Phil Mahre: Sarajevo je prostrlo crveni tepih cijelom svijetu tokom Igara

Mnogi ga smatraju najboljim američkim skijašem ikada. Tokom karijere upisao je ukupno 27 pobjeda u utrkama Svjetskog kupa u alpskom skijanju. Ispred njega su mnogo mlađi sunarodnjak Bode Miller i sunarodnjakinje Mihaela Shiffrin i Lindsey Vonn.

Riječ je o Phillipu Ferdinandu Mahreu, daleko poznatijem kao Phil, a s četiri minute mlađim bratom blizancem Steveom ispisao je historiju skijanja – između ostalog, osvojili su zlatnu i srebrnu olimpijsku medalju i to baš u Sarajevu.

Njihov talent prepoznat je još kada su imali 12 godina i kada su od proizvođača dobijali besplatne skije. Iako su im nudili dugoročne ugovore, njihov otac Dave „Spike“ ih je odbijao. Porodica Mahre je po mnogo čemu zanimljiva. Kad je Dave postao upravitelj jednog skijališta, cijela se porodica preselila zajedno s njim, a bila je mnogobrojna: Phil i Steve su imali još četvero starijih i troje mlađih braće i sestara.

U reprezentaciju je Phil Mahre stigao sa 15 godina, početkom 1973. godine. Nešto kasnije se počeo takmičiti u Svjetskom kupu, da bi od 1981. do 1983. bio trostruki osvajač Svjetskog kupa. Najveći rival mu je (uz brata Stevea) bio legendarni Šveđanin Ingemar Stenmark.

Naredne, 1984. godine stigao je u Sarajevo na 14. Zimske olimpijske igre i u slalomu osvojio zlatnu medalju, dok je stepenicu niže bio brat Steve.

Omiljene Igre

„Sarajevske su mi bile treće olimpijske igre na kojima sam nastupio i ujedno moje omiljene. Cijela država je tada prostrla crveni tepih cijelom svijetu tokom trajanja Igara“, kaže Mahre u intervju za portal Al Jazeere, povodom obilježavanja 40. godišnjice Igara.

„Ljudi su bili tako razdragani, prijateljski nastrojeni i susretljivi. U Jugoslaviji sam bio nekoliko puta u karijeri, ali Igre su bile potpuno drugačije od prethodnih posjeta. Izložena raskoš i jarke boje nisu bile uobičajeno iskustvo tokom prethodnih posjeta.“

Nakon trogodišnje dominacije u Svjetskom kupu, nova takmičarska sezona 1983/84. nije išla u korist ovom američkom skijašu.

„Uoči Igara, nisam imao baš dobre rezultate u Svjetskom kupu. Veleslalom mi je bio slab, a slalom nije bio ujednačen s dobrim i lošim vožnjama. Moj optimizam u veleslalomu za medalju bio je veoma mali, a rezultat u toj disciplini bio je u osnovi isti kao i moje prethodne utrke koje su vodile do Igara. Bez medalje“.

Nakon slabog nastupa na Bjelašnici u veleslalomu i osvojenog, za Mahrea slabog, 10. mjesta, na red je došao slalom.

Bez Stenmarka i Girardellija

„S druge strane, u slalomu je bila drugačija situacija. Znao sam kako je, kada bih spojio dvije dobre vožnje, sve moguće. Brdo i uvjeti bili su po mom ukusu i imao sam tu sreću da moj brat skija prije mene i da mi detaljno prenese stanje na stazi. Također, u prvoj vožnji utrke eliminirana je bila većina konkurencije, budući da osam takmičara prije mene nije uspjelo završiti. Nisam pobijedio ni u jednoj vožnji, ali sam pobijedio u utrci“, prisjetio se sagovornik Al Jazeere tih takmičarskih dana u Sarajevu prije četiri decenije.

„Naučio sam to četiri godine ranije na Olimpijskim igrama 1980. u Lake Placidu: da će skijaš koji napravi najmanje grešaka biti pobjednik, jer sam vodio nakon prve vožnje samo da bih završio drugi, zbog tri greške u drugoj vožnji“.

U Sarajevu je, ipak, imao nešto slabiju konkurenciju.

„Nikada se nisam osjećao kao da imam suparnike u sportu, samo druge skijaše s kojim sam se takmičio, i to one koji su bili konkurentniji od drugih. Bilo bi lijepo da sam imao Ingemara Stenmarka i Marca Giradellija u konkurenciji tada.“

Šveđanin Stenmark nije mogao nastupiti na ZOI-ju zbog kazne Međunarodne skijaške federacije (FIS). Naime, bilo je ustanovljeno kako je dobijao novac od reklama direktno, a ne putem nacionalne skijaške federacije. Suspendiran je bio i Hanni Wenzel iz Lihtenštajna (njih dvojica su bili osvajači po dva zlata na Igrama u Lake Placidu). Kada je riječ o Girardelliju, koji je bio najbolji slalomaš tokom sezone 1983/84, on se nije takmičio u Sarajevu jer nije imao državljanstvo Luksemburga, države pod čijom je zastavom nastupao.

Amerikanke i Amerikanci su osvojili ukupno pet medalja na Bjelašnici: dvije su pripale braći Mahre, Bill Johnson je bio zlatni u spustu, dok su u veleslalomu zlato i srebro osvojile Debbie Armstrong i Christin Cooper.

Kao formula 1

Kada je podvukao liniju i okončao karijeru sa 26 godina, Phil Mahre je na svojim policama imao 27 pobjeda u Svjetskom kupu (do tada je samo Stenmark bio bolji s ukupno 79 pobjeda).

Na kraju smo zamolili Mahrea da usporedi današnje i skijanje iz njegovog vremena.

„Razlike između skijanja u naše doba i današnjeg vremena su prilično velike. Brzine su sada veće. Površine staza su glađe i postojanije. Ipak, jedan od najvećih faktora je oprema. Danas, slično kao u formuli 1, morate imati najbolju opremu ili ne možete biti konkurentni. U naše vrijeme sportist je mogao kompenzirati (svojom snagom i vještinom op.a.) lošiju opremu, sada je to manje vjerovatno. Iskustvo, također, igra ulogu, posebno u brzim disciplinama jer je često vrlo malo treninga“, govori ovaj Amerikanac.

„Spustaši su tada bili čudaci, budući da su tehnički skijaši imali dvije discipline, veleslalom i slalom. Sada je slalomaš čudak u toj priči, budući da se veleslalom, superveleslalom i spust sada smatraju brzim disciplinama. Ako želite osvojiti Svjetski kup, morate biti brz skijaš“.