Hoće li Rusija pokušati pripojiti otcijepljenu regiju Moldavije?

Piše: Lola Garcia-Ajofrin

Telefon Alexandrua Flenchea zvoni bez prestanka od prošle sedmice.

“Ne mogu vam reći koliko sam telefonskih poziva primio u posljednja dva dana i od novinara i od poznanika”, rekao je Flenchea telefonom za Al Jazeeru.

Ljudi ga stalno pitaju je li sigurno ostati u Moldaviji.

Flenchea vodi udruženje Inicijativa Za Mir (Initiative 4 Peace) u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije.

Telefon mu zvoni otkako je Ghenadie Ciorba, opozicionar iz Transnistrije, nedavno navodno sugerirao da bi separatisti mogli pozvati na referendum o pripajanju regije Rusiji.

Opozicijski potez

U srijedu Ciorbin poziv nije baš bio istican na rijetkom posebnom Kongresu na uskom pojasu zemlje koji je međunarodno priznat kao moldavska teritorija, ali ima podršku Rusije. No, “Kongres zastupnika svih nivoa” u glavnom gradu separatističke regije donio je rezoluciju, tražeći podršku Moskve u sprečavanju očite ekonomske krize za koju su okrivili Moldaviju.

“Na Transnistriju se vrši društveni i ekonomski pritisak, što je u suprotnosti s evropskim načelima i pristupima zaštiti ljudskih prava i slobodnoj trgovini”, navodi se u rezoluciji.

Transnistrija (Pridnjestrovlje) je pod kontrolom separatističkih vlasti od 1992. godine, a u njemu živi približno 470.000 ljudi.

Moldavske vlasti odbacile su njegov zahtjev kao propagandni potez i umanjile značaj nedavnih događaja, rekavši da nema opasnosti od eskalacije.

Sastanak u srijedu održan je samo dan prije godišnjeg obraćanja ruskog predsjednika Vladimira Putina Ruskoj federalnoj skupštini.

Ukliještena između Moldavije i Ukrajine, Transnistriju nije priznala nijedna članica Ujedinjenih naroda kao nezavisno tijelo. Približno 1.500 ruskih vojnika stacionirano je u pojasu u kojem žive etnički Rusi, Ukrajinci i Moldavci.

“Ljudi iz Transnistrije imaju svoj pasoš koji nigdje ne vrijedi”, rekla je 36-godišnja Cristina Afinoghenova, koja je porijeklom iz ovog područja i trenutno živi u Kišinjevu. Kao rezultat toga, “mnogi dobivaju sekundarne dokumente”, dodala je.

Većina stanovnika regije ima moldavske pasoše, dok neki imaju ruske i ukrajinske.

Sukob zbog jezika

Afinoghenova, koja je imala šest godina kada je regija proglasila nezavisnost, prisjetila se rasprava “naročito o jeziku”, kada se govorilo “je li moldavskom jeziku nedostajao prestiž” ili “da li se ruski smatrao cool”.

Sukob o Transnistriji 1989. bio je zbog “pitanja jezika”, smatra Anatolij Dirun, čelnik Škole javnih studija u Tiraspolu, glavnom gradu regije.

Transnistrija je bila dio onoga što je bilo poznato kao Moldavska Republika unutar Sovjetskog Saveza.

Međutim, proglašenjem perestrojke, pokreta političke i finansijske reforme, koji je pokrenuo ruski čelnik Mihail Gorbačov, u mnogim je sovjetskim republikama počeo rast nacionalnih pokreta.

“Moldavija nije bila iznimka”, rekao je Dirun.

Potom je Parlament Moldavije 1990. godine odlučio da će jedini državni jezik u republici biti moldavski na latiničnom pismu.

Transnistrija, koja je historijski bila pod suverenitetom Ruskog Carstva i koja se ne tako davno pridružila Besarabiji (Moldaviji) 1940, “nije se složila s tom odlukom”, dodao je Dirun.

“Nakon što su njihovi zahtjevi ignorirani, stanovništvo Transnistrije su organizirali veliki štrajk”, objasnio je.

‘U sendviču između Kišinjeva i Kijeva’

Rat u Ukrajini polarizirao je mišljenja s obje strane rijeke Dnjestar.

Dirun vjeruje da je od 2014, usred sukoba u Donbasu i ruske aneksije Krima, “Ukrajina ozbiljno promijenila svoj stav prema Pridnjestrovlju, smatrajući tamo stacionirane ruske trupe prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti.”

Nakon februara 2022, nakon ruske invazije na svog susjeda, Ukrajina je zatvorila granicu s Pridnjestrovljem.

“Tiraspol se našao u sendviču između Kišinjeva i Kijeva”, rekao je Dirun.

Ruska agresija u Ukrajini je, također, utjecala na pregovore, rekao je glasnogovornik Odjela za politike reintegracije Moldavske vlade.

“[Trenutno] je [nemoguće] održavati sastanke budući da dva vrlo važna aktera, Ukrajina i Rusija, ne mogu sjediti za istim stolom i pregovarati”, rekao je glasnogovornik.

Prema Afinoghenovoj, u Transnistriji postoje djeca i roditelji “koji imaju različite stavove [u vezi s ratom u Ukrajini] i prestali su se sastajati i razgovarati jedni s drugima”.

Ekonomske nevolje

Zatvaranje granice s Ukrajinom, u kombinaciji s moldavskom odlukom o oporezivanju robe uvezene u separatističku regiju, naglo je povećalo cijene osnovnih proizvoda, rekla je Afinoghenova, čiji roditelji i rođaci žive u Transnistriji.

Kako navodi Dirun, rat je uzdrmao ekonomiju regije, “ali je, također, prisilio vodstvo Transnistrije da zauzme suzdržaniji stav” i “ne pokazuje svoje proruske stavove”.

Rat u susjednoj Ukrajini je, također, učinio područje “još plodnijim tlom za kampanje dezinformiranja”, rekla je Anastasia Pociumban, istraživačica u Centru za red i upravljanje pri Njemačkom vijeću za vanjske odnose.

Još jedan izazov “bio je povezan s opskrbom električnom energijom”, dodaje Pociumban.

Moldavija je nekada bila jedna od evropskih nacija koja je najviše ovisila o ruskoj energiji. Do 2023. postala je neovisna o ruskom plinu, ali se i dalje oslanja na električnu energiju iz otcijepljene regije Transnistrije.

Pociumban tvrdi da je “prethodna potpuna ovisnost Moldavije o ruskom plinu i struji iz Transnistrije iskorištena kao ranjivost za rusko ucjenjivanje”.

Na drugoj obali rijeke Dnjestar, u Moldaviji, “ovaj je rat [također] još više polarizirao stanovništvo”, rekao je Flenchea.

Međutim, “ako postoji jedna stvar koja je zajednička svim Moldavcima, to je da gotovo svi mi ne želimo rat”, dodao je.

Moldaviji je Evropska unija službeno dodijelila status kandidata u junu 2022, proces u koji blok i dalje vjeruje.

“Evropska budućnost Moldavije ne može biti talac sukoba”, rekao je za Al Jazeeru Peter Stano, glasnogovornik Evropske unije.