Može li Julija Navaljna ujediniti rusku opoziciju nakon smrti muža?

Dva dana prije smrti, Aleksej Navaljni napisao je poruku za Dan zaljubljenih posvećenu njegovoj supruzi i muzi Juliji.

„Draga, mi smo kao u pjesmi (Hope) – između nas ‘postoje gradovi, svjetla aerodroma, plave snježne oluje i hiljade kilometara'“, napisao je 14. februara, na Valentinovo.

„No, osjećam te pored sebe svake sekunde i volim te sve više i više“, dodao je pored fotografije na kojoj je sa Julijom Navaljnom (47), visokom i plavom bankarskom službenicom koju je upoznao 1998. tokom odmora u Turskoj.

Dva dana nakon ove objave na društvenim mrežama, koja mu je bila posljednja kako se kasnije ispostavilo, Navaljni (također 47) je pao i preminuo. Njegova udovica i prijatelji vjeruju da je riječ o političkom ubistvu iza kojeg stoji Kremlj.

Navaljna je poručila da će preuzeti muževu ulogu na čelu Fonda za borbu protiv korupcije, organizacije koja se nekad protezala širom Rusije, objavljivala dokumente o korupciji i organizirala ogromne skupove.

Kremlj ju je zabranio kao „ekstremističku“, raspustio je, krivično gonio desetke uposlenika – neki od njih su dobili i do devet godina zatvora – te natjerao mnoge da napuste Rusiju.

Zakletva u Minhenu

Smrt Navaljnog i očekivani reizbor predsjednika Vladimira Putina na izborima u martu mogu biti signal čak i oštrijim udarima na svaki oblik neslaganja ili kritika na račun rata u Ukrajinu.

No, opozicionari i analitičari smatraju da, kako bi postala neosporna čelnica ruske opozicije u egzilu, Navaljna mora nadići duboko neslaganje koje postoji između rasutih i nejedinstvenih grupa koje su često kritizirale njenog muža.

Samo nekoliko sati nakon što je doznala za smrt muža, Navaljna je govorila na sigurnosnoj konferenciji u njemačkom Minhenu – i nije zvučala kao ranjiva, ožalošćena udovica.

Odjevena u plavo odijelo, sa kosom zavezanom u rep i licem zgrčenom od boli, nije pustila suzu, već je zvučala više kao valkyrie [mitska nordijska ratnica] koja se kune u osvetu.

„Želim da Putin, krug ljudi oko njega, svi njegovi prijatelji i njegova vlada znaju da će nositi odgovornost za ono šta su uradili našoj državi, mojoj porodici i mužu. A taj dan će doći uskoro“, kazala je i dobila ovacije.

Tri dana kasnije je obećala da će „nastaviti“ rad Navaljnog.

„Molim vas da dijelite moj bijes. Moj bijes, moju ljutnju, moju mržnju prema onima koji su se usudili ubiti našu budućnost“, poručila je u videosnimku koji na YouTubeu ima više od pet miliona pregleda.

Hod po napetom užetu

Saradnici njenog pokojnog muža su uvjereni da ona može postati njegov savršeni nasljednik i kako će također pomoći da se popune spone razlike u aktivizmu protiv Kremlja.

„Da li će imati dovoljno resursa da nastavi? Ona ima više snage nego mnogi od nas. Da li će biti uspješan političar? Rusija već dugo treba kreativne žene u politici i dugo će postojati velika potražnja za takvim ličnostima“, govori Aleksander Zikov koji je vodio ogranak Fonda za borbu protiv korupcije u zapadnom gradu Kostromi prije nego je pobjegao u Nizozemsku.

„Zbog svega toga: da, vjerujem u Juliju Navaljnu“, kazao je za Al Jazeeru.

Ona treba preuzeti veliku ulogu, smatra Zikov, ali i mora hodati po zategnutom užetu kako bi ujedinila ljude iz drugih opozicionih grupa koje rade u egzilu ili skriveno djeluju u Rusiji.

Rad Navaljnog doveo je do organiziranja nekih od najvećih protestnih skupova u ruskoj postsovjetskoj historiji, stvorivši internet „mašinu istine“ gdje su se slale žalbe na birokratske prepreke, raskopane ceste i propale krovove, kao i aplikaciju za glasanje za političare koji su protiv Kremlja.

„Tim Navaljnog stvorio je širi opozicioni pokret koji nije bio povezan sa Fondom za borbu protiv korupcije ili drugim grupama“, govori za Al Jazeeru Sergej Bizijukin, opozicioni aktivista koji je prebjegao iz zapadnog ruskog grada Rjazana.

„To je bilo prilično drugačije od drugih stranaka, fondova i organizacija zbog čega je opozicioni pokret postao plemenit skup, ali skup u koji je teško upasti. Ako Navaljna i njen tim mogu uraditi isto, to će biti od koristi.“

‘Jabuka’ i nacionalizam

Aleksej i Julija su se vjenčali 2000. godine kada je Putin prvi put izabran za predsjednika. Oboje su se pridružili najstarijoj liberalno-demokratskoj stranci Jabloko (jabuka na ruskom) koja je bila prisutna u Državnoj Dumi, Donjem domu ruskog Parlamenta.

Ipak, Navaljna je više voljela biti sa njihovom djecom, Darijom i Zaharom. Rijetko je učestvovala u radu njenog muža.

Sa druge strane, on nije bio zadovoljan stranačkim samozadovoljstvom i oprezom prema sve tvrdokornijim politikama Putina. Kada je završavao drugi mandat Putina, 2007. godine, Navaljni je izbačen iz Jabloka jer je učestvovao u Ruskom maršu, godišnjem skupu ekstremno desničarskih nacionalista, monarhista i bjelačkih supremacista.

Navaljni je također sufinansirao Pokret nacionalnog oslobođenja Rusije, nacionalističke grupe, zajedno sa Zaharom Prilepinom koji se kasnije borio na strani ukrajinskih separatista i postao čelnik Socijalističke stranke bliske Kremlju.

Mnogi ruski liberali i demokrate ne mogu zaboraviti niti oprostiti nacionalizam Navaljnog i uvredljive istupe o muslimanima koje je jednom nazvao „žoharima“.

„Kada mi je rekao da budućnost Rusije pripada samo nacionalističkom ruskom političkom procesu, rekao sam: ‘U redu, dečko. Više ne pričamo'“, za Al Jazeeru je 2021. izjavio Lev Ponomarjov koji predvodi grupu Za ljudska prava, čije je sjedište u Moskvi, i koga je Kremlj stavio na crnu listu kao „stranog agenta“.

Navaljni je ublažio svoje stavove i fokusirao se na objave tekstova i snimaka na internetu u kojima otkriva korupciju Kremlja, ali nikada nije odbacio svoje nacionalističke stavove. Pokrenuo je Fond za borbu protiv korupcije čiji su se uredi brzo otvorili širom Rusije.

Popularnost donosi donacije

No, pristalice Navaljnog su često rigidni da prihvaćaju stavove drugih kritičara Kremlja.

Ljudi sa kojima će Navaljna morati raditi su „prilično autoritarni momci“, govori Boris Bondarev, iskusni ruski diplomata koji je bio u uredu UN-a u Švicarskoj i koji je dao ostavku nakon što je Moskva pokrenula otvorenu invaziju na Ukrajinu 2022. godine.

„Oni tvrde kako su glavna snaga ruske opozicije i kako se svi drugi moraju prikloniti njima“, izjavio je za Al Jazeeru.

„Navaljna treba povući tanku, osjetljivu liniju i poručiti: ‘Ujedinimo se oko sjećanja na Alekseja Navaljnog, ali ne u njegovom timu, već nekako oko njega, pa da svi mogu dati svoj doprinos i svi ćemo biti jednaki'“, dodao je Bondarev.

Međutim, aktuelni publicitet Navaljne mogao bi doprinijeti sa dotokom velikih zapadnjačkih donacija koje bi mogle privući druge lidere opozicije i aktiviste.

Trenutno je najveći njen zahtjev prilično žestok – traži od Zapada da ne prizna rezultate nadolazećih predsjedničkih izbora u Rusiji. I već dobija značajnu podršku.

Ona se 19. februara kratko susrela sa predsjednikom SAD-a Josephom Bidenom koji joj je obećao „nove velike sankcije“ Putinu.

Narednog dana je Bijela kuća objavila popis sa više do 500 pojedincima i kompanijama koji pridonose ratu u Ukrajini i kojima uvedene sankcije.