Strah Palestinaca: ‘Ako UNRWA ode, nestaju i snovi o povratku kući’

Stanovnici okupirane Zapadne obale strahuju od potpunog gubitka zdravstvene zaštite i obrazovanja, dok UN-ova agencija za pomoć upozorava na eskalaciju napetosti ako bude prisiljena prekinuti rad.

Haleema Damaseh koja živi u izbjegličkom kampu Aida u blizini Betlehema, već je morala platiti 100 dolara za lijekove [Monjed Jadou / Al Jazeera]

Piše: Monjed Jadou

Među djecom koja se igraju na ulici u izbjegličkom kampu Aida u blizini Betlehema na okupiranoj Zapadnoj obali je i desetogodišnji Ahmad Damaseh koji sanja o tome da kada odraste postane ljekar.

Ahmed pripada četvrtoj generaciji porodice Damaseh koja živi u ovom izbjegličkom kampu otkako su njegovi preci tokom Nakbe, prije 75 godina, pobjegli iz jerusalemske četvrti Deir Aban u vrijeme kada je oko 750.000 Palestinaca protjerano iz svojih domova kako bi se napravilo mjesta za stvaranje države Izrael.

Centar Damasehovog sna je agencija Ujedinjenih naroda koja od tada brine o palestinskim izbjeglicama na okupiranom palestinskom području i susjednim narodima. Agencija UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) osigurala je porodici Damaseh njihov prvi šator u Aidi.

Agencija je odgovorna za 702 škole koje pružaju obrazovanje za 500.000 djece i učenika, prema riječima Anwara Hammama, zamjenika voditelja Odjela za izbjeglička pitanja PLO-a. Agencija pruža pomoć za 400.000 ljudi koji žive u izbjegličkom kampu Aida.

U središtu UNRWA-ine misije je ideja da će podržavati raseljene Palestince dok se ne vrate svojim domovima, nešto što je Izrael uskraćivao generacijama Palestinaca.

[Monjed Jadou / Al Jazeera]

Izrael je također usmjerio pogled na UNRWA-u, koja je sada na rubu kolapsa jer se agenciji uskraćuje finansiranje, a sve više naslova u vijestima sugerira da Izrael i Sjedinjene Američke Države žele okončati njen mandat.

Nakon što je izraelska vlada optužila organizaciju za povezanost s onima koji su odgovorni za napade brigada Qassam i drugih naoružanih palestinskih boraca na južni Izrael 7. oktobra, mnogi veliki donatori i zemlje donatori – koji zajedno osiguravaju više od 80 posto finansiranja UNRWA-e – povukli su svoju finansijsku podršku.

Samo nekoliko zemalja, uključujući Belgiju, Norvešku, Irsku i Saudijsku Arabiju, obećalo je nastavak finansiranja. Najveći donatori, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Njemačku i Španiju, potpuno su obustavili finansiranje.

Za sada su, kažu mještani Aide, njihovi snovi na čekanju, a možda su i zauvijek nestali.

‘Niko drugi ne može upravljati kampovima’

Izbjeglički kamp Aida, smješten između Betlehema, Beit Jale i Jerusalema, dom je za više od 8.000 palestinskih izbjeglica, dvije škole za dječake i djevojčice te kliniku koja opslužuje izbjeglice iz svih kampova u blizini Betlehema.

Sedam i po desetljeća četiri generacije porodice Damaseh gaje nadu da će se vratiti u svoje selo.

Damasehi su se oslanjali na UNRWA-u za hranu, zdravstvenu njegu i obrazovanje u godinama nakon Nakbe. Sada su u strahu šta će biti s njima ako agencija bude prisiljena prekinuti sve operacije u bliskoj budućnosti, kao što je upozoravala da bi se moglo dogoditi.

“Nema palestinskog ili međunarodnog subjekta koji je sposoban preuzeti odgovornost za kampove, ni u obrazovanju ni u zdravstvu”, rekao je Muhammad, Ahmadov otac. Kao i drugi u zajednici, on je čvrsto vjerovao da je prestanak finansiranja UNRWA-e dio veće zavjere protiv Palestinaca.

“Kao izbjeglice, znamo da postoji veliki politički plan za okončanje postojanja UNRWA-e, a to je sprječavanje prava na povratak. To je nešto što nećemo dopustiti. Moj sin Ahmed će učiti u kampu Aida sve dok se ne vrati u naše selo”, prkosno je dodao.

[Monjed Jadou / Al Jazeera]

Ako UNRWA nestane, rekli su, nestaje i san o povratku kući. Umjesto toga, vjerovatno je da će ovi kampovi biti apsorbirani kao naselja pod širom palestinskom upravom.

Dok je Ahmadov otac posebno zabrinut za budućnost obrazovanja svog sina i šta to znači za njegove snove da studira medicinu, njegova baka, 70-godišnja Haleema Damaseh brine se za zdravstvene usluge.

Čak i prije nego što je rat u Gazi počeo prošlog oktobra, usluge koje su nudile klinike UNRWA-e bile su sve oskudnije, a na raspolaganju su bili samo medicinski tretmani i recepti za hronična stanja, rekao je Muhammad. Čak će i to prestati ako UNRWA više ne bude mogla djelovati.

“Klinika UNRWA-e je prestala distribuirati lijekove za dijabetes, među drugima koji su mi potrebni. Dakle, moj sin ga kupuje za gotovo 100 dolara mjesečno”, rekla je Haleema za Al Jazeeru.

[Monjed Jadou / Al Jazeera]

Uplašena je da to neće biti održivo na duži rok, posebno s ozbiljnom ekonomskom krizom na okupiranoj Zapadnoj obali koja je uzela maha zbog represije na okupiranim palestinskim teritorijima od početka rata.

Ovaj slom se ogleda višestrukim blokadama cesta širom okupirane Zapadne obale, racijama u kampovima i gradovima te strogog policijskog sata za stanovnike. Zaposlenost je pala, a cijene su skočile, dok se palestinske vlasti bore s isplatom plata uposlenicima u javnim ustanovama.

‘Palestinci će zauzeti stav’

Saeed al-Azha, čelnik Narodnog odbora za usluge u Aidi, koji je dio Odjela za izbjeglička pitanja PLO-a, objasnio je da su kampovi često pretresani, a upadi i hapšenja su u posljednje vrijeme sve češći što pogoršava uvjete palestinskim izbjeglicama.

Upozorio je da će se uvjeti samo dodatno pogoršati ako se obustavi finansiranje operacija UNRWA-e.

“Palestinske izbjeglice borit će se protiv gubitka UNRWA-e”, rekao je. “Oni će zauzeti stav u svih pet regija u kojima agencija radi – Gazi, Jordanu, Libanu i Siriji, uz pomenutu okupiranu Zapadnu obalu.

[Monjed Jadou / Al Jazeera]

UNRWA ima politički značaj kao svjedok Nakbe i kao agencija pod mandatom UN-a koju nijedan Palestinac ne želi izgubiti prije nego što izbjeglice dobiju pravo na povratak u svoje domove iz kojih su protjerani 1948. godine.”

Adam Pollock, direktor operacija UNRWA-e u regiji Zapadne obale, rekao je za Al Jazeeru da bi ukidanje mandata UNRWA-e i njenih službi bilo “recept za eskalaciju napetosti, posebno imajući u vidu da mlada populacija u kampovima prelazi 30 posto od ukupnog broja stanovništva”.

Izvor: Al Jazeera