Kako je ‘američka trulež’ zaprijetila da uništi pčelarstvo

Klimatske promjene i nestabilni vremenski uslovi predstavljaju ozbiljan izazov za pčelare širom Bosne i Hercegovine, što sve više dovodi do njihovog odustajanja od bavljenja pčelarstvom.

Pčele su izrazito osjetljive na promjene u temperaturi, padavine i sezonske varijacije, koje su postale sve nepredvidljivije u posljednjim godinama. Nedostatak stabilnosti u vremenskim uvjetima povećava rizik od gubitka pčelinjih zajednica i smanjuje prinos meda, uzrokujući finansijsku nestabilnost za pčelare.

“Posljednje tri godine pčelarstvo u BiH je bilo na vrlo tankim granama. Pčelari su imali izuzetno loše sezone. Sve veći broj razmišlja o odustajanju, jer ne mogu svojim prihodima pokriti troškove održavanja. Trud i znoj više nije dovoljan”, kaže za Al Jazeeru Mirsad Delibašić, predsjednik Udruženja pčelara “Pčela” Gradačac.

Nova prijetnja

U maju, cvjetanje bagrema obično predstavlja nadu i optimizam za pčelare. Međutim, sada se suočavaju s najavljenim nestabilnim vremenom koje prijeti ovom prirodnom procesu. Pčelari su ozbiljno zabrinuti zbog mogućeg utjecaja na proizvodnju bagremovog meda, s obzirom na to da je prošle godine bila ugrožena zbog čestih obilnih padavina.

“Bagrem bi trebao za 3-4 dana da zamedi. Iduće sedmice već najavljuju kišu. Ako to bude slučaj, možemo očekivati lošiji start, odnosno da pčelari neće imati nikakve koristi”, dodao je Delibašić.

Zbog izuzetno blage zime i toplog proljeća, sva vegetacija, uključujući i bagrem, cvjeta ranije.

“Prije dvije godine bilo je nekih rezultata, ali ni to nije bilo značajno. Ove godine ima jedna interesantna pojava koja se ogleda u činjenici da sva vegetacija, pa i bagrem, ide ranije nekih 20-ak dana. Pratim kretanje bagrema. Uobičajeno je da na prostorima Posavine i Podrinja počne da cvjeta i medi u prvoj polovini maja. Međutim, ove godine već počinje da cvjeta tako da će do početka maja otprilike i završiti”, pojašnjava Hasan Ferhatović, pčelar iz Sarajeva.

Prema analizi Vanjskotrgovinske komore BiH, vrijednost izvoza meda iz Bosne i Hercegovine u prošloj godini iznosila je 240.900 konvertibilnih maraka (123.750 eura), što čini smanjenje od 20,3 posto u odnosu na prethodnu godinu. Uprkos zabilježenom padu izvoza, BiH i dalje zadržava svoj potencijal kao značajan izvoznik meda.

Kada je riječ o cijeni domaćeg meda, važno je napomenuti da se kreće u rasponu od 15 do 30 konvertibilnih maraka (7,7 do 15,4 eura) po kilogramu. Nije rijetkost da se u trgovačkim lancima mogu pronaći i po nižim cijenama od 10 do 12 konvertibilnih maraka (5,2 do 6,2 eura).

“Najbolje je da med kupujete od svog poznanika (pčelara) koji vam neće prodati ništa što nije med. Imali smo fabriku za patvorenje meda u Garadčcu, ali niko od nadležnih nije poduzeo mjere da se to spriječi. Ljudi uvijek gledaju da prođu jeftinije, a to nije pravi izbor”, dodaje Delibašić.

Značajan pad izvoza

Izvoz meda u 2023. godini doživio je značajan pad od 44,4 posto u odnosu na prethodnu godinu. Prošle godine je izvezeno samo 6,9 tona meda, dok je u 2022. godini ta brojka iznosila 12,5 tona. S druge strane, uvoz meda u istom periodu iznosio je visokih 468,8 tona.

Ukupan promet vanjskotrgovinske razmjene meda u 2023. godini iznosio je oko četiri miliona konvertibilnih maraka (2,05 miliona eura), pri čemu je izvoz pokrivao samo 0,06 posto uvoza.

“Najveći razlog za manju proizvodnju meda leži u činjenici da veliki trgovački lobiji preferiraju uvozni med iz nekih dalekoistočnih zemalja koji je vrlo jeftin u odnosu na naš med. To je zapravo patvoreni med koji predstavlja nelojalnu konkurenciju onima koji proizvode pravi”, mišljenja je Ferhatović.

Med se iz Bosne i Hercegovine u prošloj godini u najvećem dijelu izvozio u Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein. Vrijednost uvoza meda, prema analizi Vanjskotrgovinske komore BiH, iznosila je 3,5 miliona konvertibilnih maraka (1,8 miliona eura), što je za 25 posto manje u odnosu na 2022. Uvozna tržišta bila su Hrvatska, Turska, Srbija, Sjeverna Makedonija i Novi Zeland.

“Ove godine smo imali 179 uzoraka meda koje smo proslijedili Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli na analizu. Provodi se hemijska analiza kako bi saznali da li zadovoljavaju uslove da budu pušteni u slobodnu prodaju. Ako zadovoljavaju, dobijemo nalaze da nema previše vlage u njima.

Tri su parametra ocjenjivanja: vlaga, elektroprovodljivost i suha tvar. Komisija razmatra o ukusu. Imali smo najbolje uzorke iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, a pobjednik je med iz Vareša. Prošle godine smo imali iz Crne Gore najbolje ocijenjen med. Na fakultetu ne znaju čiji je proizvod, jer se sve radi pod različitim oznakama”, precizira Delibašić.

Razlike u cijenama

Kada je u pitanju Kanton Sarajevo, cijena meda po kilogramu iznosi 20-ak konvertibilnih maraka. U Hercegovini su cijene iste kao i prošle godine, med košta 25 konvertibilnih maraka.

“U Trebinju smo vidjeli da su neki povisili i na 30 konvertibilnih maraka. Mislim da će ići cijena gore zbog materijala koji uvijek poskupljuje od voska, opreme i svega drugog”, smatra Branimir Tamindžija iz Nevesinja, koji se već 17 godina bavi pčelarstvom.

Cijene samih pčelarskih potrepština su porasle u posljednje vrijeme. Nastavci se sada prodaju po cijenama od 16 do 22 konvertibilne marke u trgovinama, iako se mogu pronaći i jeftiniji, po cijeni od oko 14 konvertibilnih maraka. Kada je riječ o kvalitetnim satnim osnovama, potrebno je izdvojiti 2,5 do tri konvertibilne marke po komadu. Visok udio parafina u satnim osnovama, veći od 50 posto, podiže cijenu na oko 14-15 konvertibilnih maraka po kilogramu.

Primjena određenih hemijskih sredstava u poljoprivredi, poput pesticida, herbicida i drugih koji se masovnije primjenjuju, dodatno otežavaju situaciju.

“Najbolje je staro sače pretopiti i odnijeti kod proizvođača satnih osnova da uradi sterilizaciju voska i ubije sve insekte koji bi mogli naškoditi”, naglašava Delibašić.

Ovi proizvodi, iako su od vitalnog značaja za povećanje prinosa i suzbijanje štetočina, prema riječima pčelara, često uzrokuju neželjene posljedice. Kao važni oprašivači biljaka, pčele su izložene štetnim hemikalijama kroz polen, nektar i vodu koje konzumiraju. Ovaj otrovni ciklus može dovesti do smrtonosnih posljedica.

Šire se bolesti

Sve više bolesti se pojavljuje među pčelama na ovim prostorima, što ranije nije bio slučaj. Jedna od najopasnijih bolesti kojima su pčele izložene na ovim prostorima je američka gnjiloća ili američka trulež. Ova bolest ima mogućnost da uništi pčelinjake.

“Imali smo slučaj američke truleži, gdje su jednom pčelaru spaljene sve pčelinje zajednice. To je najčešće prisutno kod pčelara hobista koji imaju samo nekoliko košnica, jer često ne zatvaraju košnice i ne poduzimaju preventivne mjere kako bi zaustavili širenje zaraze nakon uginuća pčela. Još uvijek nema lijeka za bolest legla. Jedino rješenje je spaliti svu opremu. Napravi se rupa u kojoj se pale košnice s pčelama, a zatim se napuni zemljom. Neki su pokušali koristiti antibiotike u borbi protiv nje, ali nauka još nije pronašla lijek”, konkretizuje Delibašić.

Uprkos provođenju različitih preventivnih tretmana u Nevesinju, bolesti među pčelama i dalje uzimaju maha.

“Proljetos smo imali situaciju da su nam od varroe umrla četiri društva, a puna su meda bila. Mogli smo izvući kompletno društvo iz zime koliko je ostalo u njima meda. Iako radimo sve tretmane, proljetne, jesenje, trakcice, oksalna kiselina zimi…”, priča Tamindžija.

Ferhatović dodaje kako je prisutna i druga bolest na ovim prostorima – nova vrsta nozemoze, a koja pravi manje štete pčelarima i teže se otkriva.

“Smanjio sam 50-ak pčelinjih društava jer nisam sposoban da radim s više njih. Imam pčele na Berkovićima i tamo sve dobro funkcionira jer je sve procvjetalo. U Nevesinju je slabije, procvjetalo je sve, ali se sporije razvijaju pčelinja društva jer je hladnije, na većoj smo nadmorskoj visini. Što se tiče pčelarske godine, sve je ranije poranilo mjesec dana na ovom području, što je prošle godine bilo obrnuto. Mislim da će ovo biti dobra sezona”, priča Tamindžija.

Apiterpija kao motivacija

Nakon što mu je dijagnosticirana multipla skleroza, Tamindžija je odlučio istražiti alternative koje bi mu mogle pomoći u olakšavanju tegoba. U tom procesu, pronašao je ljubav prema pčelarstvu.

Prije 18 godina naišao je na članak koji je istraživao apiterapiju kao mogućnost liječenja ovog specifičnog oboljenja.

“Bio sam odmah zainteresiran i odlučio dublje istražiti ovu temu. Otkrio sam da se apiterapija sastoji od korištenja uboda pčela kao terapijske metode. Tada su api centri bili samo u Moskvi i Bugarskoj i igrom slučaja došao sam do prijatelja iz Prijedora koji je boravio u Moskvi gotovo 48 dana i primao terapiju koja košta oko 5.000 eura. Svaki drugi dan su mu povećavali za dva pčelinjih uboda. Napisao sam projekt, podržalo ga je Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske i krenuo sam sa 20 košnica”, kaže Tamindžija, dodajući da je vremenom taj broj porastao na 50.

Čvrsto vjeruje u važnost ovog drevnog zanata. Svojom predanošću i iskrenim namjerama želi njegovati zajednicu uspješnih pčelara koji mogu pridonijeti očuvanju pčela i okoliša.

“Dobili smo stambeni kontejner u našem pčelinjaku u sklopu projekta koje je Udruženje multiple skleroze Istočne Hercegovine provelo, a Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske odobrilo. Tu želimo imati jedan stacioniran pčelinjak gdje ćemo osobama s invaliditetom pokazivati rad u pčelinjaku. Cilj nam je podijeliti pčelinja društva jer posljednjih godina radimo na tome da proširimo osobe oboljele od mulitple skleroze koji se bave pčelarstvom. Dali smo po 4-5 pčelinjih društava nekoliko osoba i svi su nastavili rad, niko nije odustao.”

Pčelari su upozorili da je zanemarivanje ove oblasti, bilo kao proizvodnog faktora ili ljekovitog sredstva, izuzetno opasno za sve ljude, te da bi nestanak pčela imao dugotrajne posljedice na poljoprivredu, prirodne resurse i biodiverzitet.