‘Nemjerljive posljedice’: Ko u BiH može obavljati psihološku djelatnost?

Zbog nepostojanja zakona koji reguliše djelatnost psihologa ni na državnom, ni na entitetskom nivou, ova oblast je u Bosni i Hercegovini nerijetko podložna manipulacijama i zloupotrebama, a sve je više primjera gdje se njom bave nestručna lica.

Društvo psihologa Federacije BiH kontinuirano upozorava na ozbiljne i dugoročno štetne posljedice nepostojanja zakonske regulative, naglašavajući da je Zakon o djelatnosti psihologa osnovna pretpostavka osiguranja kvalitete psihološke djelatnosti.

“To je djelatnost koja se direktno tiče kvaliteta života pojedinca, porodice i zajednice. Bez jasnog zakonskog okvira svaki oblik djelovanja može biti tretiran kao kredibilan, pa čak i onaj koji je nesavjestan i štetan”, kaže Dženana Husremović, potpredsjednica Društva psihologa u Federaciji BiH.

U razgovoru za Al Jazeeru pojašnjava da nepostojanje zakonske regulative onemogućava uspostavljanje sistema osiguranja kvaliteta djelatnosti psihologa što uključuje valjanu upotrebu dijagnostičkih instrumenata, kontinuirano učenje i napredovanje u struci, te poštivanje etičkih standarda u radu propisanih Etičkim kodeksom.

“Mi sada nismo u mogućnosti da zakonski sankcioniramo nesavjestan rad, a posebno zloupotrebu dijagnostičkih sredstava kao što je njihovo kopiranje, pogrešno korištenje i pogreške u nalazima i mišljenjima. Posljedice se mogu porediti sa posljedicama nesavjesnog rada ljekara”, ističe Husremović.

‘Van kontrole’

Da su posljedice nepostojanja zakonske regulative nemjerljive, kako za građane i društvo u cjelini, tako i za psihološku struku, smatra i Mitra Mirković Hajdukov, klinička psihologinja na Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla.

“U našoj zemlji psihodijagnostiku trenutno obavljaju, pored psihologa, i druga lica koja su psihološke instrumente nabavili nelegalnim putem, a koja nemaju adekvatnu stručnu spremu, niti adekvatno znanje za primjenu i i intrepretaciju rezultata dobijenih psihološkim testovima”, kaže Mirković Hajdukov.

Upozorava da nasavjesna i nestručna upotreba psiholoških testova može dovesti do kastastrofalnih posljedica.

“Dostupnost psiholoških mjernih instrumenata nestručnim licima dovodi u opasnost osobe kojima je potreban stručni psihološki, psihijatrijski i psihoterapijski tretman (potencijalno suicidalni, psihotični, osobe sa poteškoćama u razvoju, osobe sa profesionalnim oboljenjima…), te direktno mogu ugroziti psihičko zdravlje korisnika dovodeći u pitanje adekvatno kreiranje i planiranje procesa liječenja, rehabilitacije, resocijalizacije, te određivanja poslovne sposobnosti”, kaže.

“Da ne govorimo o zloupotrebi kod dostupnosti i nekontrolisane distribucije testovnog materijala i upoznavanja trećih lica sa sadržajem testovnog materijala i uputama o lažiranju odgovora u svrhu ostvarivanja prava na invalidnine i odštete, te pri adekvatnoj selekciji za prijem na radna mjesta. To nas dovodi u zabludu kod izbora najboljih kandidata i automatski nanosi materijalnu štetu i ruši ugled psihologa i psihologije kao struke, države i njenog budžeta. U konačnici, najviše štete nanosi samim korisnicima psiholoških usluga”, dodaje.

Naglašava da posebnu pažnju treba obratiti na potencijalnu opasnost po širu zajednicu kao posljedicu nestručnog rada kod izdavanja ocjene za dozvolu nošenja oružja, kod procjene sposobnosti za obavljanje visokorizičnih i zahtjevnih profesija, kod forenzičke psihološke ekspertize te vještačenja za potrebe sudova i tužilaštava.

“Psihološka djelatnost je izuzetno važna i odgovorna djelatnost, koja je trenutno van kontrole”, ocjenjuje Mirković Hajdukov.

Problem u nabavci instrumenata

Dženan Fatić, stručni savjetnik za psihološke poslove u KJU Odgojni centar Kantona Sarajevo, ističe da “svako ko koristi psihološke testove nezakonito i nije kompetentan za provođenje istih ugrožava prava klijenta, što može dovesti do pogrešnog tumačenja rezultata, a na koncu i do pogrešne dijagnoze i narušavanja integriteta ličnosti”.

“Time se klijent/ispitanik može dovesti u beznadežna stanja, koja zahtijevaju dugotrajnije psihološke tretmane, a šteta koja se nanese tim osobama je nepovratna”, pojašnjava.

A upravo je zloupotreba psihološkog instrumentarija razlog zbog kojih su izdavači testova iz regije počeli odbijati prodaju testova psiholozima iz Bosne i Hercegovine.

“U Bosni i Hercegovini ne postoje nikakvi mehanizmi protiv zloupotrebe psihološkog instrumentarija”, upozorava Fatić. “Zbog toga psiholozi u BiH vrlo često nisu u mogućnosti adekvatno raditi sa klijentima, jer im instrumenti neophodni za procjenu ličnosti nisu dostupni.”

Husremović pojašnjava da veliki broj psiholoških mjernih instrumenata nije moguće kupiti bez dodatnih edukacija jer je, kako ističe, “njihova upotreba i interpretacija složen postupak koji podrazumijeva detaljno poznavanje psiholoških osobina”.

Pojašnjavajući koliko je njihova dostupnost nestručnim licima zapravo opasna, kaže da je “to isto kao da pustite zaposlenika iz administracije da snimi i interpretira EKG pacijenta.”

“Psihološki mjerni instrumenti se ne koriste samo na nivou brojeva, nego na nivou sadržaja, a interpretacija sadržaja se uči prvo kroz osnovni studij psihologije, a potom kroz dodatne edukacije, kao i u svim drugim strukama”, naglašava Husremović.

Nedakvatne kvalifikacije i u javnim ustanovama

A stanje na terenu, kaže Elvis Vardo, vanredni profesor na Odsjeku za psihologiju Univerziteta u Tuzli, govori da i u javnim institucijama poslove psihologa obavljaju osobe sa neadekvatnim stručnim kvalifikacijama. Posljedično tome, donose odluke koje snažno utječu na kvalitet života i/ili ostvarivanje određenih zakonskih prava korisnicima njihovih usluga.

“Nažalost postoji mnogo primjera sa nepovoljnim ishodima po korisnike i njihove porodice, koji su prvenstveno uzrokovani nestručnom psihodijagnostičkom procjenom od kojih su rijetki dokumentovani i javno obznanjeni”, kaže Vardo.

“Jedan od takvih primjera je evidentiran 2016. godine u Vitezu, gdje je na temelju nestručne procjene postavljena dijagnoza ‘lake mentalne retardacije’?! Pored činjenice da se terminologija tog tipa odavno izbacila iz upotrebe u stručnim krugovima i javnom prostoru (zbog izrazito negativne konotacije i stigmatizacije osobe kojoj je određena dijagnoza), narednih šest godina je produkovala niz posljedica koji su se odrazili prvenstveno na mentalno zdravlje kao i na ostale aspekte razvoja neutemeljeno stigmatiziranog djeteta”, podsjeća.

Ističe da su, kao posljedica nestručno postavljene dijegnoze, narušena i ugrožena temeljna prava garantovana zakonima (pravo na zdravstvenu zaštitu, odgovarajući tretman i pravo na obrazovanje).

“Postavlja se pitanje koliko je takvih slučajeva u Bosni i Hercegovini i da li iko odgovara za svoj nestručni rad. Vjerujem da će zakonsko regulisanja djelatnosti psihologa doprinijeti popravljanju i unapređenju stvarnih životnih izazova, poput ovog prikazanog”, ističe Vardo.

Problemi kreću po završetku studija

Pored toga što su zbog zakonski neregulisane djelatnosti rada psihologa onemogućeni u nabavi i konstruisanju psihološkog instrumentarija (testova) prilagođenog jezično i kulturološki građanima Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovački psiholozi ne mogu aktivno učestvovati u naučno-istraživačkom radu na evropskom i svjetskom nivou.

“Zakon o djelatnosti psihologa prije svega uređuje struku, pri tome uvažavajući ostale srodne discipline i ne dovodi u pitanje opstojnost drugih samostalnih srodnih disciplina, nego isključivo doprinosi uređenju struke, a sve u cilju pruženja adekvatnih i stručnih i visoko sofisticiranih usluga građanima, privredi i društvu cjelini”, ističe Mirković Hajdukov.

Vardo dodaje da problemi psihologa nastaju odmah po završetku studija i sticanja zvanja psiholog, jer zakonom nije definisan niti obavezan pripravnički staž niti stručni ispit za psihologe.

“Trenutno ne postoje zakonski definisane kompetencije, prava, obaveze, niti period pripreme za samostalan stručni rad, uslovi za obavljanje psihološke djelatnosti, a ni područje i djelokrug rada psihologa, kao što je to slučaj u zemljama članicama EU, ali i u svim zemljama u okruženju”, kaže Vardo.

Pojašnjava da su ova pitanja u Federaciji BiH trenutno uglavnom definisana nižim pravnim aktima, a najčešće internim pravilnicima o radu u ustanovama, bez konsultacije psihološke struke.

“To otvara veliku mogućnost pogreški i zloupotrebe, pogotovo pri zapošljavanju psihologa, gdje su nerijetko diskriminisani mladi psiholozi. Često se na poslove psihologa zapošljavaju osobe koje nemaju završen adekvatan studij psihologije, a koje se veoma često, zbog mogućnosti akademskog, a ne stručnog usavršavanja, lažno i predstavljaju”, zaključuje Vardo.