Medhurst: Ljudi koji masakriraju novinare u Gazi su isti oni koji masakriraju Assangea

Richard Medhurst je britanski novinar rođen u Damasku, Sirija. Pokriva međunarodne odnose, američku politiku i Bliski istok sa jakim naglaskom na antiimperijalizmu.

Bio je jedan od rijetkih novinara koji je izvještavao u Londonu o saslušanju izručenja Juliana Assangea Sjedinjenim Američkim Državama.

• Richard, pokrivate slučaj Juliana Assanga već četiri godine. Krajem februara bili ste u sudnici tokom njegovog poslijednjeg saslušanja. Iste sedmice objavljena je smrt još jednog disidenta, Alekseja Navaljnog. Zbog čega je manjkalo medijskog izvještavanja o Assangeovom slučaju, budući da su obojica od izuzetne važnosti za slobodu medija?

– Tu imamo licemjerje. Slučaj Juliana Assangea dešava se u Londonu, a opet sve londonske novine i TV kanali nikada nisu u sudnici. Pokrivam ovaj slučaj četiri godine i oni se zaista rijetko pojave. Moram biti jasan u slučaju Navaljnija, njegovo suđenje je bilo prenošeno javno, na televiziji, ali u Engleskoj, to ne vidimo za Assangea. Zapravo, vrlo je teško ući.

• Zašto je to tako?

– Zato što je Julian Assange otkrio mnoge gadne ratne zločine koje su počinile Sjedinjene Američke Države, te ratne zločine američkih evropskih partnera. Zato je on nepodoban disident. Mi na Zapadu volimo strane disidente, u Kini ili Rusiji. Ali naše disidente tretiramo nevjerovatno. Julian Assange je u najgorem zatvoru u Engleskoj i žele ga poslati u najgori zatvor u Americi. Samo jer je radio svoj novinarski posao.

Kada pričamo o Navaljniju, on je imao mnogo više pravne transparentnosti nego što mi imamo u Britaniji. Pristup sudnici je bio moguć. Političari mogu ući u sudnicu  i prisustvovati suđenju. U Engleskoj je to vrlo teško, čak i novinarima. Vrlo je otežano. Mnogi ljudi smatraju da ovo vlada radi namjerno tako da ne možemo pokazati svijetu šta se dešava unutar londonskih sudnica. I veoma je sramotno. Kao zemlja trebamo biti otvoreni za transparentna suđenja, a sve što ja vidim govori upravo suprotno.

• Kad pričamo o transparentnosti… Ako Assangea izruče Americi, kao ne-američkog državljanina koji je otkrio ratne zločine te zemlje, kako će to uticati na istraživačko novinarstvo ili na novinarstvo uopće? Već sada imamo nedovoljno izvještavanje o zločinima i ubijanjima u Sudanu, Kongu, Etiopiji… Da ne spominjemo Gazu u kojoj takođe svjedočimo potpunoj vojnoj i državnoj nekažnjenosti. Da li ovo možemo očekivati da gledamo i u budućnosti?

– Apsolutno. Zatvaranje Juliana Assangea poruka je svim novinarima u svijetu da ukoliko budete radili svoj posao i obznanili nedjela vlada, idete u zatvor i to na dug period. Optužbe protiv Assangea su kriminalizacija novinarstva, gdje osnovna  novinarska načela, kao zaštita izvora, potražnja povjerljivih dokumenata, postaju krivično djelo. Podsjetimo se da Julian Assange nije vojnik, nije uzbunjivač, niti je zaposlenik vlade, nikada nije potpisao ugovor s bilo kojom vladom kojim ga se obavezuje na tajnost. On je prosto novinar.

Ono što SAD ovdje čine i što se predstavlja svijetu, jeste ekstrateritorijalnost. Pokušavaju da svoje zakone nametnu ostatku svijeta. Tako kada uđem u londonsku sudnicu, nemam osjećaj da tu radi nezavisno pravosuđe, nažalost. Već da CIA i SAD vode riječ. Širom svijeta imamo ubijene novinare, u zemljama koje ste spomenuli, u Gazi… Ovo je otvoreni rat protiv novinara. Oko toga moramo biti jasni. Imamo slučaj naslanjanja pištolja na glavu slobodne štampe i povlačenje obarača.

• Ipak, čini se da se naslovi medija i narativ blago mjenjaju… Na primjer, New York Times, CNN, pa čak i BBC su pet mjeseci koristili formulaciju “Ministarstvo zdravlja kojim upravlja Hamas”, time su podsticali i opravdavali brutalnu vojnu kampanju protiv civila u Gazi. Ali sada vidimo, barem u naslovima New York Timesa, termin “lokalni zvaničnici zdravstva”. Šta se dešava?

– Promjene o kojima govorite su nažalost, premale i prekasne. Šteta je već učinjena. Jer ono što su radili godinama, ne samo tokom ovog rata, već godinama – jeste “utuviti” u glave ljudi da je Hamas jednak zlu, da je Sirija jednaka zlu, da je Iran jednak zlu. Tako kad su i počeli izvještavati o ovim državnim akterima, ljudi na Zapadu su već imali negativan emocionalni odgovor i spajali ih sa negativnim. Znate, kada govore o Izraelcima, nikada ne kažu “Ministratsvo zdravstva kojim upravlja Likud”, nikada ne kažu “Netanyahuov režim”. Takve termine koriste samo za one vlade i partije koje im se ne sviđaju. Čak kada pričamo o brojevima, ukupnoj smrtnosti, UN ih koristi decenijama, oduvijek. Zašto onda ne kažu “prema brojkama UN-a”.

Ovo je jedna veoma brutalna kampanja doslovno ispiranja ljudskih mozgova i zaista moram koristiti te riječi “ispiranje mozgova”, kako bi se zamrzilo sve  što ima veze s Palestincima. I šteta jeste već učinjena. Ove promjene koje ste spomenuli u štampi, imamo recimo, i kod Berny Sandersa koji je otišao na televiziju i rekao: “Masakr Palestinaca mora stati”. Ali gdje je bio poslijednjih mjeseci? New York Times, CNN, BCC… svi su odsutni ovih mjeseci, kada govorimo o neutralnosti. Ali su bili pristrani Izraelu i to je zaista skandalozno.

• Kada govorimo o medijima, hoće li oni biti odgovorni za ratnohuškačko izvještavanje?

– Ne mislim da će iko preuzeti odgovornost. Podsjetiću Vas na rat u Iraku. Ljudi poput Judith Miller koji su lagali o oružju za masovno uništenje, šta im se desilo poslije? Jesu li otišli u zatvor? Snosili ikakve posljedice? Ne govorim da je novinarima mjesto u zatvoru, ali sigurno imaju krvi na rukama. I to mnogo krvi. New York Times je objavio malo izvinjenje i to je to. To nije dovoljno. Uradili su to prije, million puta i ne znam kako svaki put nasjedamo. Zato se ljudi radije okreću izvještavanjima Al Jazeere, koje je o ovom ratu najbolje. Također, ljudi više ne uplaćuju pretplatu za BCC već prelaze na nezavisne medije, jer su zgroženi kako su njihovi novinari promovirali rat i nikad nisu preuzimali odgovornost ni za šta.

I samo da dodam, pošto su razgovarali o Assangeu, postoji veza između svega ovoga. Ljudi koji masakriraju novinare u Gazi su isti oni koji masakriraju Assangea. Isti ljudi u Washingtonu, iste firme za proizvodnju oružja, iste banke, iste korporacije… I poruka koju šalju jeste:  “Ako lažete za Tel Aviv, London i Washington, dobit ćete unaprijeđenje i bit ćete uredu. Ali ako kažete istinu u Gazi, Izraelci će vas ubiti. Ili ako kažete istinu o Americi, ubit će vas ili pokušati ubiti u Londonu, kao Juliana Assangea. Tako da nažalost ne vidim da će tu iko odgovarati.

Ali barem vidimo neke finansijske gubitke kompanija i oglašivača koje su slale hranu izraelskoj vojsci ili je promovisale, poput McDonaldsa, Starbucksa. A kada one gube novac onda prestanu i plaćati za reklame u New York Timesu i u drugim korporativnim medijima. A onda i oni posljedično gube. To je poput kruga koji vam se vraća. To svakako, nažalost, neće nikad nadomjestiti živote ubijenih Palestinaca.

Cijeli intervju pogledajte u emisiji Opservatorij.