Šta bi Izrael iz svog arsenala mogao upotrijebiti protiv Irana?

Snage iranske protuzračne odbrane oborile su u petak ujutro tri drona iznad svoje centralne pokrajine Isfahana. Iran još nije objavio rezultate svoje istrage o ovom incidentu, ali SAD je na samom početku kazao da je Izrael odgovoran za ovaj napad. Izrael se nije oglasio uprkos nagađanjima da on stoji iza napada.

Posmatrači su, međutim, očekivali izraelski napad na Iran kao narednu kariku u lancu eskalacije koja je počela napadom 1. aprila na iransku misiju u Damasku za koji je Iran okrivio Izrael.

Drugi napad je bio onaj u kojem je Iran lansirao 331 dron i projektil prema Izraelu, prošlog vikenda, u dobro osmišljenom napadu, dajući povoda da se očekuje izraelski odgovor.

No, ako bi Izrael napao Iran, kako bi se to odvijalo?

Izrael decenijama planira napade na osjetljive tačke u Iranu, ali ovaj odgovor morao bi biti ograničen, dio šifriranog diplomatskog i vojnog dijaloga između Irana i Izraela.

Izrael bi morao pogoditi metu visoke vrijednosti, ali ne toliko vrijednu koja bi garantovala daljnji vojni odgovor Irana i pretvorila eskalaciju u pravi sukob.

Između čega, dakle, Izrael može birati?

Zračni napadi

Najmanja udaljenost između ove dvije države iznosi više od 900 kilometara, a većina iranskih vojnih baza i nuklearnih postrojenja udaljena je najmanje 2.000 kilometara od Izraela.

Za napade duboko unutar Irana bili bi korišteni avioni nevidljivi za radar (tzv. stealth) F-15i Ra’am i F-35i Adir.

Oba ova aviona su optimizirana za dugi domet, ali bi svejedno morali obnavljati rezerve goriva, osim ukoliko bi krenuli najkraćim putem do iranskih meta blizu granice. Ta bi ruta također bila nezgodna.

Saudijska Arabija ili Jordan vjerovatno ne bi dali Izraelu dozvolu da leti kroz njihov zračni prostor kako bi napao Iran jer bi to njih moglo uvući u potencijalni sukob, a moglo bi i okrenuti protiv njih javnost, koja je već glasna u izražavanju svog nezadovoljstva zbog izraelskog rata u Gazi.

Let iznad Crvenog mora i oko Jemena i Omana kako bi napali mete u južnom Iranu značio bi 4.700 kilometara dugo putovanje prije nego što bi izraelski avioni uopšte došli do iranske obale.

Najbliža ruta za napad na mete na sjeveru Irana bila bi kroz Siriju i Irak. Izraelske zračne snage morale bi potisnuti sirijske protuzračne odbrane ili ometanjem ili cyber napadom, kao 2007. kada je Izrael uništio ono za što je rekao da je nuklearni reaktor koji se gradi u Siriji. Izrael je prethodno „isključio“ veliki dio radarske mreže sirijske protuzračne odbrane.

Ovakva tehnika mogla bi biti upotrijebljena samo u strateški važnim trenucima poput zračnog udara ili na početku sukoba. Čak i kada bi Izrael to mogao uraditi, slabo je vjerovatno da bi otkrio svoje namjere i važan adut.

Prošireni domet

Eksterni rezervoari za gorivo na borbenim avionima mogu znatno proširiti njihov domet, ali bi ih učinili vidljivim na neprijateljskom radaru.

Postoje izvještaji o rezervoarima za gorivo izraelske izrade koji se mogu montirati na njihove avione F-35 Adirs koji bi im svejedno omogućili da ostanu potencijalno nevidljivi za radar.

Ovi rezervoari, koji će kasnije biti odbačeni, omogućili bi avionima da dosegnu i unište mete mnogo dublje unutar Irana, vrate se u svoje baze bez da ih detektuju i da lete bez uobičajenih pratećih aviona potrebnih za uništavanje radara i zaštitu bombardera od drugih borbenih aviona.

Ovaj plan bi i dalje bio kompleksan i, kao i svi kompleksni planovi, podložan neuspjehu na svojoj najslabijoj karici. Loša sreća ili napredni radar koji Iranci još nisu otkrili mogli bi doprinijeti tome da izraelski borbeni avioni budu oboreni – što nije poruka o nepobjedivosti ili osveti koju Izrael želi poslati.

Pomorska opcija

Izrael ima na raspolaganju pet podmornica klase Dolphin. To su njemačke dizel-električne podmornice koje su tihe i idealne za priobalne operacije.

Dvije najnovije podmornice izgrađene za Izrael imaju AIP ili pogon neovisan o zraku, što znači da mogu ostati pod vodom sedmicama dok uhode potencijalne mete.

Jedna od očitijih meta je Behshad, komandni brod za prikupljanje obavještajnih podataka koji pripada iranskoj Islamskoj revolucionarnoj gardi (IRGC). Bio je na moru tri godine i donedavno je bio smješten na ušću u Crveno more u blizini moreuza Bab al-Mandeb.

Naređeno mu je da se vrati u luku, a satelitski snimci su pokazali da se nalazi izvan morske baze Bandar Abbas, unutar Hormuškog moreuza.

Ovaj brod je sada u matičnim vodama i zaštićen obalnim odbranama, ali nije nepovrediv. Podmornice klase Dolphin naoružane su kopnenom varijantom krstarećeg projektila Popeye, koji ima domet od 200 do 350 kilometara i može se lansirati pod vodom kroz torpedne cijevi.

Podmornice Dolphin dio su izraelskog nuklearnog odvraćanja, a postoje izvještaji da verzija Popeye ima domet od 1.500 kilometara. Najnovija verzija poboljšane klase Dolphin ima VLS (sistem vertikalnog lansiranja) u svom jedru, što omogućava lansiranje dužih projektila koji bi nosili veće količine goriva i, prema tome, imali veći domet.

Bilo bi znatno lakše napasti iranske priobalne mete iz međunarodnih voda, a potom zaroniti i nestati. Opet bi meta trebala biti dovoljno velika da napad bude zapažen, ali ne i toliko velika da izazove odgovor Irana.

Ovo su dvije realne opcije. Svaka druga vojna akcija, kao što je upotreba vojnika za specijalne operacije – izraelskih vojnika na iranskom tlu – nosi sa sobom rizik eskalacije sukoba.

Pravo pitanje je, hoće li Izrael rizikovati rat punih razmjera dok se već bori na dva fronta – jedan je rat u Gazi, a drugi spora konfrontacija s libanskim Hezbollahom.