu, koja bi bila odskočna daska za dalja osvajanja, prije svega Marsa.

Ipak, to se nije dogodilo.

Nakon što su Amerikanci pokazali Rusima (i ostatku svijeta) da su glavni, te prvi prošli kroz cilj slijetanja na neko nebesko tijelo, teško je bilo opravdati ogromne troškove koji uključuju odlazak ljudi na druge planete i satelite, a i interes javnosti je uveliko splasnuo nakon prvobitnog oduševljenja.

Najbolji pokazatelj koliko su takvi planovi bili gurnuti u drugi plan jeste činjenica da duže od 50 godina, odnosno od davne 1972, ljudska noga nije kročila na Mjesec.

Zapravo, prošlo je isto toliko vremena od kako je neka američka letjelica sletjela na našeg nebeskog susjeda. Ali, stvari se očito mijenjaju, a dobar vjesnik toga jeste uspjeh kompanije Intuitive Machines iz američkog grada Houstona, koja je spustila svemirsku letjelicu Odisej (Odysseus) na krater Malapert A i time postala prva američka letjelica koja je na Mjesec sletjela u posljednjih 50 godina.

Ovaj projekt je dio napora Američke svemirske agencije (NASA) da komercijalnim letjelicama trasira put za povratak ljudi na Mjesec do kraja ove decenije.

Za uspjeh takvih napora se velika nada polaže u Artemis, program istraživanja svemira koji predvode Sjedinjene Američke Države, koji uključuje uspostavljanje stalne baze na Mjesecu.

Nedavno je Grčka postala 35. zemlja potpisnica ovog sporazuma, što ukazuje da se koalicija za povratak na Zemljin satelit širi, ali i jasno oslikava da za uspjeh takvog poduhvata treba uložiti zajednički napor što više nacija i ljudi.

Ključna uloga

Iako je NASA začetnik programa Artemis, međunarodna partnerstva s brojnim državama i privatnim kompanijama odigrat će ključne uloge u novim misijama na Mjesec, ističe astrofizičar dr. sc. Stefan Cikota, vanjski saradnik Fakulteta elektrotehnike i računalstva Sveučilišta u Zagrebu.

Iz tog razloga, 2020. godine je SAD zajedno s još sedam osnivačkih država članica uspostavio sporazum Artemis, koji obuhvata zajednički skup načela za upravljanje saradnje u istraživanju svemira i korištenje svemirskih resursa, pojašnjava.

Kako kaže, od sudionika sporazuma očekuje se zajednički doprinos tehnološkom, naučnom i logističkom napretku potrebnom za provođenje programa Artemis.

Sporazum obavezuje države potpisnike u podršci spašavanja i povratka ljudskih posadi s Mjeseca na Zemlju, definira prakse i norme odgovornog ponašanja, te potiče javno objavljivanje naučnih podataka.

Iako je dosad 35 zemalja dalo “zeleno svjetlo” za učešće u ovom projektu, to ne znači da će sve imati svog predstavnika na Zemljinom svemirskom susjedu.

Svaka država sudionica imat će koristi od pristupa resursima i znanju koje će biti dostupno putem ovog programa, ali to ne znači nužno da će svaka država imati svog predstavnika na Mjesecu, kaže Cikota, koji ističe da odluke o tome ko će sudjelovati u misijama i na koji način ovisi o tehnološkim, finansijskim i političkim faktorima.

Naravno, uspjesi poput onog kompanije Intuitive Machines i svako uspješno slijetanje landera na Zemljin satelit izazivaju pitanja “a kad će se ljudi vratiti na Mjesec”, što nije baš lako precizno odgovoriti, s obzirom na stalna previranja u svijetu i poremećaje koji na razne načine mogu izazvati ogromne promjene u planovima.

Nedavna pandemija, te invazija Rusije na Ukrajinu, kao i ofanziva Izraela na Pojas Gaze, pokazuju kako je cijeli svijet uvezan i kako svaka velika dešavanja ostavljaju posljedice i na oblasti koje se čine nepovezanim sa tim događajima.

Povratak na Mjesec

Astrofizičar Cikota navodi da prema sadašnjim planovima, NASA planira poslati ljudsku posadu na Mjesec do kraja 2026. godine. Kroz program Artemis, osim naučno-istraživačkih aktivnosti, NASA-in cilj je na Mjesec poslati prvu ženu, prvu osobu drugačije boje kože i prvog međunarodnog astronauta-partnera.

Što se tiče trajnijeg boravka, instalacija prvih modula baze na Mjesecu planirana je tek nakon 2030. godine, dodaje. Ona će ujedno biti bitna komponenta za pripremu prve misije s ljudskom posadom na Mars.

“S obzirom na to da Artemis nije jedini program koji aktivno radi na povratku ljudi na Mjesec, nije isključeno da neka druga država koja nije dio sporazuma Artemis prva uspije u tome.”

No, zbog mnogih partnera koje je već okupio, Artemis je trenutno u najboljoj poziciji da se suoči s izazovima tehničke prirode, pristupa resursima i finansiranja, kaže stručnjak FER-a.

A kako bi se ljudska vrsta duže zadržala na prvom Zemljinom susjedu, potrebno je riješiti niz izazova.

Da bi ljudi mogli dugotrajno boraviti na Mjesecu, objašnjava Cikota, moraju riješiti niz tehničkih, medicinskih i logističkih problema.

“Za razliku od boravka na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) koju je relativno jednostavno opskrbljivati svim potrebnim resursima sa Zemlje, boravak na Mjesecu morao bi biti gotovo pa samoodrživ. Uz to, potrebno je najprije osigurati pouzdanu transportnu infrastrukturu, razviti sustave zaštite od ekstremnih uvjeta poput štetnih utjecaja radijacije, velikih temperaturnih varijacija i mikrometeorita, te razviti održivu infrastrukturu za život i rad na Mjesecu.”

U današnje doba, jedan od većih izazova je finansiranje, dodaje. Zbog toga je međunarodna saradnja ključni faktor u realizaciji programa Artemis.

Veliki troškovi

“Za usporedbu, program Apollo između 1960. i 1973. godine koštao je 25,8 milijardi američkih dolara, što je ekvivalentno današnjem iznosu od gotovo 260 milijardi dolara. Troškovi Artemisa trenutno se procjenjuju na najmanje 150 milijardi dolara.”

I to naravno postavlja pitanje opravdanosti tolikog trošenja novca u okviru programa Artemis za povratak tamo gdje smo već bili.

NASA-in astronaut Steven Swanson, koji je više od 195 dana boravio u svemiru tokom tri misije na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), u intervju za How It Works je dao jasno pojašnjenje.

“Pravi cilj je Mars. I koristit ćemo Mjesec kao testni poligon jer je Mars vrlo teška misija.

Trajat će gotovo tri godine, a ne možete se vratiti kući ranije sa misije na Mars. Putovanje traje sedam ili osam mjeseci da stignete tamo i tamo morate čekati 15 mjeseci da se položaji planeta ponovno adekvatno poravnaju prije nego što možete krenuti nazad.

Osim za napore za Mars, Mjesec također možemo koristiti kao poligon za druge stvari – da vidimo kako zapravo možemo prikupiti materijale sa samog Mjeseca i možda ih iskoristiti za proizvodnju potrebnog goriva.”

Kako NASA navodi, u okviru programa Artemis će se istraživati Mjesec radi naučnih otkrića, tehnološkog napretka, te kako bi se naučilo kako živjeti i raditi na drugom svijetu, dok se pripremamo za misije sa ljudskom posadom na Mars.

Američka svemirska agencija navodi da je Mjesec vremenska kapsula stara 4,5 milijarde godina, potpuno očuvana hladnim vakuumom svemira.

Uzorci s Mjeseca doneseni na Zemlju u okviru programa Apollo su dramatično promijenili naš pogled na Sunčev sistem, a naučnici nastavljaju otkrivati nove tajne iz tih uzoraka, navodi NASA.

Ipak, dodaje se, tek smo zagrebali po površini kada je u pitanju naše saznanje o Mjesecu. A upravo bi budući uzorci prikupljeni u okviru misije Artemis trebali unaprijediti naše znanje o historiji i formiranju našeg solarnog sistema, uključujući Zemlju i Mjesec.