Gdje je Poljska pet mjeseci nakon promjene vlasti?

Poljska je danas na boljem mjestu nego prije pet mjeseci, ali povratak liberalnih snaga na vlast ne znači automatski kraj neliberalne politike, smatraju poljski i evropski politički analitičari.

Vlada Donalda Tuska pokušava obnoviti vladavinu zakona u Poljskoj, istovremeno preuzimajući ulogu zemlje kao glavnog igrača u Evropskoj uniji. Ipak, podjele u poljskoj politici i društvu kompliciraju reforme.

Demokrati su slavili nad populistima na poljskim parlamentarnim izborima prošlog oktobra, ali nakon pet mjeseci velikog pravnog i političkog nereda, demokratija je još uvijek u lošem stanju.

„Poljaci imaju bogato iskustvo u izgradnji demokratskog sistema na ruševinama autoritarne vlasti. Ako oni ne mogu nadvladati populističko naslijeđe, ko može“, pita Jan Zielonka, profesor politike i međunarodnih odnosa na univerzitetima u Veneciji i Oxfordu, u zajedničkoj publikaciji koju su objavili Social Europe i IPS-Journal.

Smatra kako se prelazak iz komunizma u demokratiju može, gledajući unazad, čini lakšim zadatkom.

„Sukobljene strane u Poljskoj 1989. godine, vladajuća ‘Ujedinjena radnička stranka’ i sindikat Solidarność koji je predvodio opoziciju, dijelile su širok cilj, željele su se pridružiti bogatom, mirnom i demokratskom dijelu Evrope. Sovjetski savez pod Mihailom Gorbačovom to više nije htio i mogao zaustaviti, pa su uspjeli sjesti za ‘okrugli stol’ i sklopiti dogovor o moći. Danas su liberalni i neliberalni politički tabor beznadno podijeljeni i ne dijele osnovna stajališta o kapitalizmu, demokratiji i evropskim integracijama. Štaviše, sporazum o podjeli vlasti ne može se odnositi samo na raspodjelu unosnih radnih mjesta, on bi trebao odražavati težnje većine građana. Ovaj put, međutim, izostaje zajednička vizija budućnosti“, smatra Zielonka.

Tragovi stare vlasti

Podsjeća kako se neliberalna stranka koja je vodila Poljsku posljednjih osam godina zvala Pravo i pravda (njen poljski akronim je PiS), ali zakoni koje je usvojila uglavnom su imali za cilj iskazati pravdu vladajućoj stranci i njezinim kandidatima u raznim državnim tijelima.

„Danas čak i na sudovima rade stranačko-političke sudije, često nezakonito izabrane. Predsjednik je također kandidat PiS-a i može staviti veto na nove zakone. Dakle, ne postoji način da se populističko naslijeđe poništi isključivo pravnim sredstvima, što postavlja teško pitanje: može li se vladavina prava ponovno uspostaviti na nezakonit način? Do sada je nova vlada napredovala izdavanjem parlamentarnih deklaracija na koje predsjednik ne može staviti veto, ali koje formalno nisu izvor zakona. To dovodi do druge poznate dileme: kako uvjeriti neliberalne birače da podrže liberalni projekt“, pita se Zielonka.

Iako nova koalicijska vlada tvrdi da vraća demokratiju, do sada je uglavnom obnovila bazu moći liberalnih stranačkih kadrova. Viša i niža ministarska mjesta popunjena su stranačkim dužnosnicima, a ne pravim stručnjacima. Čelnike javnih medija i preduzeća imenovale su stranke uz malo javnih konsultacija ili konkursa.

„Vlada tvrdi da je ovo tek prva faza duge demokratske tranzicije, ali postavlja se pitanje hoće li se smisleni javni doprinos u vladinim poslovima ikada oblikovati. Ako ne, imat ćemo novu elitu na vlasti, s građanima koji svoj glas neće moći pretvoriti u glas. S vremenom će to stvoriti frustraciju, ne samo stranačke elite nego i demokratije kao takve. Demokratija ne može napredovati samo na dobrim namjerama, ona bi trebala biti u stanju riješiti probleme građana i ponuditi smislene načine učestvovanja u javnim poslovima“, zaključuje Zielonka.

Puno mjesta za napredak

Tony Barber, komentator Financial Timesa, kaže za Carnegie Europe da se Poljska još uvijek nije potpuno vratila na demokratski ‘kolosijek’, ali da je za zdravlje poljske demokratije i za dobrobit Evropske unije nedvosmisleno pozitivno što je koalicija Donalda Tuska pobijedila na izborima prošlog oktobra i formirala vladu.

„Stranka Pravo i pravda (PiS) nanijela je ozbiljnu štetu tokom osam godina na vlasti. Pretvorili su Poljsku od zvijezde postkomunističke tranzicije u srednjoj i istočnoj Evropi u vrhunski primjer neliberalizma kod kuće i stvaranja problema u EU. Međutim, pobjeda Tuskove koalicije bila je tijesna. Poljska politika i društvo i dalje su podijeljeni između progresivnih i umjerenih s jedne strane i tvrdokorne desnice s druge strane. Demontaža zarobljavanja državnih institucija nakon ere PiS-a neizmjerno je kompliciran zadatak“, smatra Barber.

Što se tiče EU, Barber smatra kako je Poljska pod Tuskom puno kooperativniji igrač, ali i dalje postoje trvenja oko ukrajinske poljoprivredne konkurencije i politike klimatskih promjena.

„Tuskova vlada je u sukobu s tvrdo desničarskim snagama koje već vladaju ili imaju značajan utjecaj u nekim zemljama EU-a, a koje bi mogle ojačati nakon izbora za Evropski parlament u junu. Dakle, Poljska se nije u potpunosti vratila, dijelom zbog duboko ukorijenjenih domaćih napetosti, a dijelom zbog snažnih političkih trendova diljem EU-a“, zaključuje.

Dobre namjere su tu, ali ruke su vezane

Krzysztof Bledowski, gostujući profesor na Univerzitetu za informacijske tehnologije i menadžment u Rzeszowu, kaže kako se Poljska vratila u demokratski život u onoj mjeri u kojoj aktivno sarađuje s drugima u dobroj vjeri na pronalaženju rješenja za izazove EU-a.

„Bez obzira na dobre namjere Varšave, ruke su joj vezane. Prvo, nova administracija suočava se s poteškoćama u provedbi domaćih reformi koje poništavaju štetu koju je nanio PiS. Takvi napori neizbježno crpe vladinu energiju. Drugo, EU se sada može pohvaliti neobično razdornom političkom arhitekturom. Samo unutar Weimarskog trokuta, francusko-njemačke razlike u zajedničkim izazovima kao što su klima, sigurnost i trgovina ostaju ogromne. Treće, Poljska je još uvijek zemlja srednjeg dohotka koja ne može težiti ekonomskom i političkom vodstvu u Evropi. Njena komparativna prednost leži u kataliziranju promjena, a ne u predvođenju kontinenta“, kaže.

Ipak, dodaje profesor Bledowski, Poljska ima karte za igrati, a jedna od njih je poboljšanje odnosa s Njemačkom, jer bi obje zemlje trebale udružiti snage kako bi unijele realizam u zakonodavni program EU-a.

„Mnogi rokovi Zelenog dogovora EU-a neće biti ispunjeni, dok će tehnološka regulativa na čekanju ometati inovacije. Industrijska konkurentnost je u pitanju i obje zemlje dijele slične brige. Poljska bi također trebala iskoristiti svoj novi politički kapital kako bi potaknula Njemačku na korake naprijed umjesto da priča o sigurnosti i odbrani. Nije to lako učiniti, ali Washington i mnoge evropske prijestolnice kimnule bi glavom u znak odobravanja“, zaključuje.

‘Poljska se vratila – i to glasno’

Magdalena Gora, profesorica na Institutu za evropske studije Jagiellonian univerziteta u Krakowu, kaže za Carnegie Europe kako se Poljska vratila, i to glasno.

„Nova poljska vlada zamijenila je osmogodišnju vladavinu PiS-a u decembru 2024. Pitanja koja je trebao riješiti premijer Donald Tusk su se gomilala. Prvi zadaci bili su fokusirani na unutarnja pitanja s posebnim naglaskom na pravosudna pitanja i rješavanje dugotrajnog sukoba vladavine prava s Evropskom komisijom. To je odmah rezultiralo pojačanim unutarnjim sukobom s PiS-om i njegovim predsjednikom Andrzejem Dudom i zaokupilo javno mnijenje“, ističe.

Ona dodaje kako se dodaje nova vlada također suočila s velikim izazovima na međunarodnoj sceni.

„Najvažnije je bilo ponovno osnažiti pažnju i podršku Zapada Ukrajini. U ovoj zadaći, i još šire u vanjskim i sigurnosnim pitanjima, nova vlada uspjela se dogovoriti s predsjednikom Dudom o prioritetima za zemlju. Diplomatska ofanziva poljske vlade da potakne veću podršku Ukrajini bila je vidljiva u EU-u, posebno početkom ove godine, kada su se čelnici EU-a bavili mađarskim vetom na pomoć Ukrajini“, kaže Gora.

Eugeniusz Smolar, analitičar vanjske i sigurnosne politike u Centru za međunarodne odnose iz Varšave, ističe kako je pobjeda demokratske opozicije na izborima u oktobru 2023. dočekana s velikim olakšanjem diljem Evrope i da je koalicija Donalda Tuska bila dokaz da se rastuća popularnost desničarskih, populističkih, anti-EU i često proruskih stranaka u Evropi može pobijediti.

„Koalicija mora imati na umu da je 7,5 miliona građana glasalo za stranku Pravo i pravda (PiS) i druge desničarske grupe. Kako bi se spriječio povratak PiS-a na vlast, koalicija mora vratiti institucije države koje je PiS kolonizirao. Mora uvjeriti umjerenije desničarske pristalice da je došlo do normalne demokratske promjene vlasti i da oni na vlasti nisu ni vragovi ni agenti Njemačke ili Brisela. Takva je propaganda javnih medija pumpana osam godina. Ove antinjemačke i anti-EU percepcije vežu ruke Tusku i ministru vanjskih poslova Radeku Sikorskom. Moraju pokazati da učinkovito brane poljske interese“, kaže on.

Poljska je na boljem mjestu nego prije pet mjeseci, ali za potpuni povratak demokratije i demokratskih vrijednosti u zemlji, potrebno je više vremena i reformi.