Čime se Iran može braniti od mogućeg izraelskog napada

Izrael se obavezao da će odgovoriti Iranu za napade raketama i bespilotnim letjelicama koje je proteklog vikenda pokrenuo Teheran kao odmazdu za smrtonosni napad na njegov konzulat u Siriji početkom ovog mjeseca.

Izraelski ratni kabinet sastao se nekoliko puta kako bi raspravljao o smjeru akcije za dopunu diplomatskog pritiska protiv Irana od subotnjih direktnih napada bez presedana na Izrael, a načelnik štaba izraelske vojske Herzi Halevi rekao je da je vojni odgovor siguran.

Iranski predsjednik Raisi zaprijetio je “masovnim i oštrim odgovorom” ako Izrael odluči pokrenuti direktan vojni napad na iransko tlo.

Koliko se efikasno Iran može odbraniti ako se takav napad dogodi?

Domaće odbrambeno oružje

Decenijama je Iran sve više insistirao na oslanjanju na svoje lokalne sposobnosti kada je riječ o njegovoj ekonomiji, no slično se može vidjeti i u njegovom vojnom sektoru.

To se počelo dešavati nakon osmogodišnjeg rata Irana sa susjednim Irakom, koji je napao Iran 1980. u vrijeme bivšeg vladara Saddama Husseina. Bagdad je tada imao vojnu podršku mnoštva stranih sila, uključujući i SAD.

Ometana decenijama sankcija i embarga, zračna nadmoć Irana još je pod velikim izazovom, s nekim od njegovih borbenih aviona i opreme, uključujući borbene avione američke proizvodnje F-4 i F-5, koji datiraju iz vremena prije revolucije u zemlji 1979. godine, u kojoj je s vlasti svrgnut šah Mohammad Reza Pahlavi.

Iran sada uglavnom koristi ruske borbene avione Suhoj i MiG koji datiraju iz sovjetske ere. Iranske zračne snage, također, izrađuju svoje vlastite avione, poput Saeqeha i Kowsara koji se temelje na američkom dizajnu, ali se ne vjeruje da mogu parirati nekim od vrhunskih borbenih aviona poput F-35 koje Izrael koristi u velikim brojevima.

Isporuka 20-ak borbenih aviona Su-35 ruske proizvodnje, za koju pregovori traju već neko vrijeme, mogla bi značajno revitalizirati iranske zračne snage, ali ne bi uklonila potrebu za snažnim baterijama protivzračne odbrane.

Projektili dugog dometa

Iran je pokušao kompenzirati svoje stare domaće borbene avione ambicioznim raketnim programima. Posebno se fokusirao na poboljšanje svojih sistema protuzračne odbrane, uz zakopavanje nekih svojih zračnih baza, skladištenja projektila i nuklearnih postrojenja duboko u planinama kako bi ih zaštitio od municije za uništavanje bunkera koje SAD daje Izraelu.

Izrael je obimno koristio bombe za uništavanje bunkera koje mu je isporučio SAD tokom šest mjeseci rata protiv Gaze.

Najduži domet raketnog odbrambenog sistema kojim upravlja Iran je lokalno razvijeni Bavar-373, koji je ušao u službu 2019. nakon decenija razvoja i testiranja, a od tada je značajno poboljšan.

U novembru 2022. iranski zvaničnici predstavili su poboljšani Bavar-373, za koji su rekli da ima poboljšan domet radarskog otkrivanja sa 350 na 450 kilometara, a sada je opremljen naprednim projektilima zemlja-zrak Sayyad 4B.

Navodno može gađati mete – uključujući balističke projektile dugog dometa, bespilotne letjelice i nevidljive borbene avione na udaljenosti do 400 kilometara, pratiti 60 meta i napadati šest odjednom, te ih pogoditi na udaljenosti do 300 kilometara.

Iranski državni mediji tvrde da je system u nekim aspektima superiorniji od ruskog S-300 i da je čak uporediv s naprednijim baterijama S-400, koje su među najnaprednijim na svijetu. Bavar-373 nije korišten u bitkama, već samo na vojnim vježbama u Iranu, ali ga stručnjaci smatraju sastavnim dijelom jedne od najgušćih mreža protivzračne odbrane na svijetu.

Uz ruske odbrambene raketne sisteme Tor Iran, također, koristi sisteme S-300. Sistemi S-300, koje je nekadašnji SSSR pustio u upotrebu kasnih 1970-ih, dizajnirani su za obaranje aviona, bespilotnih letjelica i nadolazećih krstarećih i balističkih projektila na udaljenosti do 150 kilometara, dok je Tor nisko do srednje visinski sistem za borbu protiv prijetnji na udaljenostima do 16 kilometara.

Slojevi sistema protivraketne odbrane

Iran upravlja širokim spektrom drugih lokalno razvijenih raketnih odbrambenih baterija koje koriste niz projektila za izgradnju slojevite odbrane.

Višestruki odbrambeni sistemi srednjeg dometa, uključujući Arman, Sayyad i Khordad-15 mogu braniti iransko nebo od ciljeva na udaljenostima do 200 kilometara na različitim visinama.

Arman, koji je predstavljen u novembru 2022, montiran je na stražnji dio vojnih kamiona i spreman za raspoređivanje u roku od nekoliko minuta. Dolazi u dvije verzije, koristeći aktivne ili pasivne radare s elektroničkim skeniranjem – koji su precizni i koje je teško ometati – i dizajniran je za borbu protiv taktičkog balističkog oružja namijenjenog za upotrebu na ratištu na manje od 300 kilometara. Sistem Arman opremljen je projektilima za borbu protiv precizno navođene municije za uništavanje bunkera dizajniranog za uništavanje utvrđenih ili podzemnih struktura.

Dolazne prijetnje koje uspiju zaobići sisteme srednjeg dometa suočit će se s iranskim baterijama kratkog dometa, uključujući Azarakhsh, Majid i Zoubin.

Azarakhsh se može vidjeti na ovom snimku:

🚀 سامانه پدافندی آذرخش pic.twitter.com/o6gP7hedHa

— MESHKAT (@projectmeshkat) February 17, 2024

Azarakhsh, koji je predstavljen u isto vrijeme kad i Arman, kompaktni je sistem dizajniran za borbe na malim visinama za suzbijanje prijetnji poput bespilotnih letjelica i kvadrokoptera. Može detektirati mete na udaljenosti od 50 kilometara, s optičkim tragačem koji juri mete do 25 kilometra.

Višestruki iranski sistemi protivraketne odbrane mogu se lansirati okomito – nudeći veću fleksibilnost i prostor – što znači da se mogu, također, rasporediti na ratne brodove.

Iran planira ove godine otkriti više sistema odbrane od projektila, rekao je viši vojni zvaničnik krajem marta.

Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) i iranska vojska, također, posjeduju mnoge vrste balističkih i krstarećih projektila koji pokrivaju domete do 2.000 kilometara, zajedno sa širokim spektrom izviđačkih i napadačkih bespilotnih letjelica – od kojih je nekoliko korišteno tokom iranskog napada na Izrael u subotu.

Sabotaže i cyber napadi

U više od decenije rata u sjeni s Iranom koji je sve više izlazio na otvoreno, vjeruje se da se Izrael oslanjao na nekonvencionalno ratovanje kako bi ciljao iranske interese.

Izrael je više puta sabotirao glavne iranske nuklearne objekte, ubijao nuklearne naučnike korištenjem bombi i satelitski kontroliranih mitraljeza postavljenih na kamionete, lansirao kvadrokoptere napunjene eksplozivom na vojne objekte i dizao u zrak plinovod.

Također se široko vjeruje da stoji iza više cyber napada velikih razmjera, uključujući i one na nacionalne mreže koje upravljaju glavnim lukama, aerodromima i benzinskim pumpama. Iran je službeno okrivio Izrael za mnoge od tih napada.

Iran je pretrpio značajne udarce kao rezultat tih napada tokom godina, ali je, također, naučio iskočiti i izgraditi jaču odbranu.

Nacionalna organizacija za pasivnu odbranu glavni je iranski državni entitet zadužen za sprečavanje cyber napada – a dužnosnici kažu da se brane od stotina, ako ne i hiljada, svakog dana.

Iranski hakeri su, također, osumnjičeni da stoje iza niza cyber napada na izraelske interese tokom godina. Izraelske novine Haaretz izvijestile su ovih dana da je od početka aprila postavljena internet stranica povezana s Iranom, na kojoj grupa međunarodnih hakera objavljuje podatke o kršenju osjetljivih baza podataka i web-stranica u Izraelu, uključujući nuklearna postrojenja.