Njemački navijači dobili bitku protiv kapitala, može li i ostatak Evrope?

Njemačka nogometna liga (DFL) pokušala je prošle godine angažirati privatnog investitora za globalni marketing Bundeslige. Prvobitni plan predviđao je investiciju veću od dvije milijarde eura.

Navijači su protestirali, bojeći se pretjeranog utjecaja ulagača na pitanja poput vremena početka utakmice. Plan nije uspio osvojiti potrebnu dvotrećinsku većinu među 36 klubova koji čine prvu i drugu Bundesligu.

DFL je, umjesto da odustane od te ideje, samo nekoliko mjeseci kasnije pokušao ponovo. Smanjio je vrijednost ugovora na oko milijardu eura tokom 20 godina i tvrdio da postoje „crvene linije“ koje investitori ne bi smjeli preći. Navijači, ipak, nisu vjerovali ničemu od toga, ne samo zbog prethodnih prekršenih obećanja DFL-a.

Finansijski stručnjaci, poput Eckharda Saurena, zamjenika predsjednika bundesligaša Koelna, naznačili su da postoje manje opasne alternative. A organizacije civilnog društva, kao što je Finanzwende, istakle su da je priroda privatnog kapitala zahtijevanje i insistiranje na utjecaju. Zajedno s drugim finansijskim stručnjacima, Finanzwende je tvrdio da je DFL-u jednostavno nemoguće obećati da će se njegove „crvene linije“ održati dva desetljeća.

Klimavi mandat

Na tajnom glasanju u decembru tek je postignuta dvotrećinska većina klubova: tačno 24 od 36 dalo je svoj pristanak na revidirani plan. Mnogi su klubovi naknadno objavili kako su glasali, tvrdeći da, kao Verein (udruženje građana), duguju svojim članovima transparentnost. Tako se vrlo brzo saznalo kojih je deset klubova glasalo protiv, dok su dva su bila suzdržana.

Problem za vodstvo DFL-a bio je taj što su članovi Hannovera nagovorili svog predstavnika Martina Kinda da glasa protiv. Međutim, iako je Kind odbio javno reći kako je glasao, nakon što je deset klubova koji su glasali protiv postalo poznato, javnost je saznala da je vrlo vjerovatno njegov glas ipak bio ZA, odnosno odlučujući za postizanje potrebne većine.

Mandat za vodstvo DFL-a da pregovara s privatnim ulagačima tako je od samog početka bio klimav i velika većina organiziranih nogometnih navijača u Njemačkoj smatrala ga je nelegitimnim.

„Kindovo ponašanje i očito oslanjanje DFL-a na njegov glas ugrozili su jednu od jedinstvenih prodajnih prednosti njemačkog nogometa, da u konačnici kontrola nad klubovima ostaje na Vereinu (udruženju građana)“, piše za Social Europe Daniel Mittler, nogometni navijač, član Vereina SC Freiburga i suizvršni direktor Finanzwendea.

Ovaj sistem je također poznat kao ‘pravilo 50+1’. Da bi dobio licencu za igranje, klub mora u cijelosti ili većinom biti u vlasništvu članova.

„Pravilo je osmišljeno kako bi se osiguralo da članovi kluba zadrže ukupnu kontrolu posjedovanjem najmanje 50 posto + 1 dionice kluba, štiteći ih od utjecaja vanjskih investitora. A ovdje je DFL potencijalno koristio očito kršenje pravila od strane Kinda kao osnovu za pregovaranje o spornom investicijskom ugovoru, koji su navijači već odbili u prethodnim mjesecima“, pojašnjava.

Kreativni protesti

Kao rezultat toga, od decembra su protesti na stadionima eskalirali. Mnoge utakmice su prekinute i odgođene, uživo na televiziji. Neki su mečevi kasnili više od trideset minuta, i mnogo puta su sudije razmišljale o potpunom prekidu igre.

„Navijači su bili nevjerovatno kreativni u protestima, bacali su limun na teren, dok su držali transparente na kojima je pisalo ‘Privatni investitori čine nas ljutima’. Uspjeli su također unijeti i ubaciti na teren autiće na daljinsko upravljanje s bakljama da kruže terenom. Zašto autići? Kako bi poslali poruku da neće biti na daljinsko upravljanje“, kaže Mittler.

DFL je pokušao umanjiti značaj protesta navodeći da ga podržava samo “militantna manjina”. Ali ankete su pokazale da je većina nogometnih navijača, dvije trećine njih, u potpunosti podržavala proteste. A i izvan navijačkih krugova dobili su podršku, pogotovo kad se shvatilo kakvi investitori stoje iza planova. Proces nadmetanja sveo se na Blackstone ili CVC, koji su time stavljeni pod lupu javnosti koju privatne kapitalne firme pokušavaju izbjeći.

Mittler kaže kako se kritički raspravljalo o činjenici da su za svoja ulaganja koristili novac iz državnog fonda Saudijske Arabije.

„Takav je bio i njihov poslovni model, koji je ciljao na iznimno visoke profite, bez obzira na to je li cilj ulaganja bio rizičan start-up, zdravstvo ili nogomet. Predstavnici navijača intervjuirali su finansijske stručnjake, o lobističkim praksama kompanija raspravljalo se u glavnim sportskim programima, pravilo 50+1 objašnjeno je u vijestima, a predstavnici navijačkih grupa osporili su poslovni model privatnog kapitala u talkshow emisijama“.

Pobjeda civilnog društva

Blackstone se povukao iz procesa i sve je više klubova pozivalo na novo glasanje ili povuklo svoju podršku dogovoru. Sam Hannover 96 doveo je u pitanje zakonitost Kindovih glasanja u decembru. Vodstvo DFL-a nakratko je iznijelo ideju o još jednom glasanju, s pragom uspjeha smanjenim na prostu većinu klubova. Ali kada su navijači jasno dali do znanja da će to protumačiti kao daljnju eskalaciju sukoba, DFL je odustao.

„Na posebno sazvanom sastanku vijeća članova DFL-a sredinom februara izglasano je okončanje postupka nadmetanja. U izjavi objavljenoj nakon toga, članovi DFL-a također su ponovno potvrdili svoju podršku pravilu 50+1. Međutim, neki od bogatijih klubova nakon toga su jasno dali do znanja da ovo pravilo vide kao nedostatak u konkurentnosti, u usporedbi s klubovima u Engleskoj i Španiji, pa se očekuje da će izazov pravilu biti sljedeća velika svađa između navijača i uprava“, prognozira Mittler.

Međutim, prema njegovim riječima, ono što je sigurno jest da je civilno društvo pobijedilo u ovoj rundi i da u bliskoj budućnosti neće biti ulaganja privatnog kapitala u marketing Bundeslige.

Protesti su uspjeli, a veliki igrači privatnog kapitala (CVC upravlja s 388 milijardi eura), uprkos aktivnom lobiranju, nisu uspjeli. Pobuna navijača nazvana je “najuspješnijim protestom društvenog pokreta posljednjih godina”.

„Bio je uspješan jer je okupio ljude vrlo različitih političkih uvjerenja. Zato što je Vereinova baza njemačkog nogometnog upravljanja dala navijačima riječ, i učinila da se pokušaj poništenja dogovora protiv njihove volje tako spremno pretvori u pobunu. I zato što je, u konačnici, ova borba postala jedno sučeljavanje zajednice, demokratije i drugih široko zajedničkih društvenih vrijednosti protiv pretjeranih profita i moći nekolicine elitnih nogometnih menadžera i finansijskih divova“, smatra Mittler.

Privatni kapital ili javno dobro

Kao takva, pobjeda nije samo za nogometne navijače, već i za sve one koji žele spriječiti finansijalizaciju svakog aspekta svakodnevnog života.

„Da interesi privatnog kapitala nadjačaju javno dobro, tamo gdje su u sukobu, većini se prije samo nekoliko sedmica činilo neizbježnim. Međutim, navijači su pokazali da se i najveći finansijski igrači mogu zaustaviti. Nema ničeg ‘prirodnog’ u sve većoj finansijalizaciji društvenih i kulturnih dobara kao što su nogomet, zdravstvo ili stanovanje“.

Pobjeda u Njemačkoj, zaključuje Mittler, stoga bi trebala dati nadu da se, s pravim upravljanjem, može ukrotiti finansijski sistem u širem smislu i natjerati ga da služi ljudima i realnoj ekonomiji, a ne pretjeranom profiterstvu.

U Njemačkoj je proteklih sedmica podignuta svijest o opasnosti očekivanja dobiti od privatnog kapitala u područjima gdje im nije mjesto. Ta svijest sada treba dovesti do ponovnog promišljanja uloge privatnog kapitala u društvu općenito.