Nakon dvije godine rata, Ukrajinci su ogorčeni, ali izdržljivi

Andrijeva potkapacitirana jedinica može ispaliti samo 10 granata dnevno na ruske trupe zbog nestašice municije.

Ovog 45-godišnjaka muče bolovi u stomaku, vid mu se pogoršao, a pati i od drugih posljedica višestrukih nagnječenja zbog kojih je nekoliko puta završio u bolnici.

Prije dvije godine, Andrij je branio Kijev u prvim sedmicama rata dok se ruske čete nisu povukle nakon teških gubitaka, a borio se i u gradu Bahmutu na istoku, koji je pao u ruke grupe Wagner, privatne vojne jedinice.

Vrijeme i trajanje putovanja od „nultih“ pozicija, ili linija fronta u istočnoj regiji Donbas, nepredvidivi su, a njegovi zapovjednici namjerno pišu da je sve kraće trajalo, kako bi mu smanjili platu, priča on.

Ali, kada je u pitanju Andrijeva odlučnost da ostane na svom položaju, on nema sumnji niti dvojbi.

„Ovo je moja zemlje, razumijete? Odrastao sam ovdje. Jedem hljeb uzgojen na ovoj zemlji. To mi daje podstreka“, ispričao je Al Jazeeri dok je bio na odmoru u gradu Harkovu na istoku.

Nije otkrio svoje prezime, kao ni lokaciju svoje jedinice, poštujući odredbe ratovanja.

Apsolutna većina Ukrajinaca, 85 posto, uvjerena je u pobjedu u ratu koji je počeo prije dvije godine, prema anketi koju je proveo Rating Group iz Kijeva, čiji su rezultati objavljeni u ponedjeljak.

Većina preostalih 15 posto dolazi iz istočnih ili južnih regija pored linija fronta i okupiranih područja i svjedoci su najgorih posljedica rata iz prve ruke, pisalo je u izvještaju.

„Pristao bih na mir ako žele zadržati okupirana područja“, Al Jazeeri je kazao Konstantin, stanovnik Harkova, drugog najvećeg ukrajinskog grada blizu granice s Rusijom.

Prošlog proljeća, od posljedica eksplozije odmah pored njegove zgrade, stradali su prozori i metalna ulazna vrata na njegovom stanu.

Ostao je, ali gotovo svakodnevna bombardovanja i neuspjeh prošlogodišnje kontraofanzive su ga iscrpili.

„Ne želim ostariti slušajući [granatiranje] svaki dan i noć, jer jednog će dana pogoditi i moj dom“, kaže on.

Pomoć Zapada je ključna za pobjedu Ukrajine, kaže 79 posto Ukrajinaca, prema anketi koju je proveo Rating Group.

Ali ta pomoć sve je slabija, dok zapadne vlade podstiču Kijev da potpiše primirje s Moksvom i prihvati gubitak okupiranih teritorija koje čine petinu ukrajinske teritorije.

Mirovni pregovori – ali pod čijim uvjetima?

No, javna mantra predsjednika Volodimira Zelenskog i svakog ukrajinskog političara je: Moskva se mora povući iz svih okupiranih teritorija prije početka mirovnih pregovora.

„Političko priznanje okupacije je nemoguće, nema političke volje za to, a ni javnost to neće prihvatiti“, kazao je analitičar iz Kijeva Aleksej Kušč za Al Jazeeru.

„Postoje nezvanični razgovori o zamrzavanju sukoba prema korejskom scenariju“, rekao je, pozivajući se na korejsko primirje iz 1953. godine, prema kojem su se Sjeverna i Južna Koreja složile da prekinu borbu bez formalnog okončanja rata. Ali, dok rat ne bude završen, Ukrajina će „zvanično najavljivati maksimalne ciljeve“ kako bi mobilisala javnost i zapadne saveznike, kazao je Kušč.

Rat je koštao Ukrajinu 30 posto njenog BDP-a i 3,5 miliona radnih mjesta, kazao je premijer Denis Šmihal u srijedu.

Ali, najveći gubitak pretrpio je ukrajinski narod.

Najmanje 6,5 miliona ljudi pobjeglo je u inozemstvo, i populacija na teritorijama koje kontroliše Kijev je ispod 30 miliona, kažu analitičari, velika razlika u odnosu na 52 miliona kada je Ukrajina stekla nezavisnost 1991.

Mnoge se izbjeglice nemaju gdje vratiti.

Prolog juna  je Halina, 28-godišnja žena iz grada Mariupolja na jugu, gdje su deseci civila poginuli tokom višemjesečne opsade, pričala Al Jazeeri o užasima koje je njeno dvoje male djece pretpjelo tokom ruskih zračnih napada i granatiranja.

„Kada je postalo izuzetno napeto, trzali su se od histerije u tim podrumima. Pitali su me: ‘Boli li kada umireš?’, kazala je.

Izbjegli su u Češku i djeca su joj sada na sigurnom – ali još uplašena.

„Tek se nedavno sin prestao bojati zvuka aviona. Kćerka još ponekad plače noću, želi se vratiti svom ranijem životu i svom jastuku sa [slikama mačaka]“, ispričala je.

„Pred nama je novi život, ali, nažalost, ne u Ukrajini“, kazala je.

Rusija je prošle sedmice izvojevala rijetku pobjedu nakon što su se ukrajinske snage povukle iz grada Avdijivke u regiji Donbas koju od 2014. drže separatisti koje podržava Rusija.

Ali, propaganda koju finansira Kremlj, preuveličala je taj događaj.

„Kijevski režim i njegovi zaštitnici promašili su udarac od kojeg se vjerovatno neće oporaviti“, napisao je publicist Kiril Strelnikov u utorak.

Ova vijest se podudarila sa viješću o smrti lidera opozicije Alekseja Navaljnog u zatvoru, i ruski predsjednik Vladimir Putin je likovao.

„Ciljevi naših neprijatelja u pogledu ograničavanja, izolovanja Rusije, očito su propali“, kazao je u srijedu.

‘Izolacija Rusije nije potpuna’

Iako nezavisni posmatrači odbacuju Putinovu procjenu, oni priznaju da je ruska ekonomija pokazala neočekivanu otpornost na sankcije Zapada osmišljene da je sruše. U petak je SAD nametnuo najnoviji krug sankcija Rusiji, u odgovoru na smrt Navaljnog u arktičkom zatvoru.

„Sankcije nisu ostavile onaj utisak na rusku ekonomiju koji je očekivan, izolacija Rusije nije postala potpuna“, kazao je Temur Umarov iz Carnegie centra za Rusiju i Euroaziju, ekspertske organizacije iz Berlina.

Uz militarizaciju svih segmenata života oko sebe, mnogi Ukrajinci su se priklonili političkoj desnici i uglavnom prihvataju žestoke antiruske slogane koje su stvorile marginalne nacionalističke skupine, rekao je aktivista za ljudska prava iz Kijeva Vjačeslav Lihačev.

Ove grupe su za zabranu svega što je rusko, uključujući jezik, književnost i Pravoslavnu crkvu koja odgovara moskovskom patrijarhu Kirilu.

Ovih dana milioni Ukrajinaca koji govore ruski dobrovoljno prelaze na ukrajinski u svakodnevnom životu, dok vlada Zelenskog razmišlja o zabrani crkve povezane s Rusijom.

„Radikalne ideje koje su bile marginalne sada dijeli značajan dio javnosti i u nekoj mjeri ih provodi vlada“, kazao je Likačev Al Jazeeri.

Rat je jasno pokazao osjećaj identiteta, jedinstva i istinske političke nezavisnosti.

„Rat nam je pokazao da suverena država ne može postojati samo tako. Taj suverenitet zahtijeva stalni rad na samoodređenju, samorazumijevanju, samopoštovanju“, Al Jazeeri je kazala Svetlana Čunikina, zamjenica predsjednikce Udruženja političkih psihologa, grupe iz Kijeva.

Ukrajinci „su stekli osjećaj političkog značaja koji im omogućava da sebe vide kao punopravne učesnike historijskog procesa unutar [evropskog] kontinenta i svijeta“, kazala je.

Nisu zaboravili ni karakteristični smisao za humor koji im je pomogao da prežive prve mjesece rata.

Nakon što se Poljska usprotivila uvozu ukrajinskih žitarica navodeći zabrinutost svojih poljoprivrednika, Ukrajinci su odgovorili: „Pitamo se mogu li poljski poljoprivrednici zaustaviti ruske tenkove?“